Petak je i zovem Petka. Trebam ga hitno a njega nema. I tako nevoljko prođemo pored njega na brijeg. Po običaju uzimamo si vodu. Uvjeti vremenski sasvim drugačiji od varaždinskih. U VŽ mirno, Ivanščica pod udarima vjetra. 
   Neugodan vjetar. Ništa nam neće pokvariti dan. Dan je sunčan. Prekrasan. Biće opet ugodno druženje sa njuškom. U autu je bio nemiran, ne voli duge vožnje. Kod Žganog vina se zagrijavao i onda do 5 km napravio najmanje 10 km. Ispred mene, pa iza, levo desno, joj ulice alaj si pijana, kad ja iz čađave Mehane iznilazim. 
    Na 6 km nailazimo na zaostali snijeg sa kojim je ponovio igru od 26.02. Jedva sam ga nagovorio da idemo dalje. Na vrhu temperatura 8,6 C. Jak vjetar, osjet oko 0. Poslije napora, njuška dobila vodu. U dolini visibabe su davno nestale, na Ivanščici tek procvale. Snimili smo panoramu Ivanca i VŽ sa metalnog vidikovca. U povratu sklonili smo se od vjetra na stazu preko Mrzljaka i snimili se sa žabama i davdežnjacima. Vjetar je bio jak i na ovoj strani planine, lomio je vrhove jelki.
   Kod Mrzljaka nas zapahnuo topli zrak od 20 C koji se dizao iz doline. 4 godišnja doba u 1 sat vremena. Davno je to bilo. Doslovno smo, vozač i ja poslovno za par sati prošli kroz 4 godišnja doba. Kupanje u moru, Split, preko Bugojna kiša i snijeg do Banja Luke- Boska, imali su vrhunsku pizzu. Do doma još 2 g. doba.