Na današnji dan osvanuo sam u uniformi JNA na Plesu. Služio sam vojsku kod privatnika. Dopratili me do kasarne otac i pajdaš Ivek /više ga nema / vozeći me u Peugeotu 404. Iako sam imao dijagnoze, anemičan i platfus, nisam izbjegavao obvezu prema državi. Ako nisi za vojsku nisi ni za ženu. Prošlo je 50 godina kao da je bilo jučer.
   A gdje sam izbjegao. Nije me bilo 03.06. na 15 izdanju Rapskog triatlona. Na svima sam bio a sada šepav nisam. Ni ostali članovi nisu nastupili. Jedan je radio subotom, drugi operirao oko a treći nije išao jer ga sin nije htio voziti na trku. 
   Sjetim se Borka koji mi je čestitao. Reče svaka čast. Na Supetru /nema više te trke/ bilo je nedjeljom državno prvenstvo u super triatlonu. Borko prvak, ja, treći Marinić. Kad on otpliva 1500 m, za to vrijeme ja uspijem 750 m. Za 6 dana kod Ive triatlon festa u Splitu. Ja na olimpijski, Borko na ss triatlon. Borko ima stan u Splitu, ja sam vozio i nastupao. Bilo je naporno ali sam osvojio triatlonski kup. Na kraju sezone na Jarunu prvi mi je čestitao Borko. Bilo je još poduhvata. Olimpijski u Veldenu / nema više te trke/ bilo nas 300. Za tjedan dana isto olimpijski u Portorožu. Opet je bilo 300 triatlonaca. Među njima iz Veldena nastupilo samo sedmorica. 6 Slovenaca i . Te godine u 21 dan završio sam 4 olimpijska. Sam došao sam otišao. Osvojio AATC. Nekad je bilo obvezno za AATC barem 1 olimpijski, sad više ne. Dosta su super triatloni pa čak i aquatloni. 
  Ali nisam izbjegao 04.06 šepanja na bregovitih 7 km Lančić Knapić. Samo je bilo 34,5 trkača i jedan četvoronožni. Lampaš u cilj donio.