Negdje je zapelo oko organizatorskog foto albuma. Još čekamo.    
Na stranici trenutno imaju foto 36 Volks ali iz prošle godine-2022.
Nekako sam iščupao aktualne, nisu bogzna kakve kvalitete ali poklonjenom konju ne gledaju se zubi. 
Početna fotka je vesela ali za mene je ipak trka bila tužna. Izgubio sam osobni chip sa kojim sam se družio 17 godina. Opet bolje da sam na takvoj trci izgubio nego na nekoj šepavo levoj. Sve ide kraju. Ili prevedeno na fiziku. Entropija je blizu maksimuma. 
Druga su moje domaće smokve. 7 komada 1 kila. Treća se odnosi na moje čuvare vrta. Bez njih ne bilo voćki i povrčki. Tamane sve što gmiže. Trenutna poznata bolest Zlatna žutica je suzbita kod mene. Američki cvrčak, vektor bolesti, kod mene ne postoji. Moja kažnjenička pačja vojska nemilice sve čisti. Na žalost i tu ima gubitaka. Od 6 pačića ostalo je samo troje. Jednog je otac patak ubio. Drugog je moja njuška iz nehaja svojom velikom šapom. Za trećeg sam ja kriv.
  Nastavlja se Volks, uhvatio nas dron svu trojicu pred plivanje. Jezero puno lopočima. Sa Janom /1948/ sam razmijenio sjećanja, Vezano na moj jubilej 10 godina. Tada nije bilo lopoča. I ljepše je bilo plivanje jer se plivalo sa druge strane jezera. Slijede fotke na bicu i u cilju. Ima sam dramu na bicu. Koljeno me nije služilo uzbrdo. Pa su me najmanje 50 triatlonaca na bicu prestigli. Na 16 kilometru pregazi me Jan kao potočić. Tog trenutka sve su nade propale u entropiji. Još  poraznija činjenica ja ulazim u cilj sa bicom a Jan je imao 2 km prednosti na trčanju. Ali dan još nije završio i nema predaje. Koljeno trpi ali ja meljem. Na kilometar do cilja stignem u šumi Jana. Nije izgledao dobro. Stanem uz njega i pitam ga dali treba pomoć. Jebeš trku ako strada prijatelj. Ugradio je drugi pacemaker i nikad se nezna kako može srce reagirati. Rekao neka samo ja idem. U cilju je bio iza mene i tad mi je rekao da ga je uspon na 4 km uništio. Sad je skor 15 prema 4 za mene. Veliki smo prijatelji ali ljuti sportski protivnici. Inače je legenda u Ironmanu. Na svjetskoj listi za plasman na Hawaii 2002 bio je 1008 od 70 000 koji su krenuli da izvade upad na trku. 100 ih ulazi kao lucky loser na tomboli. I na kraju naš Zvonko koji je dobio veće ovacije od pobjednika. Dočekan sa pljeskom elite i organizatora. 
  Ostatak dana sa medaljama i kući pjevajući.

Zadnja izmjena ( Srijeda, 19 JULY 2023 13:29 )