Moj sv. Nikola bio je radostan dan. Očistio sam navečer čizmice a ujutro u jednoj brezova šiba a u drugoj naranđa i bomboni 505 sa crtom. Nije bilo slastica nije bilo igračaka. Šah sam sam napravio od šperploče. Mama sačuvala figure. Neke su se s vremenom pogubile. Prva ozbiljna igračka, vjeverica koja skakuće. Još i danas skakuće a donio mi je netko ko je bio u Z. Berlinu. Proizvodnja pokrenuta 1945 u zoni Amera. Za Prvu pričest dobio sam pravi šah. Za Firmu na opće čuđenje svih, želja mi je bila 10 knjiga o Tarzanu od E.R.Burroughs.
   Sv. Nikola, dan koji budi sjetna sjećanja na drage osobe koji više nisu sa nama. Da budem što bliže njima, odem ranom zorom sa partnerom po vodu a usput da udahnemo zdravog i ljekovitog zraka. 
   Vozimo se snijegom pokrivenom cestom. Još nismo odmakli od grada kad partner počne plakati. Toliko je nestrpljiv. Jedva dočekao da uzmem vodu i tjerao me da krenemo po friškom snježnom pokrivaču. Bili smo jedini u Šumi, koja je bila tiha, maglovita, čuje se gromoglasna tišina. Nema ni ptičjeg pjeva. Tišinu narušava samo cilik povodca od partnera. I pucketanje stiješnjenog snijega pod tenisicama.
  Tišina mi pomogla da se vratim mislima u mladost i na osobe sa kojima sam provodio dane u raznim događajima i poslovima. Koliko se drastično promijenilo vrijeme. Priroda a i ljudska priroda. Do skoro nepopreznavanja. Da nema fizike ne bi shvatio drugi Zakon termodinamike. A to me vraća na Heideggera. Eto i on je bio suvremenik. Nažalost nisam ga upoznao. Bile su mi druge misli u glavi. Njega spominjem kao filozofa a bio je važniji kao znalac fizike i matematike. Koliko bi mogao naučiti. Šteta. Mnogo sam vremena potrošio na nebitne stvari i osobe. Sad vidim koliko je istina da površina daje dubinu. Malo zakašnjelo ali sam se vratio na pravi put. Moj kateheta /88/ bi rekao vratila se zalutala ovčica. Često sam mu na grobu i zamjeram mu što je otišao a nismo se rastali dogovorno. Ostala i jedna njegova knjiga bez posvete. Knjiga bez posvete kao i njegova knjiga: Da sol ne obljutavi. COVID je presudio. Fale mi naši razgovori. Nije mu bilo suđeno da bude biskup a kamoli kardinal. Prerano je kukuriknuo. Poštenje i ekumenizam. Da je bilo pravedno. Ranije, mlađi i papa Franjo. Malo ih ima Red Danice lik R.B-2014. 
       I dok promiču kilometri prema vrhu, u mislima mi promiču drage osobe koje su otišle bez da smo obavili po još koji razgovor. Jedino sam bio sa majkom kad je tiho otišla. Svaki dan sam dolazio u bolnicu u isto vrijeme. Uvijek me dočekala. Zadnji. Kad sam došao ona je pošla. 
   Sa nadmorskom visinom, magla sve gušća. No ona nam ne remeti osjećaj zadovoljstava. Stopili smo se sa prirodom, posebno partner. Bio neumoran. Temperatura -2 a on plazi jezik. Na moj kilometar on dodaje svoja 3. Priroda ga odabrala da bude naporan. Pored toga na svoju veličinu, mali pas ima šape kao vučjak a lavež mu je kao u kangala. Vratili se do izvora, obavezno tuširanje. Voda topla +9. Na povratku od Ivanca zaspao je kao malo dijete. Sveti Nikola nam podario prekrasno prijepodne bez sunca ali pun duhovnog zadovoljstva.