Subota 01.06. Kiša. Krenem prema Klagenfurtu na međunarodni aquatlon. Putujem u kišnu zonu. Odlazim na pranje od politike. Bavarska ciklona. Dunav narastao 10 m i 5 nestalih !! Kiša, kiša. Opet dobro je. Mogu brže voziti. Nema službenih osoba. Kad ne bi bilo kamera. Nema ulaza u Varaždin a da nema 5 kamera. Lutrija je brže voziti. Hrvatska ima 500 kućišta a samo 50 kamera. Puno se vozim ali nisam vidio da se kamere sele. Ulovim Dravograd. Sve crnije nebo. 
    Strandbad, legendarno mjesto starta Ironman Austria. Termin 16.06. Organizatora zavelo globalno zatopljavanje. Obično je bio u sedmom mjesecu. Parkiran do talijanskog kampera. Lik je spreman, na bočno staklo nabio plakat Ironmana. Ja na prijavu a on na trčanje po kiši.
   Voda službeno topla 16. U stvari jedva 13. Dosadna kiša nastavlja. Tranzicija popljavljena. Suci u čizmama. Aquathlon bi se mogao odvijati u tranziciji. Teško se uvlačim u neopren. Veličina L a meni treba XL. Još teže plivam. Desnom rame 3 puta ozljeđeno i sad još puknuta tetiva. Po našem Pravilniku zdravstva operira se do 60 godine. Otplivam kilometar i teško se izvlačim iz neoprena. Trčanje polovično. Završio u limitu 58;20. 
Dan za što prije za zaboraviti a moja izvedba za plakati. 2022 g. išao sam 46:02. Ipak malo zadovoljstvo. Postolje i pokal. Herren M 70. Bodovi za AATCup i za KTRV. Pored bodova fasoval 2 paketa Magnezija i 4 paketića gela za moje tjelesna sklopove, nepromoćivi ruksak i ručnik veličine plahte. I bon za stroške. 
Jedini plivač bez neoprena klupski kolega Matzka. U sredini. Ukupno takmičara 100, prošle godine 300. Proglašenje. Razišli se oblaci. Put prema domu i stidljivo sunce do Lavamünda. Na dalje. Opet sitna kiša.