Zima
Događanja su tako brza i u takvoj količini, da za par dan više nisam siguran, kad se to točno dogodilo.
Mislim da je to bilo 17 ili 18 10.12. Dnevnik Nove i intervju Bago-Čačić.
Nisam bio baš pozoran, jer znam da ništa novoga i pametnog neću čuti a i radio sam neki posao. Pripreme, jer sam uspio iščeprkat nekakav posao na ovoj našoj jadnoj gospodarskoj zbilji. Toliko da pokrijem fiksne troškove a za plaću i ne pitam.
Na kraju intervjua Bago zapita kad se očekuje oporavak, odgovor dve i četrnaeste i dve i petnaeste.
U tom trenutku podignem pogled sa svojih papira i na ekranu, gro plan Čačić. Lice puno deprimirajućih emocija. Da nije bilo pjesnika Stefana Zweiga trebalo ga je izmisliti.
A i Bago iznenađeno uspio propentat, ništa ranije. Čačić slegne ramenima i dalje smrtno ozbiljan, lice je više govorilo nego riječi. Odgovorio je: to je tak.
Tu je intervju prekinut iako sam siguran da je bilo nastavka.
Dozvoliću si da nastavim intervju kao porezni obveznik i kao glasač koalicije.
Data riječ da odlazi u devetom mjesecu, a sad zamalo Svi Sveti. Najgore mi pada da spadam u "katastrofičare". Tako je ocrtao Čačić one koji su javno iznosili da nam mjere nisu na liniji prosperiteta i da evidentno idemo u krivom smjeru. Na stranu da za gospodarsku situaciju, cijela Hrvatska treba zahvaliti HDZ-etu i vrhunskim znalcima: kud Ivo tud i ja.
Za kukurikavce, dokaz, konstatacija u prošlom članku, za velike investicije treba i protok vremena. A još gore rezultat nečinjenja.
I maraton se počinje prvim korakom.
Ova Vlada treba okrenuti tok, doslovno da Drava počinje teči prema Mariboru a ne u Dunav, nema nam druge. A ko će to napraviti, odmah i sada.
Dokaz, osobna satisfakcija i da sam bio u pravu kad sam unazad nekog vremena tvrdio da smo u stanju makroenomije-Stagflacije.
Da budem maličko zlurad, neki ekonomisti misle da sam izmislio novi model ratnog aviona.
Državni Zavod za statistiku objavio rast cijena za 5%, a to znači imamo inlaciju od 5%. A sad dolazi do paradoksa, cijene rastu, nezaposlenost ne da stagnira nego raste.
To je ekonomski paradoks. Ako nas sve manje radi, za koga će cijene rasti ?????
E tu treba dodati mikroekonomiju, povećanje struje i plina, zima je na pragu a Smrznuti Sveci daleko, zadnji/a/ Sofija 15.05.
Da budem eksciplite i implicite jasan, zima, zima oko srca. Čisti Sibir.
Da budem još jasniji kao samoproglašeni premijer u sjeni, kad se nitko u državi ne želi proglasiti oficijelnim iz oporbe, kao što je sasvim normalno u nekim državama npr V. Britaniji.
Nije više dovoljno pljuvati, po novinama, televiziji ili u Saboru, nego moji poštovani politiki, svi, treba nuditi i rješenja. Rješenja i potom zasukati rukave, pljunuti u šake i ostvariti predložena rješenja.
Između ostalog da sam pravi premijer i u zvanju koji nema dodirnih točaka o ekonomiji, pa čak i sa ovim mojim znanjem, prvo bi se zahvalio Čačiću na trudu, predložio bih ga, kak to ide za nekakvi pregalaški orden i zamolio prof. Jurčića da okupi ekipu i udari u slogan Nema odmora dok traje obnova.
Zašto zahvaliti Čačiću, on je potrošać akumulacije, prikupljenog poreza, zajedničkih sredstava, sredstava rezervi, sredstava za jednostavnu reprodukciju, da i ona za proširenu nesmijem zaboraviti, uvezenog kapitala tj tuđe akumulacije, kredita i novo stvorene vrijednosti/ da je bar ima/.
Ako mu se sve to nabrojeno osigura biće solidan zidar i betonirati će sve u četrnaest ili petnaest. Vic je istinit ako je sve u šesnaest.
Međutim on je prvi dominister i njegov glavni core business, treba biti, izmisliti novac za državu. A kako, proizvodnja. E to je dosta teško, nemoguća misija, lakše je izmješati marku betona.
Slušajući radio emisiju 19.10.12.gost prof. Jurčić, ne cijelu, jer kak sam obilazio poslovne partnere, trbuhom za kruhom, fragmenti su govorili da smo potpuno na istoj ravni kako bi trebala izgledati strukturna promjena Vladine ekonomske politike.
Naročito oko financiranja nije spomenuta NBH, možda onda nisam slušao ali sve daje nasluti da bi bilo tako. Tu je i zlato, ja bih ga okupljivao, ne izvozio, da sam guverner, naš se nešto učutio.
A ko to vodi monetarnu, kreditnu politiku i deviznu politiku i što znači zadaća čuvati cijene.
Da puno pitanja a odgovor je jetak, tj. to je tak.
Prof Jurčić pored znanja i dokaza da je Podravku sredio, ima što poštujem, prodao je svoje tri firme i ušao u politiku, nije dao odvjetnicima da vode business, dok bi se on zabavljao u politici,
Poanta je da moramo stvoriti novac, na poziciji proizvodnje, bilo kakav, jer bez njega nema boljitka, uzeće nas vrag.
Zadužiti se za produktivno trošenje, ne za plaće i mirovine, ne za novi vozni park, ne za nove betonaže za isplativost u 25 stoljeću, menagerima ponuditi ugovore za dobit, vrhunske plaće a za gubitak uzimanje imovine bez suda i zatvor sa radnim preodgojem. A ne kak imamo u Hr. šumama, gradili objekte za slatki život i to bez građevinskih dozvola a porezni obveznici im pokrivali gubitke.
Mi smo unutar mastriških 60% zaduženosti BDP-a, pa nam EU soli pamet, Njemačka 80 a Italija čak 120 %, a nismo još ni članica. Japan ima 250 % zaduženost, rasta već nema godinama a opet sve štima. USA ima 140% a ukupni dug je 14 bilijuna $. Kreirati sami način financiranja, povečati novčanu masu za investicije a NBH neka ju neutralizira da zbog toga ne dođe do inflacije. I netreba nama Europa.
Kolika je važna industrija, dokaz kad su prije 15 godina razrezali željezare u Pensilvaniji i poslali u Kinu, pa krenuli isto u Njemačkoj pa Italiji. Da nisu samo prodali željezare nego su i naučili Kineze kako se radi. Tehnologija i tehnološki proces i vrati se gramzivost kao bumerang-nezaposlenost. Prije tri godine Nijemci nisu dozvolili da Mittal /zovu ga kraljem čelika i sjedi u upravi Goldman Sachsa / kupi željezaru.
Nijemci se vraćaju "doma" i to čak sa dekretom u industriju.
NBH neka preuzme svoju funkciju a ne da bilježi prošla događanja, statistiku vode neki drugi. I nikakve gluposti sa uvođenjem EUR-a, konačno u Ustavu piše koja je valuta službena u Hrvatskoj.
A kak EU mijenja uvjete, biće to savez od recimo deset država a ostali će biti pik zibneri i na nama je da promjenimo smjer, i mi zatražimo nove uvjete za ulazak u EU.
U pravu su da nas ne prime dok ne sredimo stanje u državi a onda New Treaty. I guske su spasile RIM
Petrica ZimoGROZNI
Čist posao a uprljane ruke
Želja mi je bila da pišem o nafti, zovu je crno zlato. Postala je burzovna roba. Danas su opet poskupjeli derivati.
No dogodila se Nulta točka 15.10.12.od novinara Togonala, banke, franci CHF, sukcesija i pravo zlato. Au, Auuuuuuuu.
Eto oznaka kemijskog elementa nam se ruga.
I Au je burzovna roba. Ne bi se štel miješati, o Zlatnom standardu znam neku mrvicu a za to je kriv /1985/ nekadašnji viceguverner prof. Šokman.
Poslije tolika godina, sad sam uvjeren koliko je taj čovjek bio znalac.
Cijela ekipa u NBH od 90 tih nisu vrijedne spomena spram njega. U Jugoslaviji je bio običaj, guverner političar a vice znalac
Spomenuta 1971 g. kad je ukinut Zlatni standard / Nixon/, a jedan od rijetkih koji je naslutio da će banke uzeti vlast na zemaljskoj kuglici bio je de Gaulle.
Pa je spakirao pun brod $ i poslao Ujaku Samu a za uzvrat da mu vrate Au. Pametnom dosta.
Svaka čast Togonalu i onda redom, posebno dr.Mariću-izvrstan, neznam zbog čega taj čovjek ne vodi HDZ, gđice ili gđe Vežić /Ekon.institut/ i Kwiatkowski, odlične.
Kovačević HNS i novinar Kukavica pozitivno.
Neugodno me iznenadio dr. Lokin, znam ga kao oštrog kritčara ali od kad je vanjski član savjeta NBH 2006 g, otupio je riječ.
Na stranu o propasti naših banaka, pisao sam o tome, tečajnim razlikama, o NBH da ne vrši svoju funkcija, o bivšem guverneru. Sve je bilo upozoravajuće, čak su guvernera kovali u zlato. Voda koja je protekla ispod dravskog ne može se više vratiti.
No ja sam plivajući našim ekonomskim tokovima, prljavim odvodima, zakačio za greben zvan monetarno zlato.
Zanima me ko ga je digao. Bilo ga je u Baselu i Parisu ali je isparilo. Kao plemeniti metal Au isparava na 5173 stupnjeva C.
Nije isparilo, prodano. Kuda je otišla protuvrijednost i da li je netko tu profitirao.
E to je tajna. Slažem se da se Au prodaje u vrijeme rata i velikog siromaštva kad je država u pitanju.
2004 i 2005 nije bilo rata a čak je bila konjuktura, 2008 je počelo urušavanje tek u bankarstvu USA a svjetska proizvodnja još bila u rastu.
Drago mi je da sam dobio odgovor o čemu sam pisao koliko dobivamo za čuvanje ili oročavanje deviznih rezervi NBH.
Dr. Lokin da opravda prodaju Au, omaklo mu se pa je rekao da za čuvanje u Baselu dobiva 0,1%. 28.09.12 pokušao sam pogađati i konstatirao da je oko 1%. Puno sam pogrešio.
Žalosno da neznamo iskoristiti devizne rezerve od 12 miljardi na dobrobit države. A još ćemo fasovati sa eurozacijom monetarne politike i jao si ga nama kad uvedemo EUR.
To sam objasnio sa našom produktivnošću. Badava naš radnik može imati i njemačku produktivnost, kad ekipa iznad njega, njegov trud razvodni sa neznanjem, nesposobnošću a i krađama.
Vratio bi se zlatu. Zašto ga treba čuvati. To je joker. Kaže se da je lako biti general poslije bitke.
E pa nije tako, ja sam zlato sasvim slučajno pratio i to godinama kad neki koji su danas u državnoj administraciji, nisu se još rodili ili su se igrali u pijesku.
Između ostalog u proizvodnom programu mi je bio bakar i aluminij. Da budem informiran pratio sam burzu u Londonu gdje je najveća svjetska burzovna prodaja plemenitih metala.
I tako na dnevnoj cijeni telopa, traka nosi cijenu nafte, pa Au, Ag........do Cu i Al.
Cijena Au je 2004 bila je oko 400 $ za uncu, 35 grama.
Pravilo je, a to ekonomisti znaju ako su ekonomisti, a možda su neki kupovali ispite.
Kapitalizam je proces, oscilirajući, faza konjukture i faza urušavanja, jer u sebi nosi virus koji uništava sam sebe. Predugo za objašnjenje.
U fazi konjukture Au ima nisku cijenu a kao što je sada novac postaje bezvrijedan i bježi u Au.
Za Hrvatsku jedna miljarda $ manje, istina to je upitan novac ali se moglo Au zadržati i moralo, razum je to nalagao.Na osnovu njega dobiti kredit za rješavanje nekih naših problema. A problema imamo, to znate predrage Hrvatice i dragi Hrvati.
Petrica Zlatousti. Zločin i kaznaKakav je smisao biti idiot. Dekart, mislim, dakle jesam.
Nemamo idiota, osim jednog i kneza Miškina, davno ga nema ali da nešto naučimo.
Ima drugi lik, Raskoljnikov. Država nam je taj lik. Gdje se sve krade, svugdje gdje se obrće novac i to.
Ima ih koji mogu, ima koji bi ali ne mogu a ima ih koji ne mogu.
Jesmo ili nismo. Vanjska ministrica se oduševljeno zaletjela: najbolje mišljene do sada od EK.
Da čita se o oduševljenju u FAZ-u pa u Die Presse.
Presjednik Bundestaga Norbert Lammert za dva dana otvoreno kaže, ne, jer još imaju zezanciju sa Bugarskom i Rumunjskom.
Ako Bundestag nije taj koji će nam dati pristupnicu, nemamo nikakve brige.
Između 10 primjedbi, ponovo sukob interesa i organizirani kriminal a i ostale su stalno na dnevnom redu, pravosuđe npr. Nisu od danas. U ostalom baš nas briga,mi ćemo to sve poslati u saborsku proceduru.
Nažalost EU ne traži više papirologiju nego djela, geste, ne gegove. To ostavimo Buster Keatonu.
Ministrica odgovara da smo stalno u kontaktu sa Njemačkom i da ćemo sve ispuniti.
Pa to je sjajno, predsjednik njene partije je u sukobu interesa. Firma mu radi sa državom tj snjim. Doduše on je sve prebacio svoje ovlasti odvjetnicima a žena dalje vodi biznis.
U spomenutoj Njemačkoj takva ekvilibristika ne bi prošla. Isto kada se u vlasničkim portfeljima banaka, poduzeća nađu dioničari sakriti iza skrbničkih računa ili opet odvjetničkih ureda.
Zašto kad stranci normalno kupuju preko brokera i zna se ko je imenom i prezimenom.
Jasno je da su to naši majstori. Majstori prikrivanja, kameleoni od političara, biznismena, mafijaša. Koji mogu i koji ne mogu opravdati kupovinu vlasništva.
Da li se netko potrudio da se i to dozna, kako će Porezna utvrditi nečiju imovinu. Možda gledanjem u staklenu kuglu, ali ja svoju nedam.
Zato nas neki još uvijek vide kao lopovsku državu. Iako su stari Latini rekli da se o ukusima ne raspravlja.
A kako to izgleda iz naše vizure i beletristike, dnevnik 12.10.12. Milanović i Čakarun.
Sve bi potpisao od premijerovih odgovora i stavova. Sukus je da treba brinuti za sve pa i one koji su najviše marginalirizirani, bez posla.
Jedni bi privilegije a drugima netreba ni kruha.
Loše je, da nemamo novinara koji bi postavljao suvisla pitanja i imao barem elementarno znanje o ekonomiji.
Čakarun slavodobitno, sinjsko u sridu postavi pitanje, 10 mjeseci prošlo, nema velikih investicija. Odgovor premijera, biće.
To je promašaj intervua a i naše politike.
Još uvijek nema nikog da se zagleda u najlošije napisani ekonomski priručnik, ne nobelovski rad, pa da vidi da su svi rokovi prošli.
Sam sam sebi idiot, 3-6 mjeseci i 6-12 mjeseci.
To je abeceda ekonomije isto kao matematičarima pravilno trojno.
Po teoriji mi bi već plovili a ne bi tonuli, još tonemo i uopće nisam euforičan.
Nisam jer po arhivskom napisima bio sam u svim predviđanjima točan, nisam bio Nostradamus pa da se treba zamišljavati što sam htio reči.
Slično je bilo i u Delfima, pa danas imamo pitijske odgovore.
A sve češće se čuje kalmetovska opravdanja, da je kraj mandata još daleko.
Zašto nam velike investicije neće pomoći, to su svirala na vrbi. Ne Vrba gdje je rođen najveći pjesnik Slovenije.
Za velike investicije treba i više vremena, ino natječaji, pa otkup tendera, odabir referentne investitore, one sa garancijama, pa razne dozvole. Od uticaja i eko do građevinske, onda natječaj za izvođača, pa prigovor ko nije uspio i onda nešto treba i izgraditi. Taman da prođe mandat Vlade.
Nama treba odmah i sada mali pomaci u proizvodnji, multiprikatori i sinergija. Hja ko će to napraviti. Huso i Haso.
Ono što imamo poboljšati a ne pričati, papagajski srezati troškove, uvesti, opet ja, južnokorejsko rješenje. Za sve mora vrijediti termin kriza.
Onda će biti neke lovice na raspolaganju ali nemjerljiv poticaj za mentalno zdravlje nacije i povečati potrošnju .Potrošnja za štednju, još uvijek vrijedi teorem štednja= profit.
Potrošnja u proizvodnom sektoru, pa i građansku potrošnja, otići na neku utakmicu, koja pica, koji cvetek kupiti ženi a i zamjenskoj ili bacit oko u operu.
Ne u Veronu, jer bi se onda moralo voditi i osiguranje i tjelohranitelji.
Uzeti onima koji imaju, porezna radi ali na komu.
Banke su izbjegle harač što nije dobro.
Premijer je objasnio da treba uzeti prosvjetarima. A drugima, ne uvijek istim jadnicima.
A tu smo i evo me kod sindikalaca. Slažem se da su obrazovatelji podplaćeni. Ne mogu svi predavati i prodavari anatomiju i imati privatnu polikliniku. Jadna ti majka ako ti neide anatomija. Ništa od medicine. Ima rješenje, platiš i prođeš. Loše je ako se umiješa USKOK pa na snimci prateća osoba kaže da ti je sin kreten, jer nije ni na dobavljen test položio. Još je lošije kad smo pod monitoringom EK koja upozorava baš na organizirani kriminal. Kakav, agent hrvatskog FBI nonšalatno upozori prvu zamjenicu državnog odvjetnika da su praćeni po pitanju anatomije.
Ko plaća, porezni obveznici a ko pije.
Vjerujem da se na takvo ponašanje, cijenjeni EU monitorci križaju.
Imam i osobna saznanja sa Medicinskog fakulteta- Šalata. Odlazio sam na predavanja anatomije. Kad je bila rupa na Kenedijevom trgu ili je bio predmet koji sam imao u malom prstu onda sam otišao na anatomiju. Na sasvim živu anatomiju, nema ništa ljepšeg. Zbog anatomije sam stalno padao na ispitu.
Ekonomski fakultet je bio prema Medicinskom dječji vrtić, kakve sam sve zgode čuo da se položi anatomija, nije to od danas.
Ipak da ja pustim ove preko granice nek se muče i dave u našem blatu. Fritz bi rekel, Balkaniše gasthaus.
Naš sindikalac Vilim Ribić u mikrofon mrtav hladan izjavio. Uzima se novac i uskraćuju prava osobama / prosvjeti, zdrastvo-sestrama/
I to ljudima koji stvaraju novu stvorenu vrijednost i plaćaju porez.
Izjavi tu kretensku teoremu kao ekonomista, ne znam gdje je završio te škole i kod koga je uspio položiti te kolegije i ta saznanja.
Došla mi je heretička misao, zašto akademski građani ne bi trebali ponovo obraniti stečene diplome.
Kojih bi bilo više, kretena ili idiota.
Tu paše vic. Vozaću na autu otpadne kotač, prisilno stane, pokupi kotač ali nezna kak da vrati kotač na mjesto i da se odveze. Imao je sreću da ga je na prozoru zgrade pred kojom je imao nezgodu, gledao dokoni promatrač. Dok je vozać mudrovao u sebi, javi se promatrač, može mala pomoč. Dobro bi mi došla odgovori vozać ne podižući pogled. Pokušaj ovu varijantu, sa svakog kotača skini jedan šraf i ovaj otpali kotač bude opet na mjesto. Vozać podigne pogled da vidi ko mu je pomogao i spazi tipa na prozoru sa rešetkama. Zahvali mu se i pita jel to ludara. Pogodio si. Je si li doktor, nisam ja sam pacijent.....pa kak ono sa šrafima. Pa ako sam lud nisam idiot.
Dakle da ponovim, novostvorena vrijednost pojavljuje se samo u proizvodnji. A on i sve koje zastupa su goli trošak.
Proizvodnja je u robovlasništvu, feudalizmu, kapitalizmu, socijalizmu i komunizmu primarni sektor a prosvjeta i slični ne u drugom nego u tercijarnom sektoru.
Zašto to spominjem, to je čista teorija, radnik radi za Ribića i njegove, i za plaće i za poreze koji plaćaju ovi iz tercijarnog sektora.
Uostalom Ribić si slobodno na temelju svojih stavova može umanjiti plaću u znak solidarnosti onih 320 000 na Burzi.
Ne biti samoživ, može, neka pljune u šake i primi se lopate ili neka živi od socijalne pomoći jer je ove godine podjeljena Nobelova iz Ekonomije
Petrica Fjodor Dostojevsk Vrlika i Primož Kozmos
Vrlika 06.10 2012,13-ta ulična trka od Stipe Ercega i 5-ti duatlon. Dvojica smo koji smo bili na svih 5 duatlona.
Vrijeme idealno, da je bilo bolje i ljepše, ne bi bilo dobro. Sunčano i prohladno, jedino je malo u polju podno Dinare vukao neki vjetrić.
I kao svake godine meštar od ceremonije, Pavić /dobra organizacija i dobra spiza/, pa glavni sudac Ligutić i onda sve redom zgodne djevojke koja su se brinule za nas na svim trkama navedenima u raspisu.
Sretnem uvijek drage osobe a da ih sve ne redam. Možda da spomenem poštovane djelitelje rezultata Grabar sport, koji su imali problem u sređivanju naših kupova, posebno g. Goran. Ako će mu to nešto značiti, isprika s moje strane, a isto vrijedi i za gđu Snježanu.
Drago mi je da sam vidio i uvjerio se da je jedna obitelj dobro, posebno momčina Luka koji mi je uz čudne okolnosti bio partner patnik na dugom triatlonu. A ja sam bio krivac jer se ta obitelj nauživala straha, dijete je kao nestalo a ono se patilo samnom na trčanju.
Festival sporta u Vrlici počeo trkama, na 10 km između poznatih, nastupio je Šošić Ivica, poslije je bio i na duatlonu a za zagrijavanje je došao bicklom iz Splita. Kako došao tako otišao.
Ne trebate se čuditi, jer on na triatlon u Crnoj Goru ode također na biciklu iz Splita.
Poslije trka, onaj ljepši dio, proglašenja, još kad medalje udjeljuje, šarmatna dama nema većeg zadovoljstva. Doduše ja sam se baš đentlemenski natukao luka jer odojak bez luka, to je kao jelo bez soli.
Podjela je počela sa najmlađima i ja sam sa nestrpljenjem čekao kategoriju senior V-5. Pored dnevne trke sljedovalo me proglašenje kupova iz 2011 g.
Kao što reče jedan bio sam najbogatiji takmičar, sa pet medalja.
No da ne završim članak prebrzo, trebam malo i uživati posebno u trenucima kad mi je milina.
Poznato da ja ne patim od lažne skromnosti, ako to nekoga smeta neka se obrati izravno onome ili onima koji su me takvog stvorili.
Za dodjelu su bili zaduženi kolega Kukoč, predsjednik TK Split, Koceić i voditeljica Adventura, Anamarija, jer se Tanja udala i otišla mlatiti $ u USA.
Prva medalja i spomenuta mi dama ju uručuje, dobim ju za vrat i pitam: a poljubac ?, ipak sam pobjednik. A Anamarija kaže: nisam nikog do sada ljubila i lukavo dometne, kod sljedeće medalje. Ha ali nije znala da sam ja povratnik na postolje.
Pobjednik u duatlon trci za V-5 Lučano Sošić i pobjednik kupa za 2012 ali se tog priznanja nije dočekao.
Moram spomenuti da on trči km za 4 min, što mnogo mlađi mogu si samo zamisliti.
Druga medalja za mene, i pravo čestitanje.
Ja zadovoljan a sa još večim zadovoljstvom čekam da me treči puta prozove Pavić.
Ubrzo sam opet na redu, popnem se na postolje i čekam medalju i poljubce, kad spazim da prema meni ide Primož Kozmos. Mene je teško izbaciti iz ravnoteže, ali zamalo nisam pao sa postolja. Gledam proširenim očima, zatvorim oči opet je Primož tu, otvorim oči opet Primož. Da možda nemam priviđenje. Primož, uvijek nasmiješen i upadljivo nabildan, pruža mi medalju sa riječima opet vi.
Pa dobro gdje sam sad ja to,pogledam desno Dinara, lijevo Svilaja i Kozjak, dignem pogled. Na stijeni tvrđava Vrlička, a imam dojam da sam u Čatežu. Naime u Sloveniji mi je nekolikom puta poštovani Primož uručivao medalje ali odkuda sad u Vrlici.
Pa ko je sad tu Franjo Asiški, on je kao mogao biti na dva mjesta istovremeno.
Nekad i oči mogu prevariti nosioca istih.
Primim medalju, zahvalim na čestitki i uspravim se kad među prisutnima u prvom redu spazim kako zaneseno pljeskaju Predsjednik i tajnik HTS-a
Ipak sam u Vrlici
Petrica Asiški
P.S.Hvala kolegi Alenu na fotkama,da ne bilo zabune da smo Lučanu i ja bili jedini na trci.
Ne, držim se naputka EU i Europske komisije, ovo je godina: Europska godina zdravog starenja. U tom smislu sam očekivao da podnesem svoju kandidaturu, a koju nisam, jer nam je stranica HTS falična. Poslao sam nekoliko kritički mailova, ne kritizerskih, nego da upozorim da nam HTS ide u krivom smjeru.Ni na jedan mail nisam dobio odgovor.
Za žaljenjem mogu konstatirati da su dva najsenionera i jedna seniorka proglašeni od njegove ekselencije Paul Vandorena i ministrice Opaćič. Bez skromnosti ,nagrađeni su aktivni u organizaciji drugih, eto ja organiziram i sebe. Kakva bi to bila osobna promocija a tek za triatlon.
I što sada, ništa, gombal i brundal budem o toj nepravdi svaki tjedan i to sedam puta.
Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 08 OCTOBER 2012 11:06 ) NU 2 -Istina u /sa/ dva licaNapisao sam odmah reakciju iz prve na dojam. Sanader izvrsno pripremljen, u svom stilu muljav. A Stanković se loše pripremio, nije bio spretan, brz logičar i suptilan.
Doduše na par pitanja je doveo je Sanadera u problem ali nije bilo završnog udarca. Falio je jedan završni, isto ko u sedmoj rundi Mavroviću.
Pričekao sam da vidim koliko su drugi stvorili dojam o nastupu.
Naročiti psiholozi.
Nijedan nije otkrio da Sanader ima tik koji sam primjetio još dok je bio neki kabinetlija kod Tuđmana. Određena skupina Tuđmanu su rekli nešto u vezi neke opredijeljenosti, istog momenta je dobio cipelu od Tuđmana, prebačen za zamjenika ministra koji je poznat po izjavi snimljene od tajne policije :tebi pola, meni pola i njemu pola.
Taj tik je pokazatelj kad je nesiguran ili govori neistinu. Napisao sam kako manifestira tik ali sam ga prebrisao.
Predomislil sam se prek noči, isto kak sam prvoj žene rekel da sam se predomislil. Svi su bili zgranuti jer mladoženja u zadnji tren neće se ženiti
a onda stupa na scenu. Petrica.
Surprase society.
I drugoj sam napravio cirkus, pajdašu koji me je vozil prema Gradskoj viječnici, rekel sam mu da malo stisne gas i da malo izmjeni rutu. Kolona se raspala, neki su pomislili da sam zbrisal a neki su se dopelali pred viječnicu. Na kraju pola gostiju nije bilo na ceremoniji, no važnije je bilo ono poslije.
A još veću svinjariju sam napravil curi kad smo išli na doček Nove godine autobusom u Keszthely, Mađarska /nemrem bez nje/ . Skupilo se društvo obrtnika Čakovec-Varaždin, i krenuli prema Keszthelyu, stali smo prije u nekom malom mjestu. Sa curom sam nešto počupal riječima i ja njoj dam njezin pasoš i svoje forinte i rekao sam joj da uživa. Ja sam nestao u snježnoj noči. Svi u autobusu su mislili da se zafrkavam, ali mene nema, ja sam već bio u svom elementu. U nekom lokalu, dve Mađarice, crnke, plave oči i feštaj.
Malo mjesto i za dva sata su me našli, jedva su me strpali u bus i pravac Keszthely.
Tam sam imao zabavljački šou, spojio nas dotepence i našu cigansku muziku sa Mađarima i udri čardaš. Muzičarima sam dal neke forinte, svirali su bez prestanka. Kad sam izvrtel svoju curu, više nije mogla, onda sam se nameril na Mađaricu moje visine. Gdje sam ju pogledal bilo ju je.
U Austrugarskoj maniri do muža a onda s njom. Iako je bilo kezet csokolno /ljubim ruke/, bilo je stiskavca više od nje a Mađar sve srmknutijeg lica.
Da ne izazovem međunarodni incident poveo sa muzičare van i u susjedni hotel Arany Barany /Zlatno tele ili tak nekaj slično/ i opet fešta. A pića svjetska, za bagatelu. Vjerojatno im nije nitko toliko viskija popio.
Lijepe uspomene i to iz mladosti a ja zapeo u sadašnjosti i to još sa Sanaderom.
Emisija manjkava sa konkretnim podacima, nažalost zakon je tu bio na strani Sanadera, da na neugodna pitanja ne odgovori. Baš je srećković ali se ne bi snjim menjal, bez obzira kak je fina klopa u Baltazaru, badava.
Krenimo malo u povijest.
Odmah na početku sage o Sanaderu predložio sam da je trebalo krenuti kako sad kreće Porezna.
A to znači da kako je kreativno sticao imovinu, tako ju trebao i opravdati podacima.
Ovo vrijedi i za ostale drpiće.
Ako nisu imali prihoda i nisu radili znači nisu ni plaćali porez, rezultat je veoma jednostavan, sve uzeti. Za eventualni zatvor treba u njemu raditi a ne da pada na buđet, odnosno porezni obveznici to sve plate pa smo preskupi kao država i time nekonkuretni na međunarodnom tržištu.
Digresija. Nema veze sa slučajem ali da smo kao društvo preskupi dovoljno je spomenuti da smo od Slovačke za 50% skuplji po prosjeku plaće, a tu su unutra razni porezi i davanja koja odlaze i na lagodan život onih koji završe u zatvoru.
A ako su radili, prema poreznim prijavama i opet plaćenom porezu, razlika je imovina steknuta
Za Sanadera kao i ostale poduzetnike, bilanca, račun dobiti ili gubitka.
Ako je gubitak u firmi, nema sredstava, nema imovinu od čega kupiti, a ako je bilo dobiti u Austriji od dvije firme, tak sam čuo a znam da je spominjao tri.
Znači bilanca. Završni račun, ako se diže dobit. Razlika između prihoda i rashoda. Kad se sve plati državi, može uzeti novac kao vlasnik. Ako ne reinvestira.
Tada je država Astrija uzimala od te dobiti 60% i tim ostatkom je vlasnik mogao raspolagati.
Znano je da je Austrija priznala novac na nekim računima a sad dali je nešto i preteklo za kuću koja je kupljena u Zagrebu, procjena 11 miliona kuna. Doduše bila je informacija da ju je kupila žena i punac.
Na tom mjestu Stanković nije postavio pitanje. Nije ni za zemljišta na Braču.
Zašto ta pitanja. Da se ne dogodi da iz izuzete dobiti pravda novac na računima u Austriji i kupljene nekretnine u Hrvatskoj.
Stoga treba proces utvrđivanja kolanja novca spojiti u dve ili više država. Možda je to ona soba u USKOKU, za "rušenje Sanadera"
Pitanje, kako punac ima račun u Austriji a nije putovao u nju.
Osobno ni riječ da povjerujem Sanaderu ali u njegovom nastupu krije se nakana da će osuđujuća presuda završiti u Strasburgu jer su mu prava uskraćena.
Nije jednak sa tužilaštvom tako da na kraju stvarno može biti kriv ali će biti oslobođen zbog procedualnih grešaka.
Odvjetnik Prodanović je poznati procedualni parničar.
Krivo je rekao da državni odvjetnik treba utvrditi istinu, naprotiv dokazati kazneno djelo a sud presuditi.
Bajić i dvije slike. Pitanje da sam Stanković, zašto mu je dao i još pitkije pitanje da li su bile skuplje od 500 kuna.
Otišao je zbog junctions, strašno je bio zabrinut za par metara mora u Savudriji a tisuće kvadrata kilometara ZERP-a ništa, izjeli janjetinu i popili žmul plavca malog sa položaja Dingač.
Dozvoliti ću si, da ću biti proricatelj prošlosti. Moj otac je koristio sintagmu, lako je biti general poslije bitke.
Na žalost nije živ, pa neće biti nazočan kad ću mu tu izjavu razmontirati.
Evo dokaz.
Sanader se ispričao što je za premijera instalirao Kosor i da mu je žao. I meni je žao. No ukusi su različiti a stari su Latini rekli da se ukusima ne raspravlja.
Vračam se na proricanje prošlosti.
Istina je da je bila desna ruka 6 godina, bez svog stava, znamenita izjava. KUD IVO TUD JA. Malo se pritajila.
A onda je došao trenutak da se uhvate uzde. I sa diližanse odleti Ivo, sa cipelom. Nije ni kusao finu krumpir salatu.
Kad je rekao a da nije rekao da je prejak za ovo društvo onda izroni snimka na kojoj je jasno i glasno rekao SOCIETY. Isto ko i ja SURPRASE.
Spomenuo je da ima premijerske prijatelje u EU, ima samo jednog a razlog neću reči jer bi popio sudsku tužbu zbog klevete. Tu je imao značaja tik.
Pitanje bi mu bilo da navede koji je i koje je sve zvao a nisu mu htjeli pomoći da ode u USA. Nije mogao uzletjeti, imao je previše cipela.
Opravdanje o svjedocima. Svi su protiv njega, sami pokajnici, poltroni i uvlakači. Nema ni jedan van njegovog kruga
A što je Mihanović, svjedok koji je prvi kukuRIKNUL i dobio otkaz, tek je sada vraćen na posao pod sudskom prisilom. Stanković se nije snašao.
Da mi je to bilo vidjeti. Svjedoke.
Zamišljan ih ovako, po izjavi svjedoka. ONI zavaljeni u fotelje a zovu poltrone na pranje nutarnjeg dijela glave, kak je jedan svjedok izjavio, da nije dao lovu dobio bi otkaz. Koja moralna nula, skini gaće. Kaže da čak nije ni kavu popio, a cupkati tj. premještati sa jedne noge na drugu to je znal. Nije čak ni mirno znao stajati pred foteljašima.
I jasno donesti lovu i to bez da je dobio potvrdu a sve vrhunski menađeri, iskusni direktori sa kojekakvim certifikatima i solidnim plaćama a još bogatijim otpremninama. A javna poduzeća gubitaši. Hik, dobar plavac.
Koje su, otpremnine, budibogsnama, za dobro ponašanje, uzimali po nekoliko puta od državnih firmi.
Na žalost i to poskupljuje našu državu.
Ne bi vjerovali i ja se sad kiselo smijem, zbog mangupa u našim redovima
Zanimljivi je da ti foteljaši i čudno je, da sa pravne prakse nisu označeni kao kazneni sudionici, osim Barišića, ili su ti pok/o/a/jnici.
Ne bi se štel mešati ali kao nekakav porezni obveznik, da ne bi imal problema sa poglavljem 23.
Za kraj komentar, naslovom knjige koju sam kupio kad sam imao 14 godina a izdala ju Matica Hrvatska 1965 g. Glavni urednik Vlatko Pavletić.
Kupio sam knjigu jer sam među knjigama mog oca našao informaciju da pisac te knjige kad je objedovao u restoranu, ispod stola je bila dama.
Sjaj i bijeda kurtizana
Petrica de Balzac
Pick Szeged
Gledam tekmu, poletarci CO sa par starijih igrača, razbili su Pick. A Pick je pun skupih igrača.
Prvo me predosjećaj uvukao u tekmu, početak furiozan a mali nedostatak u kvaliteti, kontre su presudile.
U prošlom članku, bila je aktualna tema kulinarika pa da ju zaokružim i malo produžim zadovoljstvo.
Drugo je naravno salama Pick, svojevremenu sam se je znal natuči, bezobrazno.
Da ne slažem pojeo sam je na tone, ili na kilometre.
Treće, kako je to izvrsni brend Mađara, i priogoda da se operem da nisam prljavi nacionalista.
Kad spominjem INU onda su mi Mađari krivi, ustvari mislim na MOL.
U pravu je glasnogovornica da je u kontekstu spominjanja nacije, segregacija.
Uostalom kapital ne poznaje granice.
Granice su u građanskom moralu i kućnom odgoju.
Dobro oni su pokušali i dobili sva upravljačka prava, a naši lupeži su im to omogućili.
Opravdano sam ogorčen jer sam dioničar INE. Ove godine nije bilo dividende. Ja nisam htio ni pod koju cijenu prodati dionice.
Nisam prodana duša, sad sam među 0,6 % nezavisnih.
Nisam nacionalista, kao mali domoljub, varaždinec, poštujem Mađare, posebno Mađarice, iako smo imali kroz povijest sitne nesuglasice.
Od rane mladosti sam zalazio iza "željezne zavjese".
Prvi izlet me oduševio, bio sam sportska zvijezda, malo zbog rezultata a najviše zbog potpuno novih spritnerica koje su idealno ležale na lešu. Za razliku nas "kapitalista" ostali iz komunističkih država, tenisice potrošene, bile su vrh sportske opreme. U tri dana sleta, bilo je predivno, preko dana jurnjava po trkačkim stazama a nočni život za druženje. Cijelo vreme sam imao pravu ljepoticu za pratnju. Opće ozračje, još se osjećala 1956 i posljedice revolucije, kad su se Rusi gadno osvetili, jedino je to pomutilo ugodni izlet.
Ima i onaj vic, mađarski, ali ga neću napisati.
Pa kako da budem nacionalista, ima još, da parafraziram Katona, po očevoj liniji prabaka mi je Mađarica.
Zapamtio sam ju po/usmena predaja/ uzrečici: meni niko ne može u moj džep ako mu ja to ne dozvolim.
Kak je to upečatljiva izjava za ove naše prodane duše u vezi INE.
Ostala mi je još jedna njezina umotvorina. Svom sinu, /rodila je šest sinova i tri kćeri/ Rudolfu je govorila, mom djedu.
Od milja ga zvala Reži. Govorila mu je: Reži nemoj da ti žena šešir nosi. Bila je nekonvencionalna, prije sto godina.
Kao svi Mađari bila je jezično osakaćena za padeže, pa je pjevuckavo govorila, muška kokoš.
Nešto tog jezičnog pravopisa se zbog povijesnih nesporazuma prelijalo u Međimurje, pa se još može u Međimurju čuti: idem tatiju ili dediju.
Moja spomenuta baka vuče korijene iz uže skupine koja je izmješana između Mađara i Kumana.
Kumani, povijesnićari ih tretiraju kao poludivlje pleme koje pravilo problema na vanjskim granicama Arpadovića. Da ih smire uzeli su jednu njihovu princezu za kraljevnu, tako su ih vezali za sebe a služili su im kao brana ostalim stepskim plemenima da im ne upadaju u državu.
Dolaskom na granicu sa Mađarskom donijeli su i kredit, bili su dio team buildinga Džingis kana. Okrenuli su mu leđa. Tim činom zamjerili su se prvom vladaru tadašnjeg svijeta pa je tražio od Mađara da ih protjeraju.
Nažalost to nisu napravili pa je vladar EuroAzije odlučio kazniti jedne i druge. Glavni je umro pa je zadatak preuzeo Ogotaj i poslao ekipu Tatara koja je rastrubila Mađarsku i Hrvatsku a ordinirajući kralj Bela IV, spomenuti u prethodnom članku, zbrisal je na more. Varaždin su obišli, nije bio pogodan za osvajanje .
Varaždin nikad nije bio osvojen oružjem,osim političkim odlukama, carskim dekretima i bračnim vezama.
Eto sve to Pick salama može ispričati.
Preko granice u Lentiju prepeljal sam salame, toliko, da su me uhvatili, još bi danas glancal WC u nekom mađarskom zatvoru.
Nekad je bilo zabranjeno izvoz iz Mađarske, mesa i mesnih prerađevina a i uvoz svježeg mesa u Jugu.
U jednom trenutku sam sa Picka prešao na Rakoczy salama. Po kvaliteti slična Pikcu samo puno jeftinija.
Mađari su ju nazvali iz zahvalnosti prema Franji Rakocziju, koji je nastavio pobunu Zrinsko-Frankopani. Bolje reči njegova mama Jelena rođena Zrinski u Ozlju. Umrla je nedaleko od Stambola i u Mađarskoj ju cijene kao nacionalnu heroinu. Ilona Zrinyi.
Od 1992 sam pick kupoval u Metrou, Graz, jer je bila jeftinija nego u Mađarskoj, isto kao naše sardele Mirne Rovinj pod brendom Corso. Sardine su koštale 2 kune.
Omjer valuta još mi je u sjećanju DEM, Asch, forint. Za 7, 2, 1., za dinar.
Sa Pickom sam vremeplovio i prošao pola svog stoljeća, a Pick ispao gubitnik. čušpajz
Čusni u špajzu.
Ima li goreg od goreg.
Pokorno i milostivo sam im dodjelio trojku, malko umanjenu a ono čušpajz /njem. varivo/ od svega i svačeg.
A može i papazjanija/ srpski od turcizma papaz yahnisi/ ali za naše probleme sa viškom radnika-bosanski lonac.
Pa tako imamo cijelu svjetsku jugoslavensku kulinariku u višku radnika iliti kako srezati troškove u državi.
Onu -3, svedem na -2, toliko lutanja, otkazi, pa nisu otkazi, onda prirodni odliv, pa potpomognuta začeća, pardon.
Potpomognute prijevremene mirovine. M. Mršić Radio emisija 26.09.12.
Zaboravilo se devedesete kad se masovno slalo u mirovinu pa sad imamo odnos 1:1. Radnik na penzionera.
Jedino kome se diže kosa na glavi je Linić.
Odakle novac. U jednom članku sam postavio pitanje koji je teoretičar ekonomije ili član škole pravca /teorije/ rekao štednja= profit
Izgleda da je pitanje bilo teško, pivu sam ja nagnuo.
Ima i mala zamka u tom teoremu. Bilo bi super kad bi bio tako kratak put do profita.
Tjedan dana bi pisao da objasnim puteve do cilja, ustvari to je disertacija.
Za zadani trenutak biću konkretan i jednostavniji.
Vlada će skupo platiti moguća otpuštanja. Umanjenje zaposlenih u javnom sektoru za 15% moglo bi koštati buđet oko 180 miliona EUR-a
To nisu moje konstatacije već prenosim vijest sa prve stranice iz novina Dnevnik Ljubljana 15.09.12. 1 izdanje.
Eto tako, i sosedi imaju slične probleme.
U intermezzu na cjelokupnu parodiju o otpuštanju, parodija slovenska sa jugoslavenskim štihom.
Poslije rata, ll svjetskog, u Ljubljani su izlazile novine Pravica i Delo, Pravicu su ukinuli. Delo je ostalo.
A zašto ja pišem i gubim vrijeme.
Naš problem je što štedimo na pravom mjestu ali sa pogrešnim mjerama. Na stranu sad naša nelikvidnost, neplaćanja,izvoz potonuo, uvoz se održava.
Krucijalni problem je proračunski prihod, a njega nema. Nema, po stoti puta, proizvodnje. Nema primarne privredne djelatnosti.
Još su veći problem izjave o otpuštanju, to se radi a ne priča i prepričava.
Rezultat je da imamo psihološku ekonomiju. Ondje gdje bi trebali preokrenuti stanje u gospodarstvu nema pomaka pa ljudi postanu stisnuti.
To utiče na psihologiju mase pa i ono malo potrošnje koja bi bila, normalni ljudi počinju štedjeti i kad nije potrebno a to je pogubno za gospodarstvu a rezultat je manje u buđetu.
Manje u buđetu, manje plaće, manje mirovine i tako ćemo pasti u vlastitu nemoć.
Dokaz, DZS / državna statistika/ je izbacio nove podatke. Pad BDP- a se nastavlja, a po psihologiji mase,rezultat je pad osobne potrošnje od 4,3 %.
Ne bu dobro.
A informacija WUWR da je u Hrvatskoj 260 ultramilijunaša sa 30 miljardi $ samo potvrđuje pravac kretanja našeg gospodarstva.
Obično stanovništvo sve siromašnije, vidi potrošnju uz efekt psihologije garniranim nemotivirajućim rezultatima i izjavama.
Nasuprot tome ovih gore 260 sve se više bogate, na rezultatima rata, poraća, neki su i nešto zaradili svojom glavom a najveći dio je pokraden i stjecan marifetlucima uz svesrdnu pomoć politike.
Država u banani, jedino se suci znoje od silnog posla.
Na kraju malo o NBH. Poslije Rohatinskog, Rohatinski. Ista meta isto ostojanje. Slaviti, da se mogu komitenti seliti iz banke u banku bez troškova, ako im se zamjeri domicilna. To je bezveze, bolje bi bilo da g. Vujčić spusti eskontnu stopu Pa nek malo udahnu zraka oni sa kreditima. Naročito švicarcima.
Osobno me zanima, imamo 12 miljardi rezerve u NBH, zato sam bio siguran da nam rejting neće / najavio prije objave- vidi arhivu/,pasti, istovremeno su u Vladi drhtali.
Poznato je da posuđujemo vani lovicu po kamati od 6-7%, zanima me a to je tajna, koliko nam se plaća za tu našu rezervu. Po zakonu ju moramo držati vani.
Ako je tajna, probam pogađati, plaćaju nam možda 1%. To je izvrstan deal, dobiš 1% a izgubiš 6%.
Tak je to kad se svašta potpisuje. Mi smo veći pape od pape.
Pa tko tu ludog na zbunjenog i onda da nam se još spusti, mislim na rejting.
U svoj toj kulinarici jedino je pozitivno što središnja država uzela učešće u vanjskom dugu od 47 miljardi EUR-a samo 8,5 sa tendencijom rasta.
Da, Gaussova krivulja. A koliko je zadužena, ako sam slobodan primjetiti u domačim bankama, a to su opet iste banke kao ino.
Imam upit, ako neko ima ideju, imam kamion broševa, kaj da snjima napravim.
Petrica prisilni Penzioner Zadnja izmjena ( Petak, 28 SEPTEMBER 2012 02:56 ) Gauss 2014
Gauss, pa 2014.
Ma hajte molim vas.
Razumijen da je neko bogomdan i da ima dojam božjeg poslanja.
Nasuprot moje prisilne neuroze da se rugam ljudskoj gluposti a još više neznanju "znalaca", posebno samozvanih znastvenika.
Ali treba imati hrabrosti i recimo za primjer, voditi državu a imati završeni Pravni fakultet, a ne imati ni dana radnog u struci, usput se baviti, recimo novinarstvom i onda dobro voditi državu. Na stranu ono podmetanje da je studij trajao 8 godina. Ili još gore biti šoštar, tj postolar i voditi državu, pa može biti i bravar.
Eh, ali taj bravar nije imao pojma o ekonomiji ali mu je država sasvim solidno stajala, Stoga nije reprezetant, nego anomalija ili statistička greška.
Sve te anomalije i statističke greške u našoj Lijepoj Našoj dobilo je pravu pošast.
Na nivou države, pa Sabora i tako sve do najniže vlasti, načelnika u zaseocima.
Bolnice vode liječnici a gotove su sve u gubicima. Liječnik se bavi menađmentom, investicijskom izgradnjom, nabavom, kontaktira dobavljaće opreme, ugovara Javno privatno partnerstvo itd. Primjer JJP-a u Varaždina, hvaljen u Saboru a onda glavnog aktera po statističkoj grešci USKOK zapre.. Ili primjer da u državi imamo sve moguće proizvođaće bolničke opreme iz cijelog svijeta. To je zbog racionalnosti ili zbog statističke pogreške.
Moje poznavanje automehanike je sasvim solidno ali kad dovezem auto mehaničaru, ne tupim mu što treba raditi. Ili još gore, poznata mi je anatomija čovjeka a trenirao sam kirurgiju na svinji, da budem jasan i direktan.
Pa si nisam umislio da mogu biti vrhunski kirurg.
A bezvezna moja teza sad je, kao retoričko pitanje.
Da li treba ići u školu, ma ni govora, sve je statistička greška.
Uzmeš Večernjaka, pročitaš članak o ekonomiji i sve znaš.
Uzmeš Forbes i sve znaš svjetskoj ekonomiji.
Škola ti netreba, a kao do sad iz fakulteta u Sabor, bolje je iz kolijevke u Sabor.
E tu dolazi glavni junak Gauss iz 18 stoljeća, kao da je iz 7 st. I onda imamo statističku raspršenost za neradnike.
Predavač o Gaussu, Čačić. Nije objasnio obećanje da će privreda krenuti u 6 mjesecu, pa da će pasti ostavka u 9 mjesecu ako ne krena, nego na zvonolikoj krivulji objasnio da ćemo imati nekakav rast u 6 mjesecu ali 2013 g.
U toj namjeri dolazi i izjava ministra M.Mršića da će zapošljavanje početi 2014 g.
Sad ću se ja morati još opravdavati jer sam samo 2012 i 2013 stavio pod stastitičku grešku.
Majko mila malo ih pohvalim a onda ja pljunem u bunar.
Najpametniji bi bio da nisam ništa rekao, sad neka kusam što sam zakuhao.
Gaussu i Čačiću suprostaviti ću suvremenika Malthusa, samo 11g stariji. A taj je posvađao geometrijsku rast sa aritmetičkom. Predvio da će biti 270 miljardi ljudi a hrane će biti za 9.
Koristio je Gausovu krivulju. Jedino mu priznam konstataciju, što je veće siromaštvo da se više jede kruh.
Sve ovo je gore statistička greška.
A statistika je pogrešan rezultat točnih podataka. Ko bi sad to razmel. Gauss ili Malthus.
I onda imamo anomaliju, mala laž, velika laž i statistika.
Stoga su u novije doba izmislili Studij rada i pokreta. Masljovljeva piramida.
A za otkaz netreba pitati nekog iz 18 stoljeća nego neka tih 250 000 državnih radnika, jedan mjesec vode dnevnik rada i vidjeti će se gdje ima neradnika a gdje su radnici Buljubašići.
A Studij rada će prepoznati malu zaposlenost u toku radnog vremena a i one koji su pretrpani poslom. Ima i takvih.
Jer kako je krenulo sa 18 stoljećem, da ne bude otpuštanja kao za podizanja vojničkog morala.
Dosjetili se generali, davno prije a ukinuto u 18 st. Desetkovanje.
Kad je vojska bila neučinkovita onda su postrojili jadnike i svaki je deseti strijeljan.
Gausova krivulja dozvoljava da svaki deseti bude istinski junak. Poučak.
Strijeljati generala. To se dogodilo na početku Francuske revolucije i tim događajem se smatra početak iste.
Žrtve generali, Thomas i Lecomte.
Petrica Krivulja Zadnja izmjena ( Srijeda, 26 SEPTEMBER 2012 13:09 ) |
