Rainy Day
Sunce sja a Rainy Day, može, može.
Budi se Istok i Zapad, nikad dosad, Sjever i Jug još čeka.
Ima i zgodna pjesmica, Rainy Day, često je na postaji, kad sam bio mali bio sam pošten radin i vrijedan pa sam slušao radio stojedan.
A Rainy Daj je fraza kad sunce sja, kiša ne pada a dan ti je tmuran, gadan, želiš da se nisi ni probudio u tom danu, taj dan je-sumrak. Sumrak.
I staklenka mi je slabe volje, ima oblik kugle a kad je u euforiji onda može poprimiti lik kakav si ljudska misao ne može zamisliti. Ponekad me dotjera do ruba živaca i živice, kad bi ju lako upucao /jedno vrijeme sam vukao špicnamet-duga devetka/ a kako mi je ušla "pod kožu" oprostim joj nestašluke. Da ju razvedrim a i sebe, za kontru u prošlom članku kad je bila budnica sad pustim napitnicu iz La Traviate, Englezi bi rekli drinking song. Sumrak
I tako ja povedem u bogatom kastratu, pardon, koji mi je vrag, u bogatom punom i toplom bas baritonu a "ona" istrči sa sopranom Ruže Pospiš i poprimi lik uvažene varaždinke iz mlađih dana i mi zaplešemo bez obzira što je situacija u državi ozbiljna za razliku od nas.
Sumrak.
Toliko smo rondali da je treći susjed došao vidjeti da li se možda ja peti puta udajem, ja se prestanem vrtjeti, cupkati i skakutati, a kugla je uvenula u staklo. Susjed je bio zbunjen a ja da sebe opravdam za neozbiljnost predložim mu da nabacimo neke komade pa da napravimo feštu, za svoj novac. Pa kad političari mogu za naše novce praviti cirkus i fešte za naš novac od nas poreznih obveznika, a tu i tamo ga malo zamrače, možemo i mi uz dužnu pažnju trošiti svoj novac. Sumrak
Susjed je jedva dočekao, raspašoj, on je i tako već dugo u penziji, iako smo istih godina.
Znamo se od malih nogu, zajedno smo išli u školu do srednje. Za vrijeme srednje škole, poslije nastave znali smo odlaziti u grad, posebno u jedan birc zvan "Justika", /danas je to u Kukuljevićevoj Hotel Istra/ imali su dobro kuhano vino u zimskim danima. Tu smo upoznali Drageca, rodom iz jednog mjesta preko Drave, bivšeg legionara, uvijek je sjedio sam za stolićem u kutu, leđima na zid a pogled u vrata. Nešto slično kao Tin Ujević u Blatu. Mislim da je bio nečasno otpušten jer je bio doslovno klošar, a iz razgovora se vidjelo da je bio načitan. Dva puta godišnje je bila fešta kod njega, za Uskrs i Božić kad je odlazio u Zagreb u francusku ambasadu, dobio bi neku lovicu i darove.
Zbližilo smo se snjim, sa rijetkima je bio blizak, znali smo mu i platiti koji gemišt pa smo kroz to druženje ušli u polusvijet čudesnih avantura. Znao nam je govoriti da smo mi premekani za Legiju. Onda se primalo u Legiju sa reputacijom a danas se regrutiraju i mamine maze, ako prođu " blic" i završni ispit-marš 25 km sa 50 kg ratne opreme, limit 3 sata. Ako prođe, legionar bira prema ocjeni između 11 pukovnija.No naš Dragec je bio okidač za naše avanturističke gene. Dogovorili se mi, moj susjed pajdaš, prvo idemo zaraditi lovicu u Švedsku kao drvosjeće- 15 godina rušiš jele i dobiš penziju i Sumrak.
Eh, jedno je plan a drugo aeroplan govorila je mama od mog oca. I tako susjed ode u područje aurore borealis a ja sam zapeo u Achenu, kod jedne plavuše a poslije je ispalo da su se obje sestre blizanke zaigrale sa mnom, a za sve je kriv Medulin. Tako mi je bila Švedska još dalje nego što jeste, cure su studirale pa sam si i ja umislio da mogu studirati, primio se knjige i tako pet puta u prvi razred ako izostavim ovaj ubrzani IPA program i vjeronauk kod katehete Zvonimira Bone Šagi.
Prođe pet godina susjed okrene leđa Švedskoj, ja u JNA on u Legiju. Kažu da krv nije voda i ja se prijavim za jedan program, koji je zamalo nas dvojicu opet združio na istom mjestu sa istim zadatkom iako je on služio u suprotnom društvenom-političkom okruženju. A da se nismo našli na istom zadatku kriv je moj otac koji je na moje pismo došao odmah drugi dan u kasarnu Pleso jer sam ja služio vojsku "kod privatnika" sat vožnje od doma. Pa su me skinuli sa jedne liste i ubacili na drugu još goru. Hm, to je kao ove današnje glasačke liste. Poslije JNA ja sam nastavio ratovati sa knjigama a moj susjed gdje ga je gazda slao. Kad mu je bilo dosta / prvih pet godina je bilo gadno, nikud nikam / skupio papire i u penziju, već dugo uživa ali ne na teret naših poreznih obveznika.
Nemiran je duh i uvijek spreman za akciju, on je zadužen za hranu, meso od svinje i krokodilov rep, mora nešto gmizećeg pojesti/ to mu je ostalo od Madagaskara/ a ja za piće, ovaj puta plavac mali ili kak neki zovu dingač. I udri brigu na veselje, prvo smo slušali napitnicu Traviata i roštilj je polako davao rezultat sa kližećim plavcem a onda smo prešli na Carmina Burana. Tu je pukla blokada, ne na imovinu, nije mi jasno kak ja to uvijek čujem status falus a ne ispravno malus. Susjed će na to, zato jer su ti iskonska osjetila zahirila. Ništa kažem ja trebam na hitnu koronografiju, kad slabo čujem. Pročital sam te, susjed će, ulazimo u političke vode.
Da ga razuvjerim ispričam vic vezan na sluh. Doduše prilično star ali da malo podignem atmosferu.
Odjelni liječnik ludnice pošalje pacijenta tj luđaka na komisiju jer je ozdravio. Ode pacijent na komisiju, položi sve testove, test inteligencije/ IQ 200/, zadnje pitanje za otpust bilo je ako mu odsijeku uši, što će biti. Pacijent odgovori da neće vidjeti, komisija se čudno pogledala pa ako nemata uši što će vam biti, pa neću vidjeti. Vrate ga na odjel, gdje odjelni liječnik isto bio začuđen da nije dobio otpust. I podući ga da je trebao reči da nebi čuo, e varate se doktore ako vam odsjeku uha, padne vam šešir na oči. Mrak i Sumrak.
Susjedu baš nije legao vic, vidim da mi nešto želi priopćiti. Slušaj i dubinski mi se zagleda u oči i kaže, daj da se više ne svađamo oko trenutno hrvatske stvarnosti i moram ti reči da je sva tvoja studija o ekonomiji kod nas ispravna. O Bože, prvi put da je to priznao, nije to ništa a slušaj sad ovo. Savjetovao sam one u UEluxu da otpile Grčku, pa nek otpluta do Sjeverne Afrike a to nisu poslušali pa sad imaju cirkus. Doduše sa figom u žepu, dali su im 100 miliona da zakrpaju kamate svojih banaka ali nisu pomogli samoj Grčkoj, jer ko to zna što je sve u bankama Grčke. Sumrak
Savjet Grcima, uzmu natrag štampariju, staru, i neka nastave štampati drahmu, neka sami uzmu lovu od Kineza , daju im Akropolu i koju stotinu otoka i sljedećih 50 godina imaju mirnu Bosnu. Kako će drahma slabo kotirati izvoz će im rasti /ako će htjeti raditi/ i za sedam godina Grčka će biti prva violina u biznis orkestru.
Dobro, susjed će, ajd da te propitam o nama.
Odmah se treba baciti na posao kod nas, pripremiti strategiju za slučaj da se slomi EU a nedajbože da se ponovi 1929, melodiozna Carmina-čujem ipak status malus, stanje je loše. Trebamo sačuvati sve resurse i odmah pomoći onima koji su u stanju bilo kakvu robu izvoziti /onaj moj prijedlog, šraf za karter, još nije realiziran/. Popijač plačući moli Siemens da za vjetroelektrane barem radimo stupove. Ako ne postanemo ozbiljni, mogli bi se vratiti u prvobitnu zajednicu a tamo je glavna ekonomija-trampa.
Dobro a onaj zagrebački investicijski summit, pita legionar u penziji, šarena laža, kako to, lijepo, čuo si za onu autoindustriju, da. E pa taj je došao uložiti u turizam. Bogca ti pa svi bi u turizam. Pa normalno kad se radi o položajnoj renti. Nerazmem. To ti je vezano za zemljište, dobiš povoljno zemljište a u slučaju da moraš prodati nisi nikad na gubitku. Porez na položajnu rentu ne ubire država nego ostane u privatnim žepićima.
Za banke znam da bi ih nacionaliziral, pa ne odmah, prvo bi im ponudio fer sporazum, da vrate svu lovu iz banaka majki natrag i ulože u hrvatsku privredu, pa netrebamo bjelosvjetske investitore.
A dobro kak iz krize, program to ti meni reci, počeo se legionar zagrijavati.
Pa za početak predložio bi da me se aklamacijom na Duvanjskom polju proglase premijerom a sve stranke bi zamolio da daju stručnjake koje bi ja filtrirao i bacili bi se na brainstorming. Moj bi prijedlog imao tri varijante, lako-ćemo, li-la i teško ćemo. To bi ponudili u detalje hrvatskom narodu, kad bi se odabrala varijanta onda bi potpisali svi društveni ugovor u zalog sva imovina pa čak i pod prijetnjom prijekog suda, ne bi bilo odstupanja. Kao što reče Jitzhak Rabin, dao sam riječ Bogu i izraelskom narodu.
Jasno ja sam za, rigorozna i rigidna ekonomija" teško ćemo" ali garantiram životom i za godinu dana bili bi na konju, a ne kao do sada dvije godine profućkali kao Glembajevi, rekel bi Krleža, dobar je ovaj mali iz Varažlina a da ne spominjem 6 spinovskih godina i sad pred izbore kao da je krenulo. Da krenuli smo u petoj brzini u rikverc. Susjed reče Sumrak.
Ne ovaj puta trebamo otvoriti četvero očiju inače nam ne gine prvobitna zajednica. Ja jesam za film ŠEVA, ŠORA i ŠEGA ali ovaj puta treba puhati i na hladno, da nam nebude prevruće.
Malo je susjed zapeo u mislima, legionara je teško iznenaditi, ali dopalo mu se da čovjek daje sve što ima za dobrobit društva i što je pošteno zaradio kroz svoj radni vijek.
Nije mu više bilo do fešte, otkazao je naručene komade, ali je pitanje bilo neizbježno, dobro, a što sa ovima koji su pokrali Hrvatsku. Ništa, to pustiti i okačiti mačku o rep i zakon o zastarjevanju. Pa kak onda poloviti lopove. Jednostavno, imamo Poreznu upravu, srediti gruntovnicu, imovinsku karticu, sve što odstupa od zaređenog u buđet, kakvi sudovi i bakrači, samo se troši novac.
Sudovi nam rade u petoj brzini i nikad neće doći na zelenu granu jer sve više predmeta. Sumrak.
Eto slučaj Hypo-Sanader, susjed načulji uši, da sam tužioc ne bi ni podnosio tužbu jer je to slučaj za Austriju. Naime, svi tvrde da je to bio povoljan kredit, ali zgodna gospođa iz Čakovca je šlampavo napisala optužni prijedlog. Zašto, sve je velike cifre nabrojila ali nije spomenula kolika je bila KAMATA, najvažniji argument za optužbu. E toga nema pa sam morao ja zvati svoje izvore u Austriji koji su mi potvrdili da je to bila kamata od 8 % a normalna se kretala od 12-14 %. Sumrak
Pa koja je onda tu logika da je nešto smuljano. Kao glupi hipovci dali nešto za ništa. Ako nema štete za nas nema kaznenog djela, pa makar i neko uzeo tu provizija. A uzeli su, ali ko ? Drugi "par čarapa" je što je Hypo banka od zadružne bančice izrasla u veliku banku i 1993 je bila na koljenima a da je imala poseban status jest, jer znam da je mimo građevinske dozvole zgrada na Zagrebačkoj aveniji /Zgb/ za 1,2 m ušla na državnu parcelu i to se zna a ništa ne poduzima, RUŠITI i to odmah. I treba pročešljati sve poslove koji je Hypo sklapala sa Vladom, javnim i državni poduzećima, tu tražiti razlog za proviziju ako je bila isplaćena i kome. Od 1994 g. počela je Hypo bujati i izrasla u ozbiljnu banku, ajd da ne pretjerujem sad je neozbiljna jer ju mora država sanirati tj.mora vratiti neke peneze Landesbank Baden-Wurttemberg, ne Hrvatska nego Esterajh
Inače me živo zanima koja to državu u ratu uzima kredit za ambasadu a nedostajalo je oružja.
Da sam sudac donio bi na pripremnom ročištu, odbačaj predmeta.
Imam tu jednu osobnu opasku, nitko nije primjetio da na ročištu blokirana sredstva u Austriji nisu spomenuta, a glase na osobu koja 20 g. nije bila u Austriji. Retoričko pitanje, po zakonu austrijska banka, da li je trebala odmah prijaviti polog preko zakonskog iznosa, a ne, ona je tek po zatvaranju Sanadera kao slučajno pronašla u svojoj pasivi milionče. Inače za one koji to neznaju Austrija je još uvijek Eldorada za skrivanje novca za razlliku od Švicarske koja to više nije zbog FBI-a nesmije. Inače najčešći gosti austrijskih banaka su varaždinski liječnici, neki. Međutim sud u Austriji prihvatio je da su to zarađena sredstva, veoma lukavo, nema kod njih, oćeš ili nećeš Djole malo rebarca ili od butića ili te mući pritisak. Đole uzmi prasetinu sa šopska salata. Zašto su prihvatili tu lovicu, pa neko treba namiriti sudovanje u Austriji. Sumrak u tesnoj koži- http://www.youtube.com/watch?
A kod nas, da budem malo Petrica, trošak ide na državni račun, jer toliko zapljenjene imovine nema.
Trošak je započeo sa cirkusom na Bregani, silna crna kola, policija, specijalci. Remetinec, hrana, grijanje, liječnici, sve to ide u beli Zagreb grad, a cug je pobegel. Sve to plaćaju porezni obveznici. Pa onda svaki puta tri vozila do Suda pa pratnja ova i ona pa lječenje pa promjena terapije, pa zabavljajne javnosti, pa tužioci pa suci i tako u nedogled, pa nedajbože i zatvora, pa opet liječnici pa neznaš jel bi kakio ili piškio a lovica odlazio u vjetar.
Ja bi se primio posla, za ozbiljni poso, kakvi smo mi porezni obveznici, kao da smo ispali iz Kafkinog romana.
Nego ajmo mi malo u algebru, plaća ti 16000, žena 15000 kn, i još neke tantijeme, puta 20 godina, jer one "velike" tri "kompanije" u Austiji u 90-tim, jedna je zatvorena jer se nije platio traženi temeljni kapital, jedna je propala a jedna je liferovala pornjavu za naše tabloide.
Znači skupila se neka lovica na prihodovnoj strani, e sad životni troškovi, četvoro, studija dva, pa malo Amerika i tako nešto se potrošilo i u Baltazaru ako nije bilo sve badave, uglavnom eto i rashodovne strane. Razlika je tolika i Sumrak, sve preko bukare fiju u državnu blagajnu, isto vrijedi za svu bližu i daljnju rodbinu i čist račun duga ljubav, a naš junak može se sa slobode braniti i liječiti o svom trošku.
Država sačuva lovicu za pametnije stvari, mala digresija Engleska još nije država proleterska ali ima skoro toliko sudaca ko Hrvatska država. Sumrak
Pročešljati onih pet BMW-ea, a ne da imamo odgovore da se naknadno pogreške ispravile ili vic o Dudeku. Pitali Dudeka kad je ženil Regicu jel bila nevina. Je, jedni veliju da je, a drugi veliju nia.
Za BMW, prozvan tenk, nebi za njega nitko ni pital da nije okrznul žardinjeru u Sloveniji pa novinari kakvi jesu počeli propitivati, jeni su čak napisali da se tablice skidale, pa naknadno plaćalo osiguranje.
Ne Sumrak, nego Rainy Day.
Ja nisam niš čul ni videl, za sve je kriv susjed.
Zadnja izmjena ( Utorak, 08 NOVEMBER 2011 17:45 )
OktoberfestUstajte prezreni na svijetu Svoj bijedi sutra bit će kraj! Internacionala se pjevala 25.10.1917 kad je počela revolucija, tj. Oktoberfest u Petrogradu. Skočim malo u noviju povijest, sentenca 1945-1991, u stilu, sve su uništili u tom razdoblju ti crveni vragovi. Pa dobro ako već jesu ali ko. Pa nisam ja sa svojom babom iz Ljutog Doca bio na Trećoj konferenciji SKH RTV Zagreb. Znam da sam bio na sastanku AFŽ-a ko klinac, jer me mama nije imalo kome ostaviti i ko danas se sjećam bizarnog nastupa jedne od predsjedavajućih koja je skočila na stol i počela pucati iz automata /kojeg nije imala/ a druge dvije jedva je svladale. Upečatljiv nastup spomenute drugarice u mojoj dječjoj duši izazvana je neizmjerena radost, jer je mama rekla da moramo ići na nekakav dosadan sastanak, pa u kontekstu toga ja sam mami prigovorio, odmah: rekla si da će biti dosadno a ono pravo kazalište. Od mame ni riječi samo me prostrelila pogledom a laktom me munula u rebra da me i poslije 55 g, bole jetra. Idemo u sentencu, znam drugove koji su bili u Centralnim komitetima i Juge i Hrvatske, pa u Općinskim komitetima itd i sad neki od tih sjede u Saboru ili su negdje drugdje porazmješteni. A opet znam da u SDP-u ima otprilike 10% tih drugova a gdje su onda tih 90% koji su za sve krivi što nam se događa. Ko tu koga ili se ja ne razumem u politiku. A opet znam da sve što izgrađeno od 1945 neki od 1991 to sve uspjeli uspješno razgraditi, jasno prema trenutnoj situaciji u svoju korist, a okrivili su rat i crvene. Pa koje crvene ? Digla se velika halabuka u EU oko banaka, imam prijedlog, kao premijer u šjeni ako to nebude verbalni delikt. Nekad je to u Jugi bio Članak 133, a danas je čl. 133 neki bezvezni o zaštiti podataka. Prijedlog je da se "naše" banke nacioliniziraju, maknu menađmenti, postaviti direktore sa 20 000 kn plaće i da si sve ostalo iz te plaće plaćaju, sadašnje povlastice. Bez obzira što su to strani vlasnici ali je u tim bankama hrvatskih građana novac. Omjer plaća svesti na 1-5 isto kako je u Švedskoj, a bankama dozvoliti da budu servis privredi i građanima a ne krvopije. Pa neće Bohaček plačnim glasom objašnjavati kako je bankama teško. A teško im je stvarno, u 2010 zaradile 4,4 miljarde kn na kojekakvim "alatima", točno na 227. Kako ?Ovako, idem ja u banku, uhvatim za vrata da uđem a ono naknada, uđem-dobar dan, naknada, zgodni i samo mladi komadi, čim gledaš, naknada. Ja bi trebao alat, naknada, čujte ja više nebi trebao alat, naknada i tako unedogled. Najgljuplje što sam imao prigodu čuti je da na zatvaranje kredita tj. isplata glavnice prije roka, treba platiti porez za budale, naime banke dobije sredstva prije roka i mogućnost da opet kreditira, ne ona naplaćuje kaznu za taj potez i još pije krv sirotinji. Aleluja.
Sentenca o pljački mirovinskog fonda bila je u prethodnom članku, dodatak da svi na Burzi trebaju raditi, javni radovi, gdje su, pojeli crveni ? I u zatvorima treba raditi a ne tko hoće, političarima državni prosjek plaće i tako govore da im nije do vlasti / valjda i do slasti/. Sjećam se jednoga koji se razgalamio u Saboru da on tu da služi narodu, da dr sci Čehok on je doktor etike. Vjerojatno su i drugi veliki altruisti pa neka to pokažu a ima ih koji kažu da idu u politiku jer da su dovoljno bogati, valjda da ne bi pomislili da će krasti, takvi i netrebaju plaću. I tako će nabaciti neki poslić svojoj firmi ili firmama ili povezanim osobama, obiteljskim, poslovnim ili interesnim. Sljedeće kao premijera u šjeni smeta, Sabor još dva dana saboruje a gdje je zakon o INI. Bilo je na velike talambase da ćemo slomiti kičmu MOL-u a kada. Pa još nismo članica EU a oni nama propisuju što ćemo mi u našem dvorištu raditi, da tako je bilo i sa ZERPOM. Govorim ja da nam netreba EU ali se ne sluša mudra glava, nego guske u magli.Eto prije su me poslušali oni u EU, doduše samo su na polovicu otpisali dug Grčkoj i tu lovicu su posudili od Kine, svjesni su da virtualni novac više ne igra, moja staklena kugla zaplesala je kan-kan, da mi je samo znati koga je to vidla. Da i počela je dizati sve više noge, gađam ju sa tipkovnicom. Opet Grčka, da li je to kraj ili početak novog doba. Novo doba, novo stvorena vrijednost, da malo je smiješno sada prizivati slogan, bez alata nema zanata. Bolje sada i odmah nego čekati pa se vratiti u prvobitnu zajednicu i u trampu. Mogu sad slobodno najaviti budućeg dobitnika Nobela iz ekonomije, to će biti ekonomista koji će predložiti model preživljavanja svjetske privrede bez rasta BDP-a. Aleluja. Za guvernera NBH poruka, kasno stiže Marko na Kosovo. Za HDZ podrška, ne slažem se da ih se ukine i sad se našli svi da ih ispljuju. Netreba se radovati tuđoj nesreći. Doduše, dakako ,svakako, dakako što je politika, jučer veselo isplatila Đakovštinu /dobar savjet od moje malenkosti/ a danas USKOK. Mali ispravak Đakovštinu će platiti porezni obveznici a ne premijer. A što je sa drugim firmama u državnim rukama i tim radnicima treba kruha. Prijedlog za rješenje istrage protiv HDZ-eta ide u smjeru brzog rješenja, neka vrate uzete milione i primjeniti načela iz Njemačke za takve slučajeve / i tako nije HDZ otvarao vrata i prozore za kriminal, nego oni iz EU/. Kako se riješio sličan slučaj u Njemačkoj, to je bila gospodska cash transakcija za razliku od naše prizemne i primitivne pljačke javnih i državnih poduzeća. Priča je tekla ovako /1991 /, poznati trgovac oružjem /ime piscu poznato/ zamolio H. Kohla ako mu može pomoći oko prodaje. Na preporuku, biznis je sklopljen, trgovac se gestom zahvalio sa 1 milionom DEM i novac je završio u CDU, ne u privatnom džepu. Po otkriću Kohl je priznao i platio kaznu od 300 000 DEM a CDU partija 40 miliona. Aleluja. Naraučenje, bolje napuniti državnu blagajnu a ne da se nam izležavaju na teret poreznih poreznika u Remetincu. Za kraj, sretan sam da je Listopadu /Oktobru/ kraj, samo da se ne dogodi dvorac. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 27 OCTOBER 2011 16:31 ) POKRET 15.O ko je gramzljiv, pohlepan i lihvar
Pridružujem se kritici stanja u ekonomiji na global i domaćoj sceni.
Dakako, svakako,dakako.
Imamo vladu ali nemamo Vladu u sjeni kao i svaka uluđena zemlja pa takve zemlje nemaju sluđenu ekonomiju. Stoga sam samog sebe inštalirao za premijera u šjeni, a aktualnog premijera nam ostavio premijer koji je otišao na odmor.
Svakako, dadako, svakako, biti premijer u šjeni može biti neugodno jer je jedan u Rementincu, pa je bolje da kažem da je aktualni premijer vidljiv a ja kao u šjeni da sam nevidljiv.
Dakako, svakako, dakako.
Zašto se guram da budem premijer u šjeni, to sam dokazao pišući o ekonomiji, sve sam predvidio kao da sam Nostrodamus, a sad se i Rohatinski javio da je rezove trebalo zarezati 2008 a kaj ja to sve ove godine pišem.
No da sam zaslužan samo ja to što pogađam metu u letu.
Ipak nije potpuna istina
Prvo zato jer ova vladajuća ekipa koja odlazi, nezna, pa mi je uveliko pomogla a imam i svoju staklenu kuglicu, trenutno mi viri preko ramena i smijulji se. Ali je istina da ZNAM i da sam nudio rješenja. Odlazeća ekipa nezna zaraditi novac ali ga zna djeliti, zna uzimati kredit svaka 3 mjeseca, zna puno raditi ali rezultati su im katasrofalni pa se pravdaju da imamo rast od 0,8% u jednom kvartalu, a statistička konvencija traži rast u dva /2/ kvartala, da u dva a to neznaju. A onda recimo tvrde da sve zemlje u EU imaju manji rast, recimo Engleska, samo 0,5%, točno mi na naših recimo 100 BDP-a imamo 0,8 a oni na 100 000 svojeg BDP imaju 0,5%, pa sad ove naše drugove sa MENSINIM kvocijentima pitam gdje je veća masa porasta.
Potvrda o tome je u izvješćima Svjetske banke; MMF-a i ERBD-a i dobili su savjet da te kredite uguraju u proizvodnju a ne u potrošnju.
Dakle, svakako, dakako ona mi je pomogla, moja kristalna kugla, a dobio sam je u nasljeđe od svoje bake, čudnim puteljcima nasljeđa a služio se njome i sam Merlin.
Može mi biti kad mi sve te prognoze uspijevaju. Zato ja toj kugli tepam, kuglice moja ko je najpametniji na ovom svijetu, jasno moja kuglica.
Moj alter ego, Petrica bi rekel šalu u stranu.
Svijetom vlada pohlepa... a zašto, pa zato što je došlo do sprege kapitala i političara.
Sve je bilo čisto i jasno kad je na sceni bio rad, proizvod rada i kapital, e drage moje i dragi moji to vam je bilo sedamdesetih godina, kad sam se zamomčio i umočio. Da sam bio pametniji, danas bi umjesto sedam sekretara Skoja, pardon izvinjavam se sve svima koje sam time uvredio ili su se našli uvrijeđeni, htio sam reči, ne,napisati sedam disciplina prvak države, Ma što ga petljam imao bi sedam doktorata iz ekonomije. Ako neko misli da pretjerujem, iskren sam ko i političar, e sad sam uništio članak ali nije teško ako znaš. Tako sam isprekakao tri faksa, iz strojarstva na informatiku, pa na dva usmjerenja ekonomije, zašto je lako, jednom položiš matematiku, fiziku, statistiku, strani jezik i tako dalje i onda samo to prenošiš a to je pola položenih kolegija i papira ko u priči.
Opet sam se izgubio, znači stadoh na proizvodnji i kapitalu, e tu se 70-tih uplela monetarna politika, naime političari nisu imali pristup proizvodnji a još manje kapitalu ali su mogli u financijske institucije.
Da malo zamutim, znate li gdje naši poličari najrađe sjede u nadzornim i upravnim odborima, pa u finacijskim institucijama, banke, osiguravajući zavodi itd, pa i sjedili su i u Đakovštini /dvojica/ a država ima preko 25% +1 dionica, to jedan iz Sabora neće razumjeti.
Dakako, svakako, dakako, sad na scenu stupaju majstori, ne vodoinstalateri i centralaši, poštujem ta zanimanja jer se i sam u njih razumijem ali znam jednog koji ima naftašku kompaniju.
Znači političari počinju sa monetarnom ekvilibristikom, znate ono kad ide reklama iz banke: nudimo vam nove alate, nove finacijske proizvode. A što su im ti alati, da mi je znati, pa znam, to vam je sve što će vam oguliti kožu na živo. Možda znate g. Bohačeka, taj vam stalno plače a Hrvatske/strane/ banke posluje sve bolje i bolje dok nam država tone. I stalno se nudi da će pomoći građanima ali da kamate ne mogu padati.
Eto ja mu mogu poručiti da može, jer ima jedno pravilo, bankarsko, na jednu uloženu kunu recimo Petrica ju donio na štednju uz 4% kamata, banka može izdati putem svojih "alata", 7 kuna kredita uz 8% kamata, a može i 11%. Sad sam prisjetio da sam imao prigodu položiti kolegij statistiku pa ću skračeni koleracijski račun objasniti, banka je umjetno povečala svoj potencijal i to sedam puta,/opet sedam,pogled na prethodni članak/ i to nije sve na svih sedam kuna udaraju duplu kamatu a to je zarada da 14 puta kamata oplodi nepostojeći kapital. No tu nije kraj, malo mučkaju i mažu oči građanima i petljaju sa aktivom a sve izmuljaju u pasivi. Pitanje, majka svih pitanja, kakav je to novac, virtualni, kojeg u stvari nema. Pa kud uperiti Globalni pogled i gnjev osiromašenih, Goldman Sachs, tajno društvo Bilderberg i tako na niže, sve će učiniti da se obogate na tvrdoj lovi a Svijetu plasiraju virtualu.
Sad bi neko pitao, pa kud ide ta silno zarađena lova, recimo kod nas, dok je sirotinja u logoru, ide menađerskoj ekipi i onima koji ih nadziru, pa povoljni krediti, pa ovo, pa ono, a kratko to je sprega kapital-političar. Direktor naše banke mjesečno izlupa 200.000 kuna.
Želite primjer, da ne optužujem strane banke, ajmo mi na našu nacionalku, jupii vrisne moja kuglica, tak se nisam zabavljala od druženja sa Merlinom. Jedva sam ju smirio.
Hrvatska Narodna banka, o njoj sam već pisao, trebalo bi malo kozultirati povijest stranice i da sam bio jedan od rijetkih koji nije bio oduševljen za razliku od nekih koji su guvernera držali za spasioca Hrvatske.
U izvješću o poslovanju ima jedna stavka koja je nazvana pored inih troškova "ostali troškovi zaposlenih",nekih 38 miliona kuna a Đakovštini treba 26 miliona da ljudi dobe struju i plin u ove zimske dane,da pošalju djecu u školu a nešto treba i pojesti, makar jednom dnevno.
I tako naši trudbenici u nacionalki imaju pravo i to koriste, recimo dobivaju stimulaciju, pa mogu u teretanu, kad plaća nacionalka, je mogu i ići na plivanje badava ali pored ostalih društvenih razbibriga vidi Petrice Kerempuha subvencionira im sa kamata na kredite zaposlenih. I tako, jednom sam pobrojio kakvu sve državu imamo, sad bi rekao ovako.
U Hrvatskoj imamo građane koji imaju i one koji nemaju, a oni koji nemaju moraju raditi za one koji imaju. U Ustavu piše da smo socijalna država, za koga?
Kad sam već zapeo za Đakovštinu, pa može se riješiti ako se hoće i to odmah da demantiram Čobankovića.
Prvo materijalna odgovornost vlade jer je nadzirala, drugo netreba se graditi crkva u Kninu za 10 miliona kuna ako ljudi gladuju, treće politička odgovornost i četvrta moralna, kako mogu jurcati po državi i veseliti novom mandatu a odveli su državu u bankrot. Ma što god pričali kad se nemože plaćati dospjele obveze to je -BANKROT.
Postavljam pitanje odgovornosti za ekonomsko stanje u državi, pa da mi vidimo ko je zato odgovoran otvorimo vrata i prozore za nemar.
Po stoti puta, u tri mjeseca mora se Vlada snaći u državnim financijama i za šest mjeseci moraju se objelodaniti rezultati inače takvu Vladu netrebamo a najmanje da se neki uče u dvije godine kako iz krize.
Dakako, svakako, dakako, to nije, moj podatak a ni moje staklene kugle to je izvješće od gore.......... a radi se ako će si to znati protumačiti ovi koji puno rade-CDS spread /credit default swap/ ili ljepše zvuči mjera za rizičnost zemlje. U godinu dana porasla nam je pet puta pa više neće biti kamata za 6,75 nego po meni i 8%
Imam potrebu da malo i otvorim utrobu Đakovštine, novinari u suosjećenju sa radnicima govore ko papagaji da si ih razvlastitli /što nije istina/ ali ne govore tko. Naime radnici su bili vlasnici u dijelu kao i vlada i ostali su, to što su ih pokrali to je nešto drugo. Sad bi vlada prljavo zaigrala da su radnici krivi e pa nisu jer je vlada imala svoje prste u nadzoru od NO pa do porezne koja nije dve godine ništa poduzimala dok se nisu porezi i doprinosi uplačivali, a imala je i instalirana svoj upravljački kadar po političkoj liniji e pa sad neka namire radnike. Svi pobrojani su po zakonu morali otvoriti stečaj, radnici nisu ni znali kakvo je stanje u firmi. Sad bi imao sitan prijedlog da nam premijer ode u Đakove i njihove vezove, pa da održi junački govor da se nikog ne boji i da drugi ne radi samo ona je marljiva i to danonočno. U Đakovu će je rado ugostiti.
Na primjeru Đakovštine otvorio bi ekonomsko -filozovsko pitanje, tko je vlasnik pravnog subjekta, vlasnik ili dioničari, to je kod nas u magli, a veoma je jednostavno, vlasnik, a može dati nekome na upravljanje, dioničari se mogu slikati sa dionicama na burzi. Ako pravni subjekt dobro posluje baš briga vlasnika kolika je cijena dionice.
Slučaj Đakovštine je da su radnici prevareni, ostali su bez radnog mjesta-egzistencije, ostali sa dionicama koje vrijede ništa, jer su se već mnogi namirili iz preostale imovine, ostali bez otpremnine a premijer je najmarljivija bila u Saboru dok je Milanović imao diskusija nula.
Eto kako se radi, biti marljiv to znači da nam u državi sve cvate, teče med i mlijeko.
Pa koliko nas košta premijer, neto plaća 21667 kn mjesećno, e to nije sve, da bi se plesalo, pocikivalo i pričala demagogija to treba sve platiti a ko plaća sve to, jasno porezni obveznici pa nas premijer u svom obilaženju Hrvatske skupo košta, jer tu je gorivo pa šoferi pa zaštita kao štičena osoba pa treba nešto pojesti pa popiti pa ispadne 216 677 kn dnevno.
Nadam se da će joj na tome silno biti zahvalni naši unuci, naročito što si je dala truda i bila marljiva da češlja koliko je Milanović u 4 godine diskutirao, stvarno je zaslužila svoju plaću..
Vraćam se na Oktobertfest, tj na Oktobarsku revoluciju u USA, Wall Street.
Pa što to izvode amerikanci, vjerojatno se sjetili one pjesmice da će Amerika biti država proleterska, samo im sad fali Vladica Ilič Uljanov a poslije mogu dobiti i Ironmana tj Staljina.
I tako je povijesno pravilo da svakih 50 godina dolazi do društvenih promjena zbog restitucije starih odnosa i dolaze nove snage. Tako je bilo 1918, pa 1968 e sad se malo ubrzalo a pitanje je kada će buknuti i biti pravi cirkus.
Nenormalno je da dripac od 30 godina na Wallu mjesećno nalupa 50 000 $, to je velik novac za USA, recimo Predsjednik Vrhovnog suda ima 171 800 $ godišnje, a 50 000 $ godišnje se smatra velikom plaćom. Doduše u Silicijskoj Dolini sa 50 000 $ je bogec bistrički i stanuje u auto prikolici. Dakle ona prva plaća bode u oči.
Za nas je bitno da je Pred. Vr.suda u USA manje plaćen nego kod nas, kod nas ima oko 250 000 kn. Nemojte se čuditi da sam pobrkal plaće, nisam, jer u USA to je plaća i više nema ničega, jedino kad mu iz inostranstva dođe posjeta ima pravo na službeni auto i nekakav ručak i to je to.Parking pred sudom plaća ko i svaki drugi građanin.
Aaaaaaaaaa kod nas, dobi kadrovski stan, pa ga otkupi po povoljnim uvjetima pa mu ulet od neke banke, mislim na kamatu,pa auto na 24 sata/ da li je neko vidio premijera da se vozi u svom Golfu/ šofer i čuvar na raspolaganju, kartica, mobitel i besplatni razgovori i sve ostale sitnice koje su knjiže pod stavku "ostali troškovi" Kad se to sve sprčka na hrpicu ispadne da je onaj u USA jadnik, pa zašto onda Ameri dižu revoluciju.
Dnevnikov duatlon Čatež
Duatlon Dnevnikov, 24. 09. 2011.
Trka se održava u toplicama Čatež.
Idem opet na poziv poštovanog kolege Blatnika.
Prije nego se bacim u jurnjavu, mala dopuna bic maratona u Koprivnici. Nazvao me Davor Bogadi
Rekao da mu se dopada moj dojam trke i između ostalog spomenuo glavnog "kuhara". Dakle nije iz Provanse, nije ni kuhar a nije ni skuhao taj grah, a svejedno smo bili u dobrim rukama.
Naime taj gospodin je šef Traume u Koprivnici i bio je na začelju trke kao pratnja, da sam to onda znao ja bi se vozio ko G. Bush /koji je iz čistog mira opal s bicikla/ i pao bi u ruke g. Hećimovića. Mogu Vam ga preporučiti jer kod njega možete bez problema doći protekcijom, bez čekanja, prije se trebate dobro razbiti ili ako Vas žena izmlati ko i mene kad hodam okolo sa šljivama. To objašnjavam da sam došao kasno doma pa se spotaknem o stolicu.
Čatež.
Kao organizirani sportaš, prije sam dobro proradio listu konkurencije moje kategorije u SLO.
Kolege Kermelj i Trontelj bolji su od mene, pa ću samo pokušati pratiti igru. Na startu petorica u V-5, najstariji rođen 1943-Stopar Maks, tokom trke zaslužio je prvo mjesto u V-6.
Program je počeo sa Cici trkama, bilo je lijepo vidjeti klince kak se trude. Na startu je naš mali Tin Burek imao majhnu napaku, popiknul se i odustao, ali je zato sve to srčano nadoknadio u trci super sprintu iako najmlađi nije bio zadnji.
Budući je na stranici HTS spomenuto samo dvoje iz Hrvatske, u Čatežu se još našli Burek Jasminka /4 mjesto/, Burek Nino /14/, Bubanko Mladen /3/, Gabrijela /4/ i Mihaela /5/ i moja veličina, 190 cm sam visok, 85 kg, dokopao sam, se postolja.
Sva trke su bile u horizontali a sprint su poslali u brege iliti hribe, trčalo se po nasipu, po mojim mogućnostima, među zadnjima, u očekivanju Kermelj i Trontelj su otišli napred a pridružio mi se stari pajdaš Slavko Gomzi, puno smo triatlona zajedno otpilili. Njega je mučio neki virus i polako je zaostajao a ja sam ostao u istom ritmu, pred kraj trčanja prođem nekog mladića. Bic, kratka položena staza pa ispod autoputa i udri brigu u brege. Još nisam ni tri puta okrenuo pedale, prođe me onaj mladić. Krasno sad za kaznu ja moram uloviti trojicu. Naime kad treniram a to je jako rijetko, ako neku zadanu stazu ne protrčim u vremenu koji bi bilo zadovoljavajuće onda se nagradim tj kaznim sa tri iste te dužine staze, pa ti sad fušari.
Dakle, bregi, Roman me je upozorio da je uspon a poslije Žejnog spust i nagli ovinek v desno. Tak ja guslam, mučim se, ali uz stazu su kuće i navijački raspoloženi domačini sa poznatim poklikom "op, op, "jedno društvo me pozvalo, vidjelo se da su na meni godine -prijatelj stani na gutljaj cvičeka. Najljepše se im zahvaljujem, zamalo da nisam stal a to bi onda značilo komad jegera i komad kruha. Nastavim, obodren dalje do tog mjesta Žejno, koje je skoro bilo fatalno i za mene. Netom prije tog Žejnog grupa navijača, veoma raspoložena nadam se dobrim namjerama, navijala i ja se sjurim kad ono sudac i rampa, treba skrenuti desno, nisam, nego sam, skoro pokupil ženskog suca, a vratio sam se kroz voćnjak natrag na stazu. Uspijem se vratiti na usku stazu, dodam brzini brzinu, kad lijevo leži na zemlji mladić a desno se parkirala netom pristigla Hitna pomoć. Bolničar mrtav hladan vadi pokretna nosila iz kombija, taman da ja nemam kud proći. Mogu birati da bolničara na bicu otpeljam u bolnicu ili da skočim na ta nosila i odjurim na cilj kao u nekoj burleski. No bolničar se u zadnji tren spasio, odgurnuo je od sebe nosila i ja sam kroz iglenu ušicu prošao. A kak sam se osjećao, ko Roki koji je več bio skoro nokautiran i gubio na bodove od Walcotta, kad je svojim do sada utvrđenim najjačim udarcem na svijetu, poslao na pod Walcotta u 13 rundi/15/.
Vjerojatno ste pomislili na krivog Rokija, pravi Roki je imao 49 pobjeda, od toga 43 nokauta i završio karijeru neporažen, a njegove pobjede su meni vršnjakinje. Pobjedio je mnoge poznate, kao J. Louisa a zadnji mu je bio Archie Moor. Prije meča znao se glupirati pa je govorio zašto da se muči 15 rundi kad može protivnika poslati na sanak u 1 rundi. Ima jedna crtica iz bolnice, trebao je nešto operirati, anesteziolog mu je pustio plin i broje do 6, kad skoči Roki na noge i tako dva puta. Nažalost posljedni put je pao u 45 godini sa avionom,Roki Marčano.
Iskobeljam se iz tih bolničkih kučina i nastavim, moj slabi vid spazi u daljini dvojicu, opa ima nešto da se i brk omasti, ubrzo sam stigao jednog, kad ono Trontelj, čekaj malo pa ovo se sasvim dobro odvija, stignem i drugog i sad bi bilo dobro da organizirano krenemo kroz neke kukuruze /kao da sam na varaždinskom polumaratonu/, no tu ima navijača a u VŽ polumaratonu si sam sa kuruzom. Međutim ova dvojica su gotova, nema druge idem dalje sam.
Kad sam se udaljio okrenem se da vidi stanje iza mene ugledam jednog koji nailazi pa da ja njega pričekam. Ko naručen dođe Gomzi, pa krenemo zajedno u brege prema opet za Žejno. Zanimljiv naziv za mjesto, dva puta prema njemu, moraš biti žejen. Popnemo se najvišu točku, kad nas prestigne Stopar, idemo, pitam partnera jer sad ga trebamo pratiti, nažalost Gomzija je uhvatio grč u nogi i reče idi sam. Moram priznati da je Stopar za svoje godine pravi lav, pratio sam ga do nizine, na ravnom dijelu sam ga prošao a ostalo je bilo rutina. Jedino me jedan mladić bacio u bed jer me je toliko svjež pretrčao da nisam mogao vjerovati kad ono ulaskom u cilj doznam da je iz štafete, a sad sam bio ko žena koja nemože iz kuhinje u dnevnu sobu. A zašto? Pa zato što joj je prekratak lanac.
Proglašenje, ugodan način da se opustimo uz bogat program- pjevanje slovenske zvijezde,pobjednika slovenske pesen, Vozelj Marka, najbolji triatlonac među pjevačima i obratno. I neizbježno, trebalo je nas i nahraniti, pet vrsta hrane, uzeo sam teleću obaru, bila je izvrsna.
Nešto slično sam dobio ponuđeno u Nišu, davne 1979, poslovni partner mi je predložio specijalitet, teleća glava u saftu. Malo sam bio zapanjen i danas mi nije jasno kak to izgleda glava teleća, na tanjuru. jasno, da su to mesni dijelovi od glave, ali eto ispao sam hlebinac. Moram spomenuti da su na stolovima bili teglice sa ukiseljenim feferonima, isto kao u Francuskoj gdje ti odmah donesu litru crnjaka. Te feferone svi su mljackali, pa da i ja probam. Srećom da niko nije pušio kraj mene, kad sam riknul i ispustil 20 kubika zraka. Meksičke papričiće neka se sakriju pored niških feferona. Dakle predjelo je bilo katastrofa, isto tako se proveo i M.Špiljak. Vratio se iz inostranstva, pitali kakvo je bilo jelo, izvrsno glavno a predjelo im je bilo promašaj. Što je bilo servirano. Neki sitni drveni štapići,ja sam ih iz poštovanja prema domaćinu pojeo dvadeset, više nisam mogao.
Opet sam u Čatežu, znači klopa za anđele a za desert torta, veličine servirnih kolica, pustili smo djecu da prva uzmu pa krenuli mi stariji, kad ono tamam nestalo. Malo sutra, bile su još dvije i to veoma lagane, sa malo margarina. I tu je kraj.
A da malo sam se uslikao sa Kermeljom i Stoparom, slika by Blatnik, pored toga što je izvrstan triatlonec, dobitnik je prve nagrade Agfe za neku snimku. Slike u akciji su od Jasminke Burek.
Veliko hvala snimačima jer su jednom trenutku zaustavili vrijeme.
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 02 OCTOBER 2011 16:58 ) 5. Memorijalna trka JOŽA HORVATNemam običaj javljati se sa ino trka i domaćih događanja, osim ono što je vezano za Hrvatski triatlonski savez.
Ustupak je bio Rajhenburg, jer je to bio prvi a vodio ga je moj sportski prijatelj Blatnik, pa mala promocija ne škodi.
Drugi put, u nedjelju 18 09 2011, ponovo na poziv, otišao sam na 72 km Memorijalnu bic trku Joža Horvat. Dolaskom u Koprivnicu, saznajem da je to peta do sada organizirana. Skromno ali bogato korektno organizirana, od entuzijasta sportaša- Relja, Bogadi i ostalih, najčešće neznanih.
Posebno treba napomenuti da nije bilo startnine ali je bilo dobrog graha poslije trke u Jagnjedovcu.
Vrijeme idealno,trebao sam tu nedjelju brati svog crnog divljaka/ bobe su već skoro suhe grožđice/, iz kojeg ispećem rakiju, nektar za bogove s Olimpa, dakle rakija, ne is tropa već od grožđa, ne špricanog i negnojenog, kak je Bog dal.
No, vrijeme je bilo za uživanciju i eto mene kod picoka. To su oni koji su sa kokotom rasterali Turke leta gospodnjeg 1552 pod Ulama begom. Inače taj beg je par puta dobio po repu u varaždinskom kraju. Legenda o picoku smješta se u Đurđevac ali nekak je to prihvaćeno i u Koprivnici. Podravka ima i zaštitni znak- kokot.
I tako osvježen starinom, krenem svjež u koloni do letećeg starta. Od takmičara, rekreativci, tobož, pa do profi /BK Rijeka/, ukupno nas 79. Limit 3 sata. Nema nijednog znanog lika, op ima Škec Stanko, stara puška zahrđala, u mojoj kategoriji !!!! No 1 Zofingen -Powerman, svaka čast. /10km, 150km, i 30km/
Vozimo u koloni, označen start, držim prvu diviziju, na vijugavoj cesti jure 53 km/h. Nemam ja tu što tražiti, sami mladići na jurilicama. Držim se druge divizije, ma nisu ti za mene, čujem glas iz žepića: drži ih, drži ih. Naime uzeo sam kristalnu kuglu sa sobom, da mi bude od pomoći, u ekonomskim enigmama puno mi pomaže. Uhvatio sam se treće divizije, a kuglu sam ušutkao. Škec je ostao sa prvom divizijom. Pogledam svoju konkurenciju, ostavljaju dojam rekreativaca ali po opremi nisu a i dobro gaze pedale, naročiti jedan koji vozi "fraj" a vrti se čas napred čas straga kolone. Problematično vozimo od 32 do 42 km/h, opasno se izmjenjuju, tako da sam prošao stazu sa tri ruke na kočnicama. Prvih 20 km smo kompaktni, ja samo pratim, vidim svi su mlađi pa nema potrebe diktirati tempo, trebaće udariti glanc na kraju i održavam se na kraju kolone. Što baš i nije pametno, iako momci uredno pokazuju skretanja ali rupe na cesti ne, pa sam par puta zapičil prvi kotač u rupčage. Prođemo Koprivničke Brege /a najveći breg je tikva iliti bundeva/, pa za Jeduševec i prema Hlebinama,/za one koji neznaju to je centar Svijeta naivne slikarske umjetnosti sa Generalićem na čelu/. Neću ispasti naivac, cesta veoma dobra, ravna i počelo je čistilište za neke. Onaj moj stakleni vražičak zadovoljno brunda u žepiću i nagovara me da napravim skok, da ju primirim izderem se da se smiri. Tog trenutka jedan me preticao i gleda me čudno s kim se to svađam.
Do Hlebina pa prema Gabajevoj Gredi, loša cesta ali smo izdržali, zaboravio sam spomenuti da imamo pratnju za iznemogle, oni koji padnu ali i pratnju policije pored standardne i dvojicu na montićima. Momci su se zaista pokazali iako im baš nije bilo lako, vidljivo u Sunčanom Selu gdje smo ručali.
Prođemo Gabajevu G. i za Molve, tu bi trebala biti i Čingi Lingi čarda, ali nemože se osmatrati okolica jer samo jedan pogled na vuru da vidim brzinu, koliko smo prošli i prosjek već sam bio u zadnjem kotaču zbog selektivne vožnje. Od sada samo vozim, baš me briga za takve sitnice i nema turističkog zjakanja. Molve, Drava, prek mosta, projektant od mosta napravio breg, pa stisni pedalu ako nećeš zaostati, most je odnio žrtvu, onog koji se "fraj" vozil. Ulazimo u Repaš, hrastova ko šodra u Dravi, promjer sve prek metra, da mi je samo hektar te šume mogao bi reči da sam bogat. Inače je po međudržavnom dogovoru CRO-Mađarska trebala se na području Repaša izgraditi HE.
Idemo dalje, Ždala, Novački, Gola /carina/, cesta veoma dobra, ravna, usput kupimo zaostale i ostavljamo ih. Negdje oko Gole u daljini se nazire crveni dres, nisam siguran ali to bi mogao biti Škec. Kad smo se približili, nazire se natpis na leđima BEDNJA i ispod HR. E Stankec je kihnul, uzmemo mi njega pod svoje i nastavimo mirno peglati skoro pravocrtnu cestu.
Kad najednom se moj stakleni psihopata iz žepića javi: šta čekaš, skoči, jurni. Neznam koji ti je vrag odgovaram ja staklenoj kugli. Sad skoči, zapišti tankim nervoznim glasom. Pa ne budali još smo daleko do cilja, Hebeš cilj, Stanko je u pitanju, sjećaš se jedne Novogodišnje trke u Vžd kad si ga ostavil 5 minuta ali si u raportu napisao da ste zajedno ušli u cilj i posebno napomenul njegov rezultat u Zofingenu. Dobro, a kakve to veze ima sad s ovom trkom, odgovaram. Pa za to nije ni zahvalil ni pivu platil. No, dobro ja nisam zlopamtilo. E sad češ skočiti ili ti više neću pomagati u ekonomskim zavrzlamama. Zaključim što se mora nije teško. Jurnem ja na čelo kolone i udarim tempo 44 km/h, ide ko po loju, iako me lijevo koljeno kolje, dok se iz njega ne dimi, dobro je. Vozim nekih 3 km, pustim malo da se i ostali uključe i bacim pogled unatrag, Stankec na 30 m iza kolone, nemože nas pratiti. Dubokim glasom se javi moj mučitelj: " to stari takvog te volim, biće još nešto od tebe, za par godina"
Ja pak si mislim, eh Stankec, jedna piva.
I tako mi do Gotalova, zavijutka preko Drave, most i uhvati me nostalgija, Drava se ljeska sa svojim malim valićima na suncu, dao bih ko kraljević konja za Dravu, ne čak i svoju kristalni kuglu /samo probaj-odmah se javila/, tužno bacam zadnji pogled na Dravu i spazim ribića kako na kraju šodranog spruda peca, ej taj zna uživati a ne ko mi koji čistimo arterije domačim drogama. Botovo, kad sam bio mlađi vozili smo Dravom u čamcima Titovu štafetu od Borla do Botova. Bili smo sjajno društvo, puno ih je otišlo u bolji ambijent a ondašnje ljepotice danas su bakice.
Eh, što ti život, danas si sve a sutra ocvala ruža.
Od Botova do Drnja, brzo, a onda Peteranec, tu smo, ovu cestu poznam toliko da mogu žmireči proći, sad samo vrtim od prvog do trečeg mjesta u koloni, domači dečki iz BK Rotor pripremaju taktiku a i moj psihopata od kugle sve je glasniji i javlja se u ritmu tam-tam bubnjeva i brunda: idemo, IDEMO. Sad mi je bilo dosta, pa i ja dreknem, ako se ne smiri da ću ju baciti na cestu. U trenu je umuknula. Skupili se Rotorovci i krenuli prerano, prođemo Peteranec, Koprivnica, uđemo u ulicu M. P. Miškine.
Miškina je rođen u Đelekovcu, seljak, pjesnik / Oče Naš i Crveni Makovi/ član HSS-a, odveden u Jasenovac 1942. Kad je pokrenuta kampanja da ga se oslobodi, denuncirali ga kod Pavelića, njegov stranački kolega Kraljić i župnik Pavunić i Miškina je za mjesec dana nestao.
500m do cilja, ostali smo "Rotorovci" i ja, prvi semafor-zeleno, 300 m do cilja, ostala dvojica i ja, držim lijevog /Radmilovića/, moja staklenka sad već piskutavno-promuklim glasom navija: idemo sad stisni, što čekaš.
Drugi semafor , crveno i kolona auta, sad pokaži što si naučila od Merlina, kugla je navodno njegova i ja sam ju naslijedio čudnim putevima obiteljskim veza. Misao mi još nije zamrla u neuronu, a ukaže se zeleno, kugla zna unaprijed što si ja zamislim. 200 m do cilja, skrećemo udesno, jedan auto, Radmilović i mi/sad smo u tandemu, ja i kugla, ona navija, zavija ko vatrogasna sirena, lupaju bubnjevi, kugla me i lupa po rebrima, ali se ne bunim.
U toj kakofoniji obilazim auto desno a Radmilović lijevo, suzilo mi se vidno polje u jednu točku, noge dobro slušaju, Jelačić pa Zrinski trg i cilj. 1 sat i 59 minuta. Od 79, 64 završili a ja 33.
Veselju nikad kraja, ipak sam najstariji, a uhvatila me euforija, ko jednu damu kad je čula radosnu vijest.
To je istiniti događaj ali neću spominjati imena pa će ostati na razini vica. Ispričao mi je taj događaj moj prijatelj ginekolog. Inače, poznati hrvatski par pokušava napraviti dijete, ukratko muče se i neide, ali jednog dana liječnik objavi ženi: imam radosnu vijest. Doktore nemojte mi reči, dama je van sebe, je vi ste gospođo u blaženom stanju. Skoči dama na noge, počne plesati i pljeskati, slično ko i ona dama koja je često na TV. Kad se je malo primirila i došla k sebi, moj pajdaš kaže: imam još jednu radosnu vijest. Dama pozorno gleda u njega, što bi još važnog moglo biti. Roditi ćete dvojke. Dama ijuuuu, znači i od šogora se primilo.
Poslije trke u Sunčano selo, na grah, smazao tri tanjura, da tri /3/ a kuhar kao da ga je neko preselio iz Provanse, korpulentan i brkat. Nije bilo pive, no brzo sam bio doma pa na ladno pivo iznutra a iz vana na svako koljeno led.
U svakom slučaju zahvala BK Koprivnici za ugodan dan, a i takmičarima posebno BK Rotor koji su na montičima odvozili trku.
Slike Lijevo Relja, desno Bogadi
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 25 SEPTEMBER 2011 06:53 ) Triatlon Rajhenburg
Odmah na početku komentar, kako se organizira utrka bez namještanja, muljanja, pače i priznati rezultat gostiju. Jakovci su promašili izlaz iz vode za registraciju sa čipom. Naknadno im je priznato, iako su otišli, jedan je proglašen i dobio je zasluženo medalju.
Jedina je bila greška što prvaci nisu dobili zlatne medalje, za to sam ja kriv jer sam nenamjerno dobiven paket od sponzora zamijenio sa paketom u kojem su bile medalje i kad sam došao doma bio sam slavodobitnik sa 10 zlatnih medalja.
Skratka po slovenskom,bil sem prvak po sveh kategorijah.Prijatelj Roman, sori.
No blo je problema sa hrvaškom carinom. Objasniti u noči na mini graničnom prijelazu toliku količinu zlata, kakav triatlon, čak i kao privatna osoba nemožeš kupiti vani zlato i uvesti, jedino putem vanjskih fondova. Isto kao i državne obveznice, dakle ko ima slobodne lovice neka kupi državne obveznice, ne američke nego hrvatske jer je prinos 6,2 %, to nijedna dionica ne nosi.
A, da uspio sam izmigoljiti sa medaljama, samo kak ih sad vratiti ?
Dakle, opći dojam za organizaciju utrke + 5, posebno zahvaljujući kolegi Romanu Blatniku koji aklamacijom treba biti predsjednik kluba. Operativni dio trke tekao je kronološki bez problema, tu treba spomenuti da je Roman preuzeo palicu vođenja trke tj mikrofon u 12 sati i nije prestao govoriti, upućivati a i navijati do proglašenja, pa do zabavnog programa oko 19 sati kad smo mi krenuli domu. Mislim da mu se grlo dobrano osušilo, no tu je pivo malo pomoglo.
Utrka je zakazana 03 09 2011 u mjestu Brestanica, supersprint, vrijeme idealno, vruče, sunce pripeklo, štart u 14 i 30 u olimpijskom bazenu. Takmičara i previše, na čelu sa slovenskom elitom, Kovačić, Seme....., takav je bio i poredak. Ja sam spušten u nižu mlađu kategoriju i da nije bilo Dikona bio bi u V-3, gdje po godinama i spadam.
Brestanica, pitoreksno, idično mjesto, šumarci, stisnuta između niskih hribi, bic i tekaška staza, valovite.
Bazen, osam takmičara u mojoj stazi, plivanje 300 m, start, pustio sam sve ispred sebe da u miru mogu plivati, tak sam bio najstariji i nagrada me je već čekala a i plivam sa rukom i pol. Kad imam jednu ruku šepavu. Voda mi je bila malo mutna, slabo vidim a učinilo mi se da vidim i šarane, pa nisam ni primjetio da sam ostao sam u bazenu. Nije mi jasno zašto nisam na 200 m izašao van iz bazena to nitko ne bi primjetio. No pošteno sam otplivao zadanu rutu, izletim iz bazena a sudec me pitao: sem prišel plavat ali kopat. Neki veseljak ko i ja.
Brza tranzicija, bic i navijanje Romana: dajmo Teo, ajd kad su navijači bili naporni, stignem neke na bicu, čak i pretičem, no na trku sam opet sve pogubio, pardon dve curice sam prešao, hm da je bilo još par kilometara trčanja bilo bi i nekih desetak momčića pređenih. Taman kad sam se zagrijal, Roman je rekao da je trka gotova. Onda smo prvo udarili po kolačima i voću, pa prešli kod jedne zgodne tete na mesnate izdelke uz dodatak pive. Ekipa Stiplošek, Čižić , Dikon i mi. Nažalost, Mirko je imao izlaz do određena vure/ žena/ i otišel je ranije a za tombolu je njegov broj izvukao Authora, žau, ga ni blo pa je glavni zgoditek dobil Mladen.
U intermecu do proglasitev, praznili smo čaše, ja sam zalutao na postolje a na kraju su bili proglašeni najmlađi i najstariji učesnik. Dobar promotivni potez, koji smo mi u Hrvatskoj imali ali ničim izazvanim odustali smo od tog proglašenja.
Najmlajši licencirani /12/ je dobil koristan dar a ja Kraljevsku peninu, pa u vinoteci sad imam, Zlatnu i Srebrnu Radgonsku peninu i Kraljevsku peninu. E sad fali još carska.
Na fotki dolje, svjetski prvak u trostrukom ironmanu na postolju sa nama, ako ga netko ne poznaje, obučen je u žute tajice i crvenoj kapici.
Zadnja izmjena ( Četvrtak, 15 SEPTEMBER 2011 08:08 ) Mea culpaMea culpa, mea culpa, mea culpa Maxima, cogitatione, verbo, opera. Nema mi druge da se i ja preobratim, a ne nije to lako, da je lako, bećar bi bio svatko. No otići u crkvu, tamo nešto mrmljat i mumljat, nema veze što se nezna liturgija, čak ni "Oče naš " izmoliti, bitno se postaviti u prvi red i sve što su kroz tjedan loše učinili, na nedjeljnjoj misi sve im je oprošteno. Tako barem neki misle. Mea culpa, to je osobno, pa stoga tražim oprost za sve što sam napisao. A bilo je tu svega a i svačega, no najviše istine. Da, samo je istina protjerana iz ove države. No počnimo sa ovim cirkusom sa "švicarcem"-članak je bio o njemu i norveškoj kruni, a jedan poznati kolumnista radi u važnoj financijskoj instituciji, samo je ovlaš spomenuo krunu i najavio traktat o njoj, međutim ja nisam ništa pisao dalje o toj temi pa nije ni on, mea culpa. O INI, o formiranju cijene, prastara stvar, vučem ju barem dvije godine, sad zadnje poskupljenje, 09 08 2011, a barel pao sa 118 $ na 105 $, mea culpa. O našoj ekonomiji,nema više smisla lamentirati,mea culpa. O Narodnoj banci,čijoj?, mea culpa. A, da, ima pjesma koja se često po našim goricama pjeva, "Još Hrvatska ni propala dok mi živimo", a može se i kontrirati sa "Ja sem Varaždinec, Varaždinec-recimo "imel jesam tristo jezer pa mi je neko zel, mea culpa. Možda ne bi bilo loše i da budem aktualan. Navalili neki pisat kako je premijer otišla na godišnji, pa u čemu je problem. Kad se radilo danonočno, sad je red da se odmori. Sitna digresija, kad sam spomenuo izraz danonočno u duhu Petrice Kerempuha, prestao se koristiti za sve vjekove, mea culpa. E tako godišnji odmor, sad sigurno imamo rast BDP-a za 2 %,jer toliko može naš prisiljen turizam donijeti, možda prije turizma mala digresijica, po cijelom svijetu Vlade panično održavaju izvaredne sjednice, mea culpa. Naš turizam trpi tešku presiju, jer je ipak bolje kod nas nego gdje orkenstralno sviraju metci oko glave. I tako ničim izazvani turisti umjesto Grčke, Afričkog Sredozemlja došli k nama, pa je turizam u BDP-u sa nekadašnjih 12 % skočio na 20 %, što i nije loše, ako ima love. No prije mea culpa, jer je baš Grčka vozila u turizmu sa 20 % učešća u BDP-u a to u ekonomskoj teoriji zvoni na uzbunu,kod nas netreba ništa zvoniti kad su naši stručnjaci danonočni pa znaju u svakom trenutku što se događa,bitno da imamo veliki dolazak turista, ali love nema, mea culpa, možda ona zgodna teta pomogne sa svojoj pjesmicom: "Lova,meni treba lova..,mea culpa. E sad prije nego se pokajem, ide sitnozor od Petrice, hm, kak da počnem. Ovako ćemo, mene postave recimo na priliku kao direktora Hrvatskih državnih šuma, da sad je jasno da neću gristi ruku koja te hrani, ako sam poslušan i sve što ide u tu mimikriju čeka me napredovanje bez obzira na moje dvojbene moralne kvalitete. Točka i ne kajem se. Kako sam ja ipak malo lupnut u glavu, a spomenuvši šume, nezaobilazno mi se nameće pitanjce kao nekakvom poduzetniku, čemu ja plaćam neki doprinos za šumu kad to nije ni moja djelatnost a ni ne živim od šume. Ovaj pasus nema nikakve veze sa glavnom potkom članka, ali ima još da moram plaćati spomeničku rentu, pa turistički doprinos a o turizmu znam ko i Marica o.. , pa nekakve komorske doprinose, jedan, drugi, treći. Sad mi u zadnji ćas padne misao da možda zato nas izbjegavaju investitori, jer sve pobrojano to se u EUluxu zove porez na zrak, ljepše zvuči nego porez za budale. Ponavljam ovaj odlomak uopće tu ne spada ali vrag mi nije dal mira pa su me šume zavele. Vraćam se na pravu stranputicu, kao direktor šuma ubace me u neku komisiju u kojoj sam bio da zadovoljim gazdu i donesli smo odluku na njegovo zadovoljstvo a ja sam siguran da ću u skoro vrijeme napredovati, dakle sve je to fikcija. Ako još neko sumnja da to je danas model, napredovanja a ne stručnosti, mea culpa. Sad bi tu trebao biti zucker kommt zuletzt, da nebi, nema mikrofona da se u njega ne spomene kako smo izvrsno poentirali i potpisali toliko važan predpristupni ugovor za EU, zadnje je bilo sa Neretve-Trka lađa. Meni kao kritičaru ipak je drago, kad će doći dan pristupa, da će nam gaće spadati svaki čas. Naime, biće puno vjernih kopija slučaja Dajle, možda je to neko krivo upisao toponim, po meni bi to trebalo biti: Dajte, Dajte, pa Dajte. Biće samo 27 tražitelja, potencijalnih, plus Vatikan. Ko ne vjeruje, neka se uvjeri u slučaj Mokrice, a neki se brzo trebaju probuditi od danonočnog rada jer Sud u Strasbourgu s takvim slučajevima nema ništa on se brine samo o ljudskim, osobnim pravima. Slučaj Dajle, eh sad su svi krivi samo ne oni koji jesu krivi. Neko će reči pa kaj mu je opet sunulo u glavu, misleći na mene, ništa podbogommilim, samo me smeta da o materijalnim dobrima govore oni koji bi trebali prenositi nauk onog koji se patio i mučio da bi danas imali u što vjerovati, koliko je meni poznato na priliku ništa nije govorio o zlatu i kadifi,u afirmativnom smislu. Njegovi poštovani zemaljski namjesnici su tu da se brinu o stanju duša, rimokatoličkom životu i da im objasne da nakon smrti čeka Raj nebeski a ne da Crkva bude najveći poduzetnik u državi i to još van PDV sustava. Zato sam ja tu i ostali porezni obveznici, brine me da se mora plaćati porez na nešto što prije dvije tisuće i nešto godina nije utanaćeno. To je i odgovor zašto se prtljam u Dajlu, sve će to narod platiti. Naime treba neke podsjetiti da je na podmetačko pitanje Pilat dobio odgovor: Caru carevo a Bogu božje, a farizejima ništa i na prvoj instanci je Isus bio oslobođen. Da Pilat smiri podivljale farizeje dao je na odluku narodu a on oprao ruke. O nikakvim Dajlama nije bilo govora. Ponovimo gradivo, mea culpa, Dajla je darovana u početku, nije zarađena, skraćeno, došli oni iz šume i 1947 je uzeli i tako bi bilo do 1973 kad nisam ja pošo u JNA, mislim da je bio srpanj,kad se zakuhalo na granici kod Gorice. O tome se malo zna a ja sam samo živi svjedok. Došlo je do mobilizacije, služio sam vojsku kod privatnika, tako se to onda zvalo, na Plesu. Po nastupu cirkusa između Italije i Juge, Broz je naredio da sve što leprša od phantoma F-4 preko granice da se sruši i za tu namjenu prebacio dvije eskradrile iz Batajnice u Pleso. Rezultat nije bio međunarodni sukob ali nekolicina vojnika i oficira je stradalo. Kod montaže raketa na MIG-21, jedna raketa je na stajanki aviona poletjela i ubila vojnika i nekoliko ozljedila i na kraju svog leta ubila ženu u polju. Istovremeno na nočnom letu Mi-8 cijela posada izginula i dva helikoptera uništena. Treba reči da se u slučaj "Gorice" NATO nije mješao a nisu ni Rusi. Dogovor je pao između dviju država u malom mjestu Osimo, potpisan je ugovor 10 11 1975 a počeo je vrijedeti od 11 10 1977. Spomenuta je između ostalog i Dajla, to su zadnji centimetri Zone B kod Novigrada. Italija je spasila obraz i dobila zadovoljštinu za otetu imovinu, plativu u nekoliko rata, navodno da smo još nešto dužni ali u to se nebi štel mešati. A Juga je dobila par tisučica tona šenice koju je Broz zamijenio sa Rusima za onda izvrsne MIG-ove 21 i jednog je prijavio da je pao i razbio u sitne detalje do neprepoznavanja, Rusi su ga tražili natrag, no on je završio kao najnoviji izložbeni model u SAD. Povijest Dajle ide dalje, imamo državu, za potrebe izbora vraća se Dajla, kome, nekih 400 hektara, 60% je rasprodano i lovica je zamirisala, koliko je poreza naplaćeno neznam. E, sad je nastao cirkus, to je poznato ali dugo vremena nije bilo poznato da imamo Zakon o upravnom postupku i član 128 pa država uzima sve natrag i lovu i Dajlu. Pade misao na moju bistrinu, ja bi sad bio najbogatiji amerikanac u Parizu da od svih svojih veza,naravno ženskih zatražim da mi sve vrate a i od nesuđenih punica,mea culpa koliko je cvijeća uručeno za kratka zadovoljstva. Vraćam se ja poslije crnih misli na svetovnu i svetu Dajlu. Inače tražioci prije države tražili su to isto, Dajlu a lovicu na neki račun u Njemačku, malo je da je čudno no kad je Vatikan u pitanju onda nije, ljepše zvuči recimo račun na Virgin Islands. Šalu na stranu ,mea culpa. Moram biti pošten i povijesno korektan, nema Vatikan ništa sa spomenutim otocima, možda imaju ali ja to neznam, mea culpa, no imaju sa bankom Abrosiano na Bahamima. Pavel Kazimir Marcinkus, nadbiskup, ako me sjećanje dobro služi, za to imam pamet ali ključeve od auta svaki dan tražim, mora da je to božja kazna. Spomenuti je bio treči čovjek, državni tajnik /nema veze sa Grahamom Greenom i nisu u rodbinskoj vezi/ Vatikana i predsjednik Vatikanske banke 1971 do 1989, usput je i direktor banke Abrosiano u Nassau / Bahami/ koja je propala,pa se tu spominje neki Roberto Calvi , pa Mišel Sidona a novinar koji je to otkrio Pecorelli, platio je to životom Ukratko, arčibišop je dobio premještaj u Chicago jer je bio amerikanac, malo ga je FBI ispitivao,no Roberto Calvi je kao strugnuo sa lovom a nisu je našli a njega jesu, 1982 kako visi ispod jednog londonskog mosta, ironije li zove se Blackfriors iliti po domačem crni fratri. Poštovani gospodin Sidona, o njemu neznam ništa, samo znam da voli održati datu riječ. Članak bi možda bio jadan, da mi nije u pomoć pritekao sam papa, izjavivši u Zagrebu: "Ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se se slijediti istinu koja ide dalje poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti." Možda sam nešto krivo shvatio ili nerazumijem ovozemaljske probleme, pa za kraj, mea culpa. Zadnja izmjena ( Subota, 16 NOVEMBER 2019 13:42 ) Jubilarni triatlon blizu STUBICE
Gornja Stubica, 10 jubilarni Zagorski trialon, 17.07.2011
Trka za državno prvenstvo i kup natjecanje.
Na trku sam krenuo sa osvojenim kupom u triatlonu, jubilarni peti puta zaredom i pet različitih disciplina državnog prvaka, opet jubilarnih-pet. Stoga ću danas narušiti slijed još jednom disciplinom prvaka.
Skromnost mi nije vrlina.
Do Stubice vozim prazne glave, potrošio sam povijesna događanja, ne ratujem sa Turcima a i za ekonomiju, baš me briga. Kad oni koji uzimaju solidne plaćice,ne zanima, da nam privreda ide u pogrešnom smjeru. Ponašaju se po uzoru "udri i razbij". Model prazne glave rezultirao je da sam bio brže u Stubici ,nego inače.
Organizacija trke, kak se očekuje, suci su bitni, jedan mi je nedostajao koji me bodrio kad se trči,odnosno plazi prema lipi-Japec Leo, klopa dobra, malo pivice i četiri krem šnite. Jedna za mene,jedna od Lea i dvije za nekakve dresove po koje me slao Željko i na kraju ih nisam podigao jer je netko bio brži.
Treba spomenuti da je Dikon došao na trku bicom preko Sljemena, a kako na stranicam HTS nema ni slovka, napraviću grešku,ubacujući i antidatirajući podatak da imamo dvojicu u triplu ironmena-Dikon i Setnik
Trka,za razliku od drugih počinje u autobusu, pa malo namočimo noge kod ciglane, skočimo na bic, pa preplivamo dva brežuljka i na kraju se srmoglavimo na uzbrdici prema Gubec operi tj lipi zvana Gupćeva, i u trenu smo kod Neše tj u cilju. Na kraju završimo na kalvariji kremšnita.
Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 08 AUGUST 2011 17:31 ) |
