Odlazim sa scene, bez kostura u EU
Mica Trofrtaljka pjeva poznati pjesmuljak.Odlazim sa scene.
A na meni je bio teret da se odmorim od biračkog cirkusa. Sad uživam i naplaćujem korisne savjete, doduše nitko nije htio prihvatiti prijedlog da se nacionaliziraju banke, pa makar "preko" šaltera. Onda bi bilo fiju, a i rusvaj u EU. Pokazali bi da nemamo podanički mentalitet i da smo bez hemunga.
Majke naših banaka glavinjaju, skida im se rejting a neke nisu prošle stres kontroling, prostim riječnikom to znači smeće dok im neki kurir ne donese lovicu. Obično koriste prekonočne kredite.
Izbori.
Drago mi je što je prošlo sve u najboljem redu i da nitko nije bio pregažen, posebno što će u EU lakše odlaziti a da mi ne podmeću ponašanje naših državnih zaposlenika a mi još za to plaćamo.
Ponosan sam na govor Milanovića i ne na sam govor nego na dostojanstvenom, bolje reči gospodskim držanjem u toku kampanje. Posebno kad ga je prijateljica Kosorice, Sumrak optužila za obiteljsko nasilje, prešao je preko te uvrede a ni jedna državna institucija nije reagirala iako su se znali javljati i za bezvezne stvari. Jer Milanović ima i suprugu a i djecu, gdje su bili pravobranitelji. Sumrak ?
Pobjednički govor će ući u antologiji, jer će svi sljedeći imati nultu točku ispod kojeg neće ići po uljuđenom građanskom kodeksu.
Naravno da će i antologija pamtiti govor gubitnika, ispod standarda, uz obaveznu blasfemiju i suze. Optuživalo se druge da pod svaku cijenu žele vlast.
Netrebamo vlastodršce već vodiće znalce da nas izvedu iz Balkanske krčme.
Drago mi je da je ovo katastrofalni rezultat za HDZ, jer su spali na glasove onih koji su bili na državnim jaslama, svi koji su koristili, od nebranitelja, povlaštenih za zaposljenje, za povlaštene penzije, za povlašenje dobavljače, za administraciju koja je više plandovala nego radila, itd. Korisna informacija za porezne obveznike, poslije raspuštanja Sabora svi su pojurili na povlaštene mirovine
Ostali su glasovi rekli DOSTA.
Još mi je draže da su selaki spali na jedno slovo, naročito što je ispao onaj iz Gaja. Sjećam se 2007, sve do zadnjeg ćasa su bili uz, SDP, a onda se samo zlurado kreveljio kak su prešli SDP, jer su bili dobro klijentirani od HDZ- eta. Tako je fotelja izbacila
Panjkretića a i Petirku što je korist za državu.
Sad bi se mogao ja ubaciti u selake pa da ih poveden ko Matija Gubec do kraja u maglu. I dalje sam bez skoromnosti. Inače se znam sa Nenadom Matićem, glavnim tajnikom. Trenutno je pozvao svog šefa na odgovornost, o tempora o mores. Za tu izjavu je izvjavitelj ostao bez desne ruke pače i glave. Odsjećena ruka mu je postavljena na govornicu za primjer ostalima. Svejedno je ostao najboljim govornikom, sve do danas
Pa sad neko nek kaže da riječ nije ubojita.
Od kud znam Matića. Neutvrđenog dana, dobro, mogao bi znati koji je to bio dan ali da malo glumim kakti da se i ja razmem u pravo. Idem ja tako sa davanja krvi iz Petrove /Zgb/ tj. vozim se i uključujem se u Zvonimirovu, uredno zjakam u leve, rekel bi Jarnjak. I taman kad sam se trebao uključiti,a ono dum i moja plava ptica dobi vritnjak. Stanem, četiri žmigavca, skočim van, mali izlazi iz svog auta i pita me što ja radim na cesti a on je izlazio iz parkinga i to natraške, mora da ima gene raka. Dobro, vidim da je mali potpuno nepriseban, pogledan štetu, nije velika ali plastika je oguljena sa odbojnik i vidi se metal. Mogli bi napisati izvješće ali prije nekog vremena mijenjao sam prednji i taj je koštao 2500 kn a zadnji odbojnik može biti oko 1500 kn i najbolje da ja pozovem policiju. Mobitel i da, da , ja i dežurni kaže da će njegovi doći kad mu se vrati patrola iz Dubrave. Krasno pola sata a možda i sat vremenu, događaj je pogodio termin oko pauze. Vidim i mali zove na mobitel i u trenu se stvore dvojica kraj njega, trojica rmpalija, pomislim moglo bi biti belaja rekli bi Bosanci pogotovo što se mali nije ni ispričao. Pogledaju aute, mali je u međuvremenu vratio auto na parkig.
Prvi, očito vođa, namjesti prijateljsku facu. Dobar dan, dan, dajte da to riješimo dogovorno, već sam htio pristati kad drugopridošli pogleda moje oštećenje i mrtav hladan kaže da je to staro. Jasno da je u meni zakuhalo i odem do njihovog auta a ono štrajf ko u Kitzbilu, privučem tog veseljaku i prstom mu pokažem i ovo kod vas je staro. U tom momentu eto policije,sat vremena ispalo 5 minuta i vidim da onaj prvi razgovara sa njima. Meni je odmah bila algebra, dva i dva su pet.. Pozove me razgovorljivi policajac i traži dokumente i bez okolišanja mi predloži da se nakodimo. Moje zapaženje, po domačem rečeno, bio je jučerašnji, oči ko u albino zeca. Dobro može,kažem znam da mali time izbjegava prekršajni sud a što ako mi ne plate. Ništa zovite me opet i da mi svoj osobni broj mobitela i reče znam da se budete nagodili i izgube se na brzaka. Svojim udionicima spora predložim da mi plate i ja odoh jer mi se žurilo dalje poslovno. Sad se glavni predstavi da on Matić i da tu imaju sjedište selaka i odemo k njima sastavimo neku čitulju i mirna Bosna. Vidim da nemam kud. popnemo se mi u njihove prostorije, bilo je malo natezanja oko lovice no završilo smo kao stari pajdaši i na kraju dobijem obeštećenje i posjetnicu-glavni tajnik HSS-a, nek mi sa valjda nađe..
E sad se malo vratim u budućnost
Ugovor o pristupu-Treaty- kostur. Moje viđenje, počeli smo sa pripremama za EU prije 10 godina, pregovori prije 6 godina.
poznato je, da sam ja protiv EU-a, na način podaničkog plaženja i u erupciji velikog veselja da smo članica. TREBA postaviti nove objektivne i kritičke točke pristupa i ugovoriti novi TREATY.
A ne se hvaliti da smo potpisali papir od kojeg ćemo stenjati ko robovi, a kako je trenutno Grčka aktualna, uzeću si slobodu da spomenem da je u toj državi prije 2600 godina ukinuto ropstva po dugu, nas to čeka po potpisanom ugovoru, ko ne vjeruje neka pročita članak Super Mario.
Ima još, odlazeće ekipa stavila je na čitanje javnosti ŠTO SU ONI TRAŽILI od EU a kad ćemo konačno dobiti što smo dobili.
Ima jedna poučna biblijska priča: Počinjem kao u evanđelju, u ono vrijeme išli prosjaci od mjesta do mjesta i molili milodar, da prežive. Došli pred jedno mjesto i razvila se rasprava kako će glumiti zbog čega su prosjaci. Na kraju je prevladalo mišljenje da budu slepci. A kako je bio među njima nevjerovani Toma, ne svetac. I kaže on, idemo pa ćemo vidjeti, dok jedan ne dometne: ako ćemo vidjeti, nećemo ništa dobiti. To je za kostur Treaty.
Malo čvršća tema, lovica a nema je, 40 miljardi neplaćanja, svi su krivi samo krivci nisu.
Evo osobnog iskustva jedne poduzetničke budale koja svakog mjeseca uredno plaća maćehu državu. Na sva zvona se odlazeća ekipa hvali kako je ostavljeno sve uredu. Dakako, svakako, dakako. A je to.
Pa da li je baš tako ili smo svi slijepci kraj zdravih očiju.
Samo jedan segment jer se tiče moje kože, poticaji nisu isplaćeni, seljaci su digli repromaterijal za jesensku sjetvu, ne mogu platiti. I sad ja uletim sa svojom robom u te firme koje su dale agrorobu, a one sad novac nemaju da meni plate.
Molim lijepo kud poslat u ove Božićne blagdane takvu državu, jer odlazeći su se držali refrena. država to sam ja.
Ili čestitke za kraj godine uvoz nepreglednih hrpetina mesa. Gledam u trgovinama španjolski pršut, sjajno, mi njima prodajemo kuruzu a oni nama svoj pršut. Moj prijedlog je da za iduću godinu kandidiramo odlazeću ekipu za Nobelovu nagradu u pet disciplina za šestu nemaju šansu/ mir/. Inače ako nisu znali uništili su bazu mesne proizvodnje i to primarni sektor koji ne traži ništa više nego što je u EU a pored toga puni državnu kasu. Jo reggelt es csokolom a kezet.
Ovo gore su bili ovotjedni biseri od silnog danonočnog rada a ostalima sam se dosta raspisal.
Prije nego uzmem državni propračun u svoje ruke, kao još uvijek aktualni premijer u sjeni, šta mogu kad sam prvoligaš bez prava na ispadanje, malo o poštovan guverneru NBH koji se je sad javio o nekavih 9 miljardi kuma uštede.
U nedoumici sam da li gospodinu zaželim Dobro jutro ili Laku noć.
Naime zadnju godinu sam bio jedan od rijetkih koji je imao konstruktivnu kritiku monetarne i fiskalne politike NBH a prije dvije godine pojavila se sumnja jasno kod mene, da kad se nešto previše hvali da tu nešto ne štima.
Da sam bio u pravu, bilo je puštanje u opticaj 6,3 miljardi kuma /čini mi se 3 mj. 2011/ bankama za poticaj proizvodnje. Pa gdje je sad ta lovica. Zna se. Završila u potrošnji, pa kod jednog velikog koncerna a večina je završila u državnim obveznicama uz 6,5 % kamata. Čak sam ja svojevremeno dao savjet da se kupuju državne obveznice jer je kamata bila 6,5, čini mi se da je i negdje pisalo da ih ima i Sanader. Kako, ako, običan građanin ih nemože kupiti. Imam teoriji ali ovaj članak neide u tom smjeru, nego je aktualno onih 6,3 miljarde kuma. Sjajna poticajna zavrzlama za "state attorneya" g. Bajića ili prijevod, kako pomoći bankama koje i tako najbolje posluju od svih na javnoj tržišnoj utakmici.
Za poređenje islamske banke posluju bez kamata.
Skromnost mi nalaže da dam dva savjeta i to besplatna, neću o nacionalizaciji.
Prvo.
Razgovor i to odmah sa MMF-om, pa nije to BABA ROGA koja se lijepi na kutiju sa šečerom, nego da se vidi koliko su oni spremni nama sniziti kamatu. Niža kamata bolji rejting. Nije isto plaćati 8 % ili dobiti 4 % od MMF-a
Mi da se izvučemo i tako moramo provoditi oštre rezove pa zašto ne i uzeti za to lovicu ako nam pad BDP-a za 1,5% odnese 6 miljardi kuma, pa ako je to neminovno, uzmimo za partnera MMF.
Već su se javili kojekavi gurui koji samo trabunjaju, treba ovo treba ono, lista želja a ne kažu kako.
Pa recimo Šuker kaže nema teorije da se ušpara tih 10 milijardi, točno, a što ako u prihodovnoj strani dignemo recimo 1 % BDP-a. Nemreš biti knjigovođa za kućni buđet pa onda voditi državne financije, A još se sjećam da je bilo prije par dana, Pa nema nikakve krize kod nas, pa onda smo odjednom pet puta dotakli dno i isto toliko puta izlazili iz krize. Malo morgen, za odlazeću gospodu infornacija, mi još uvijek tonemo i to u dvostruko dno. Objasniću to kad dođe na red strukturni problemi.
Vraćam se fiskalnim.
Drugo.
To je fiskalno-upravni problem, pa spada pod prvo
Kako krenuti sa našim proračunom, razlika je 22 miljarde kuma/prihod,rashod/.Radikalan prijedlog je, da se javna uprava kompletna odpusti jer toliko iznosi njihove plaće. Tu netreba brojiti medicinu i školstvo i slične trećesektoraše.
Poznato je da cijelu upravu Estonija vodi 125 ljudi, znači dva puta je manja od Hrvatske po stanovništvu, ajd nek pri nama bude 500, ne 600, da ostane koje mjesto za tatinu kčer ili sineka. Kako je moguće, sve je na internetu. Prije 8 godina ja sam iz Nizozemske donio informaciju da se po ljekove ide u kvartovsku ljekarnu bez posjeta docu, jer su uveli "e" recept, kod nas je to proglašeno poduhvatom stoljeća, ali nisu dodali još jedan "oblačić" za "e" uputnicu nego će ponovo trebati platiti program. Za inteluktualne usluge država daje na godinu 5 miljardi kuma, Eto vola, a ušteda.
Sukus, pa sve stavimo na internet i vozimo sa minimalnim troškovima. Još par dana, trebaće predati porezne prijave, zašto da se ja taljigam do porezne i čekam u redu kad mogu doma sve popuniti i emajlirati i čekam uredno povrat poreza. Tako kod katarstva, gruntovnice, bezveznih potvrda a ne imati internet da se igraju igrice i još kojekakve gluposti u državnim službama.
A kako se radi imam insajderski prijavak, imamo kadrove koji znaju raditi u tim službama ali su prestari pa znaju samo upaliti kompjutor pa su zaposleni mladi stručnjaci koji znaju koristiti tehnološke mogućnosti ali neznaju osnovni posao. Bitno je da smo zapošljavali.
Stvarno drugo.
Izjednačiti javni sektor sa privatnim, radničke plaće 2,5 puta su manje a hrane ove koji se još igraju na radnim mjestima i imaju za 250 % veču plaću. U privatnom sektoru umjetni prosjek radnicima čine dva dobro plaćena bankara sa 5 miliona kuma godišnje.
Na žalost moram još o Treaty kosturu, naime danas 27.12. čujem da kumice u Zagreb ne mogu više od 01.01.2012. donositi svoje proizvode, mogu samo u Zagreb ako su iz susjedne županije . A Zagrebu je susjedna županija Zagrebačka županija. I tako su neki budalaši donijeli tu zabranu, koje se nije ni okrutni Franc Tahy dosjetio.
A kaj naše kumice imaju sa EU, baš ništa, ja sam staro zanovjetalo pa sam se prisjetio da je EU krenula u godini mog rođenja sa ugljenom i čelikom i toga se sjećam kao da je bilo jučer a u Rimu su potpisali 6 godina kasnije nešto što je danas temelj slobodnog tržišta, slobodan protok kapitala, roba, usluga i radne snage.
Potpišemo Treaty i ispadnemo nepismeni primitivci.
Super Mario
Nisam se imao namjeru miješati, kao polupismeni ekonomista ali još uvijek kao zaduženi premijer u šjeni dok me ne smjeni birokracija iz EUluxa. Budući su sve moje procjene došle na vidjelo, odnosno bile izrazito točne,fijuuu i pljus mene šakurda veličine kao od Sonija Listona. Nisam spomenuo moju staklenu kuglu, bi vraga ja tak točno pogađal, naime sad su i poznati iz svjetskog biznisu počeli spominjati uvijeno 1929 g. Dok iz EU pripremaju puč protiv mojeg integriteta, dobio sam poruku da ne širim crnilo u eurozoni.
E da, zluradi bankari iz Švice sad istu pjesmu pjevaju po mojim notama.To mogu jer nisu, gdje, pa u EU. Naročito sada kad su se dobro pripremili za nastupajuću zimu, kod nas se to zove zimnica. Možda se kojim slučajem, moje drage i moji najdraži sjećate kak je njihova valuta počela ničim /EUR/izazvana, rapidno rasti. Šapne mi staklena ljepotica da budem i malo ozbiljan i da ne podvaljujem/ uzela je lik Raquel Welch iz mlađih dana, istina zastao mi je dah/. Tako švicarac raste i udari aututohni narod sa državom u kuknjavu, nije lako kad ti je nacionalna valuta jaka, pada konkurentnost, nema izvoza, turisti ne dolaze itd /znam jednu državu veoma velikim ugledom u EU koja isto ima jaku valutu. Da Švicarcima pomognem, ne nama jer ovi naši sve ZNAJU, pošaljem im emajliranu poruku u UBS-u štediše svega bijaše a u radiše još više. I gle čuda dođe nam anđeo, taj verbalizam sam ukrao od mog šul-kolege iz osnovne i radin Švicarski narod krene u šoping po dragome kraju oko Švicarske, još veća vriska od državno nadležnim. Da ali uvijek je taj ali, država im pa čak i njihove banketine kupuju za svoju valuticu tuđe valute. I ništa, rekli bi Bosanci, spade ćuna ko izdušena zračnica pa do ljetnih ferija Švicarci i netrebaju ništa raditi. Uhvatili se mog mota, ko zna njemu dva i djevojka.
Tja kad je EUR-o fuć, tu ni ja nemogu pomoći, jer nisam super Mario.
Domaća zadaća.
Mi smo na sve lijepo pristali, naročito na poglavlje 23, no ja sam bio glas iz budućnosti i dogovorio da nas se NE prima da 2015 g.
Sjećate se, da sam se truckao na biciklu do Bruksulexa a zašto 2015, pa onda neće biti EUROZONE,možda ni EU, a može biti i da neće biti nas, to je napisano 20.02.2010 pod egidom Til Ojlešigel se vraća kući.
E pa sad se neka hvale oni koji su deblokirali pregovore a usput nisu objasnili kako će to pristupanje biti u Treaty. Imaćemo pristup fondovima KAD PRIJAVIMO PROJEKTE, za to vrijeme će proteči puno vode Dravom kad dobimo lovu, a istovremeno sve financiramo SAMI, ali ćemo PRISTUPNICE PLAĆATI ODMAH. Hiii,hiii, svakako,dakako,svakako. Da li će odgovornost biti sam formalno-verbalna.
Zašto spominjem area 23, bolje bi bilo da smo nešto smutili u area 51.
Sjećam se jedne saborskog propitivanje naše odlažeće premijera, već plačućim glasom na neugodno pitanje odgovara da Hrvatska ima veliki ugled u svijetu, ak bi lagali. Naime koliki je naš ugled, nismo pozvani na podjelu plijena u Švicarsku oko libijske nafte kao članice OTAN-a, pa čak imamo i zamjenika glavnog tajnika OTAN-a poštovanu bivšu ambasadora u USA. Nismo kao članica pozvani ni kao promatrač. Lijepo.
Idemo do Grčke, ne prije malo samohvale, plus moja staklenka.
Zadnje obveznice, državne prodali smo sa prinosom 6,75 a i djeca u vrtiću znaju da je 7 %, uzbuna. Odluka naše vlade je da se do kraja godine ne zadužuje, ali kako je javni dug poskočio ili odskočio prema BDP-u sa 40% na 60% imamo prinos 8,8. Ja sam bi skroman pa sam pod Naslovom 15.0 izračunao 8 %,bio sam đentlemen prema premijeru i ministru financija, malo sam im dao popust na ljepotu. Toliko o znanju spomenutih gospođa.
Završimo sa Grčkom, bez referenduma dobili su Vladu koja mora sprovesti odluke EU, odnosno osovinu Merkel-Sarkozy, toliko o demokraciji, kao da area 23 više nije bitna. Pa i nije, oboje koje pokušavaju spasiti eurozonu i tako malo odlučuje za to su zaduženi Goldman Sachs i Bilderberg grupica.
Da dokažem svoju tezu, odputujmo ali samo mislima do Italije i eto nas kod Super Maria.
Navodno je i u Italiji treba provesti referendum, mislim da dobiju legalnog premijera, a ne dobili su bez demokratske proceduru oktroiranog člana Bilderbega, čak je jedan od glavnih njihovih ekonomista-B., ali Monti nije Super Mario. Je Mario.
To su naše novinarske neznalice pobrkale Maria sa isto Talijanom Mario Draghi kojem je priznat špicnamet Super Mario a dobio ga, jer je on uveo Italiju u eurozonu uz još neke ekonomske egzibicije. Bio je direktor u G.S. a trenutnu je šef ECB-a jasno u Frankfurtu. Ako se neko sjeća kad sam u veljači napisao da je kandidat za ECB spakirao krpice-Axel Weber nije htio biti grobar eurozone i rekao čao ragaci, e onda je uletio Super Mario.
Pa što nam ta saznanja govore, oni koji upravljaju ovim jurečim zrnom pijeska u svemiru, udružili su svoje beskrupolozne veze da svoje bogastvo spase pod svaku cijenu. I to je demokracija na njihov način.
A HDZ plaća reklame za ulazak u EU i hvali se pregovorima. Zanima me ko će za sve to odgovarati, jer se svi koji su se umislili da će za nešto odlučivati u EU, neka si izbiju te dječje bubice iz glave.
Pa nemožeš postati Super Mario na silu, ali se može sa govornice izdeklamirati-nećemo crvene, nećemo više ići pitati u Beograd, nećemo ovo nećemo ono ali se ide pitati u Bruksules da li možemo malčice zaštiti INU. Odgovor je poznat iako još nismo u EU, ali smo podanički mentalitet zadržali. Tako je to kad je multilaterala samo na punom i bogatom stolu a onda ti isti okrenu okrutno leđa, kad nešto trebaš i legalno je. Istovremeno stiže upozorenje da će se sva lovica upucana u brodogradilišta morati vratiti. Tu se netrebamo brinuti ona će to lako vratiti a ako neće moći proći/ non pasaran/ država se platiti vratiti tu lovicu i platiti kaznu. Molim lijepo to smo potpisali u Treaty. Istovremeno u EU države spašavaju svoju autoindustriju.. Čestitke na izvrsnim završenim pregovorima.
Netko se umislio da je Super Mario.
Zadnja izmjena ( Četvrtak, 24 NOVEMBER 2011 06:46 ) Rainy Day
Sunce sja a Rainy Day, može, može.
Budi se Istok i Zapad, nikad dosad, Sjever i Jug još čeka.
Ima i zgodna pjesmica, Rainy Day, često je na postaji, kad sam bio mali bio sam pošten radin i vrijedan pa sam slušao radio stojedan.
A Rainy Daj je fraza kad sunce sja, kiša ne pada a dan ti je tmuran, gadan, želiš da se nisi ni probudio u tom danu, taj dan je-sumrak. Sumrak.
I staklenka mi je slabe volje, ima oblik kugle a kad je u euforiji onda može poprimiti lik kakav si ljudska misao ne može zamisliti. Ponekad me dotjera do ruba živaca i živice, kad bi ju lako upucao /jedno vrijeme sam vukao špicnamet-duga devetka/ a kako mi je ušla "pod kožu" oprostim joj nestašluke. Da ju razvedrim a i sebe, za kontru u prošlom članku kad je bila budnica sad pustim napitnicu iz La Traviate, Englezi bi rekli drinking song. Sumrak
I tako ja povedem u bogatom kastratu, pardon, koji mi je vrag, u bogatom punom i toplom bas baritonu a "ona" istrči sa sopranom Ruže Pospiš i poprimi lik uvažene varaždinke iz mlađih dana i mi zaplešemo bez obzira što je situacija u državi ozbiljna za razliku od nas.
Sumrak.
Toliko smo rondali da je treći susjed došao vidjeti da li se možda ja peti puta udajem, ja se prestanem vrtjeti, cupkati i skakutati, a kugla je uvenula u staklo. Susjed je bio zbunjen a ja da sebe opravdam za neozbiljnost predložim mu da nabacimo neke komade pa da napravimo feštu, za svoj novac. Pa kad političari mogu za naše novce praviti cirkus i fešte za naš novac od nas poreznih obveznika, a tu i tamo ga malo zamrače, možemo i mi uz dužnu pažnju trošiti svoj novac. Sumrak
Susjed je jedva dočekao, raspašoj, on je i tako već dugo u penziji, iako smo istih godina.
Znamo se od malih nogu, zajedno smo išli u školu do srednje. Za vrijeme srednje škole, poslije nastave znali smo odlaziti u grad, posebno u jedan birc zvan "Justika", /danas je to u Kukuljevićevoj Hotel Istra/ imali su dobro kuhano vino u zimskim danima. Tu smo upoznali Drageca, rodom iz jednog mjesta preko Drave, bivšeg legionara, uvijek je sjedio sam za stolićem u kutu, leđima na zid a pogled u vrata. Nešto slično kao Tin Ujević u Blatu. Mislim da je bio nečasno otpušten jer je bio doslovno klošar, a iz razgovora se vidjelo da je bio načitan. Dva puta godišnje je bila fešta kod njega, za Uskrs i Božić kad je odlazio u Zagreb u francusku ambasadu, dobio bi neku lovicu i darove.
Zbližilo smo se snjim, sa rijetkima je bio blizak, znali smo mu i platiti koji gemišt pa smo kroz to druženje ušli u polusvijet čudesnih avantura. Znao nam je govoriti da smo mi premekani za Legiju. Onda se primalo u Legiju sa reputacijom a danas se regrutiraju i mamine maze, ako prođu " blic" i završni ispit-marš 25 km sa 50 kg ratne opreme, limit 3 sata. Ako prođe, legionar bira prema ocjeni između 11 pukovnija.No naš Dragec je bio okidač za naše avanturističke gene. Dogovorili se mi, moj susjed pajdaš, prvo idemo zaraditi lovicu u Švedsku kao drvosjeće- 15 godina rušiš jele i dobiš penziju i Sumrak.
Eh, jedno je plan a drugo aeroplan govorila je mama od mog oca. I tako susjed ode u područje aurore borealis a ja sam zapeo u Achenu, kod jedne plavuše a poslije je ispalo da su se obje sestre blizanke zaigrale sa mnom, a za sve je kriv Medulin. Tako mi je bila Švedska još dalje nego što jeste, cure su studirale pa sam si i ja umislio da mogu studirati, primio se knjige i tako pet puta u prvi razred ako izostavim ovaj ubrzani IPA program i vjeronauk kod katehete Zvonimira Bone Šagi.
Prođe pet godina susjed okrene leđa Švedskoj, ja u JNA on u Legiju. Kažu da krv nije voda i ja se prijavim za jedan program, koji je zamalo nas dvojicu opet združio na istom mjestu sa istim zadatkom iako je on služio u suprotnom društvenom-političkom okruženju. A da se nismo našli na istom zadatku kriv je moj otac koji je na moje pismo došao odmah drugi dan u kasarnu Pleso jer sam ja služio vojsku "kod privatnika" sat vožnje od doma. Pa su me skinuli sa jedne liste i ubacili na drugu još goru. Hm, to je kao ove današnje glasačke liste. Poslije JNA ja sam nastavio ratovati sa knjigama a moj susjed gdje ga je gazda slao. Kad mu je bilo dosta / prvih pet godina je bilo gadno, nikud nikam / skupio papire i u penziju, već dugo uživa ali ne na teret naših poreznih obveznika.
Nemiran je duh i uvijek spreman za akciju, on je zadužen za hranu, meso od svinje i krokodilov rep, mora nešto gmizećeg pojesti/ to mu je ostalo od Madagaskara/ a ja za piće, ovaj puta plavac mali ili kak neki zovu dingač. I udri brigu na veselje, prvo smo slušali napitnicu Traviata i roštilj je polako davao rezultat sa kližećim plavcem a onda smo prešli na Carmina Burana. Tu je pukla blokada, ne na imovinu, nije mi jasno kak ja to uvijek čujem status falus a ne ispravno malus. Susjed će na to, zato jer su ti iskonska osjetila zahirila. Ništa kažem ja trebam na hitnu koronografiju, kad slabo čujem. Pročital sam te, susjed će, ulazimo u političke vode.
Da ga razuvjerim ispričam vic vezan na sluh. Doduše prilično star ali da malo podignem atmosferu.
Odjelni liječnik ludnice pošalje pacijenta tj luđaka na komisiju jer je ozdravio. Ode pacijent na komisiju, položi sve testove, test inteligencije/ IQ 200/, zadnje pitanje za otpust bilo je ako mu odsijeku uši, što će biti. Pacijent odgovori da neće vidjeti, komisija se čudno pogledala pa ako nemata uši što će vam biti, pa neću vidjeti. Vrate ga na odjel, gdje odjelni liječnik isto bio začuđen da nije dobio otpust. I podući ga da je trebao reči da nebi čuo, e varate se doktore ako vam odsjeku uha, padne vam šešir na oči. Mrak i Sumrak.
Susjedu baš nije legao vic, vidim da mi nešto želi priopćiti. Slušaj i dubinski mi se zagleda u oči i kaže, daj da se više ne svađamo oko trenutno hrvatske stvarnosti i moram ti reči da je sva tvoja studija o ekonomiji kod nas ispravna. O Bože, prvi put da je to priznao, nije to ništa a slušaj sad ovo. Savjetovao sam one u UEluxu da otpile Grčku, pa nek otpluta do Sjeverne Afrike a to nisu poslušali pa sad imaju cirkus. Doduše sa figom u žepu, dali su im 100 miliona da zakrpaju kamate svojih banaka ali nisu pomogli samoj Grčkoj, jer ko to zna što je sve u bankama Grčke. Sumrak
Savjet Grcima, uzmu natrag štampariju, staru, i neka nastave štampati drahmu, neka sami uzmu lovu od Kineza , daju im Akropolu i koju stotinu otoka i sljedećih 50 godina imaju mirnu Bosnu. Kako će drahma slabo kotirati izvoz će im rasti /ako će htjeti raditi/ i za sedam godina Grčka će biti prva violina u biznis orkestru.
Dobro, susjed će, ajd da te propitam o nama.
Odmah se treba baciti na posao kod nas, pripremiti strategiju za slučaj da se slomi EU a nedajbože da se ponovi 1929, melodiozna Carmina-čujem ipak status malus, stanje je loše. Trebamo sačuvati sve resurse i odmah pomoći onima koji su u stanju bilo kakvu robu izvoziti /onaj moj prijedlog, šraf za karter, još nije realiziran/. Popijač plačući moli Siemens da za vjetroelektrane barem radimo stupove. Ako ne postanemo ozbiljni, mogli bi se vratiti u prvobitnu zajednicu a tamo je glavna ekonomija-trampa.
Dobro a onaj zagrebački investicijski summit, pita legionar u penziji, šarena laža, kako to, lijepo, čuo si za onu autoindustriju, da. E pa taj je došao uložiti u turizam. Bogca ti pa svi bi u turizam. Pa normalno kad se radi o položajnoj renti. Nerazmem. To ti je vezano za zemljište, dobiš povoljno zemljište a u slučaju da moraš prodati nisi nikad na gubitku. Porez na položajnu rentu ne ubire država nego ostane u privatnim žepićima.
Za banke znam da bi ih nacionaliziral, pa ne odmah, prvo bi im ponudio fer sporazum, da vrate svu lovu iz banaka majki natrag i ulože u hrvatsku privredu, pa netrebamo bjelosvjetske investitore.
A dobro kak iz krize, program to ti meni reci, počeo se legionar zagrijavati.
Pa za početak predložio bi da me se aklamacijom na Duvanjskom polju proglase premijerom a sve stranke bi zamolio da daju stručnjake koje bi ja filtrirao i bacili bi se na brainstorming. Moj bi prijedlog imao tri varijante, lako-ćemo, li-la i teško ćemo. To bi ponudili u detalje hrvatskom narodu, kad bi se odabrala varijanta onda bi potpisali svi društveni ugovor u zalog sva imovina pa čak i pod prijetnjom prijekog suda, ne bi bilo odstupanja. Kao što reče Jitzhak Rabin, dao sam riječ Bogu i izraelskom narodu.
Jasno ja sam za, rigorozna i rigidna ekonomija" teško ćemo" ali garantiram životom i za godinu dana bili bi na konju, a ne kao do sada dvije godine profućkali kao Glembajevi, rekel bi Krleža, dobar je ovaj mali iz Varažlina a da ne spominjem 6 spinovskih godina i sad pred izbore kao da je krenulo. Da krenuli smo u petoj brzini u rikverc. Susjed reče Sumrak.
Ne ovaj puta trebamo otvoriti četvero očiju inače nam ne gine prvobitna zajednica. Ja jesam za film ŠEVA, ŠORA i ŠEGA ali ovaj puta treba puhati i na hladno, da nam nebude prevruće.
Malo je susjed zapeo u mislima, legionara je teško iznenaditi, ali dopalo mu se da čovjek daje sve što ima za dobrobit društva i što je pošteno zaradio kroz svoj radni vijek.
Nije mu više bilo do fešte, otkazao je naručene komade, ali je pitanje bilo neizbježno, dobro, a što sa ovima koji su pokrali Hrvatsku. Ništa, to pustiti i okačiti mačku o rep i zakon o zastarjevanju. Pa kak onda poloviti lopove. Jednostavno, imamo Poreznu upravu, srediti gruntovnicu, imovinsku karticu, sve što odstupa od zaređenog u buđet, kakvi sudovi i bakrači, samo se troši novac.
Sudovi nam rade u petoj brzini i nikad neće doći na zelenu granu jer sve više predmeta. Sumrak.
Eto slučaj Hypo-Sanader, susjed načulji uši, da sam tužioc ne bi ni podnosio tužbu jer je to slučaj za Austriju. Naime, svi tvrde da je to bio povoljan kredit, ali zgodna gospođa iz Čakovca je šlampavo napisala optužni prijedlog. Zašto, sve je velike cifre nabrojila ali nije spomenula kolika je bila KAMATA, najvažniji argument za optužbu. E toga nema pa sam morao ja zvati svoje izvore u Austriji koji su mi potvrdili da je to bila kamata od 8 % a normalna se kretala od 12-14 %. Sumrak
Pa koja je onda tu logika da je nešto smuljano. Kao glupi hipovci dali nešto za ništa. Ako nema štete za nas nema kaznenog djela, pa makar i neko uzeo tu provizija. A uzeli su, ali ko ? Drugi "par čarapa" je što je Hypo banka od zadružne bančice izrasla u veliku banku i 1993 je bila na koljenima a da je imala poseban status jest, jer znam da je mimo građevinske dozvole zgrada na Zagrebačkoj aveniji /Zgb/ za 1,2 m ušla na državnu parcelu i to se zna a ništa ne poduzima, RUŠITI i to odmah. I treba pročešljati sve poslove koji je Hypo sklapala sa Vladom, javnim i državni poduzećima, tu tražiti razlog za proviziju ako je bila isplaćena i kome. Od 1994 g. počela je Hypo bujati i izrasla u ozbiljnu banku, ajd da ne pretjerujem sad je neozbiljna jer ju mora država sanirati tj.mora vratiti neke peneze Landesbank Baden-Wurttemberg, ne Hrvatska nego Esterajh
Inače me živo zanima koja to državu u ratu uzima kredit za ambasadu a nedostajalo je oružja.
Da sam sudac donio bi na pripremnom ročištu, odbačaj predmeta.
Imam tu jednu osobnu opasku, nitko nije primjetio da na ročištu blokirana sredstva u Austriji nisu spomenuta, a glase na osobu koja 20 g. nije bila u Austriji. Retoričko pitanje, po zakonu austrijska banka, da li je trebala odmah prijaviti polog preko zakonskog iznosa, a ne, ona je tek po zatvaranju Sanadera kao slučajno pronašla u svojoj pasivi milionče. Inače za one koji to neznaju Austrija je još uvijek Eldorada za skrivanje novca za razlliku od Švicarske koja to više nije zbog FBI-a nesmije. Inače najčešći gosti austrijskih banaka su varaždinski liječnici, neki. Međutim sud u Austriji prihvatio je da su to zarađena sredstva, veoma lukavo, nema kod njih, oćeš ili nećeš Djole malo rebarca ili od butića ili te mući pritisak. Đole uzmi prasetinu sa šopska salata. Zašto su prihvatili tu lovicu, pa neko treba namiriti sudovanje u Austriji. Sumrak u tesnoj koži- http://www.youtube.com/watch?
A kod nas, da budem malo Petrica, trošak ide na državni račun, jer toliko zapljenjene imovine nema.
Trošak je započeo sa cirkusom na Bregani, silna crna kola, policija, specijalci. Remetinec, hrana, grijanje, liječnici, sve to ide u beli Zagreb grad, a cug je pobegel. Sve to plaćaju porezni obveznici. Pa onda svaki puta tri vozila do Suda pa pratnja ova i ona pa lječenje pa promjena terapije, pa zabavljajne javnosti, pa tužioci pa suci i tako u nedogled, pa nedajbože i zatvora, pa opet liječnici pa neznaš jel bi kakio ili piškio a lovica odlazio u vjetar.
Ja bi se primio posla, za ozbiljni poso, kakvi smo mi porezni obveznici, kao da smo ispali iz Kafkinog romana.
Nego ajmo mi malo u algebru, plaća ti 16000, žena 15000 kn, i još neke tantijeme, puta 20 godina, jer one "velike" tri "kompanije" u Austiji u 90-tim, jedna je zatvorena jer se nije platio traženi temeljni kapital, jedna je propala a jedna je liferovala pornjavu za naše tabloide.
Znači skupila se neka lovica na prihodovnoj strani, e sad životni troškovi, četvoro, studija dva, pa malo Amerika i tako nešto se potrošilo i u Baltazaru ako nije bilo sve badave, uglavnom eto i rashodovne strane. Razlika je tolika i Sumrak, sve preko bukare fiju u državnu blagajnu, isto vrijedi za svu bližu i daljnju rodbinu i čist račun duga ljubav, a naš junak može se sa slobode braniti i liječiti o svom trošku.
Država sačuva lovicu za pametnije stvari, mala digresija Engleska još nije država proleterska ali ima skoro toliko sudaca ko Hrvatska država. Sumrak
Pročešljati onih pet BMW-ea, a ne da imamo odgovore da se naknadno pogreške ispravile ili vic o Dudeku. Pitali Dudeka kad je ženil Regicu jel bila nevina. Je, jedni veliju da je, a drugi veliju nia.
Za BMW, prozvan tenk, nebi za njega nitko ni pital da nije okrznul žardinjeru u Sloveniji pa novinari kakvi jesu počeli propitivati, jeni su čak napisali da se tablice skidale, pa naknadno plaćalo osiguranje.
Ne Sumrak, nego Rainy Day.
Ja nisam niš čul ni videl, za sve je kriv susjed. Zadnja izmjena ( Utorak, 08 NOVEMBER 2011 17:45 ) OktoberfestUstajte prezreni na svijetu Svoj bijedi sutra bit će kraj! Internacionala se pjevala 25.10.1917 kad je počela revolucija, tj. Oktoberfest u Petrogradu. Skočim malo u noviju povijest, sentenca 1945-1991, u stilu, sve su uništili u tom razdoblju ti crveni vragovi. Pa dobro ako već jesu ali ko. Pa nisam ja sa svojom babom iz Ljutog Doca bio na Trećoj konferenciji SKH RTV Zagreb. Znam da sam bio na sastanku AFŽ-a ko klinac, jer me mama nije imalo kome ostaviti i ko danas se sjećam bizarnog nastupa jedne od predsjedavajućih koja je skočila na stol i počela pucati iz automata /kojeg nije imala/ a druge dvije jedva je svladale. Upečatljiv nastup spomenute drugarice u mojoj dječjoj duši izazvana je neizmjerena radost, jer je mama rekla da moramo ići na nekakav dosadan sastanak, pa u kontekstu toga ja sam mami prigovorio, odmah: rekla si da će biti dosadno a ono pravo kazalište. Od mame ni riječi samo me prostrelila pogledom a laktom me munula u rebra da me i poslije 55 g, bole jetra. Idemo u sentencu, znam drugove koji su bili u Centralnim komitetima i Juge i Hrvatske, pa u Općinskim komitetima itd i sad neki od tih sjede u Saboru ili su negdje drugdje porazmješteni. A opet znam da u SDP-u ima otprilike 10% tih drugova a gdje su onda tih 90% koji su za sve krivi što nam se događa. Ko tu koga ili se ja ne razumem u politiku. A opet znam da sve što izgrađeno od 1945 neki od 1991 to sve uspjeli uspješno razgraditi, jasno prema trenutnoj situaciji u svoju korist, a okrivili su rat i crvene. Pa koje crvene ? Digla se velika halabuka u EU oko banaka, imam prijedlog, kao premijer u šjeni ako to nebude verbalni delikt. Nekad je to u Jugi bio Članak 133, a danas je čl. 133 neki bezvezni o zaštiti podataka. Prijedlog je da se "naše" banke nacioliniziraju, maknu menađmenti, postaviti direktore sa 20 000 kn plaće i da si sve ostalo iz te plaće plaćaju, sadašnje povlastice. Bez obzira što su to strani vlasnici ali je u tim bankama hrvatskih građana novac. Omjer plaća svesti na 1-5 isto kako je u Švedskoj, a bankama dozvoliti da budu servis privredi i građanima a ne krvopije. Pa neće Bohaček plačnim glasom objašnjavati kako je bankama teško. A teško im je stvarno, u 2010 zaradile 4,4 miljarde kn na kojekakvim "alatima", točno na 227. Kako ?Ovako, idem ja u banku, uhvatim za vrata da uđem a ono naknada, uđem-dobar dan, naknada, zgodni i samo mladi komadi, čim gledaš, naknada. Ja bi trebao alat, naknada, čujte ja više nebi trebao alat, naknada i tako unedogled. Najgljuplje što sam imao prigodu čuti je da na zatvaranje kredita tj. isplata glavnice prije roka, treba platiti porez za budale, naime banke dobije sredstva prije roka i mogućnost da opet kreditira, ne ona naplaćuje kaznu za taj potez i još pije krv sirotinji. Aleluja.
Sentenca o pljački mirovinskog fonda bila je u prethodnom članku, dodatak da svi na Burzi trebaju raditi, javni radovi, gdje su, pojeli crveni ? I u zatvorima treba raditi a ne tko hoće, političarima državni prosjek plaće i tako govore da im nije do vlasti / valjda i do slasti/. Sjećam se jednoga koji se razgalamio u Saboru da on tu da služi narodu, da dr sci Čehok on je doktor etike. Vjerojatno su i drugi veliki altruisti pa neka to pokažu a ima ih koji kažu da idu u politiku jer da su dovoljno bogati, valjda da ne bi pomislili da će krasti, takvi i netrebaju plaću. I tako će nabaciti neki poslić svojoj firmi ili firmama ili povezanim osobama, obiteljskim, poslovnim ili interesnim. Sljedeće kao premijera u šjeni smeta, Sabor još dva dana saboruje a gdje je zakon o INI. Bilo je na velike talambase da ćemo slomiti kičmu MOL-u a kada. Pa još nismo članica EU a oni nama propisuju što ćemo mi u našem dvorištu raditi, da tako je bilo i sa ZERPOM. Govorim ja da nam netreba EU ali se ne sluša mudra glava, nego guske u magli.Eto prije su me poslušali oni u EU, doduše samo su na polovicu otpisali dug Grčkoj i tu lovicu su posudili od Kine, svjesni su da virtualni novac više ne igra, moja staklena kugla zaplesala je kan-kan, da mi je samo znati koga je to vidla. Da i počela je dizati sve više noge, gađam ju sa tipkovnicom. Opet Grčka, da li je to kraj ili početak novog doba. Novo doba, novo stvorena vrijednost, da malo je smiješno sada prizivati slogan, bez alata nema zanata. Bolje sada i odmah nego čekati pa se vratiti u prvobitnu zajednicu i u trampu. Mogu sad slobodno najaviti budućeg dobitnika Nobela iz ekonomije, to će biti ekonomista koji će predložiti model preživljavanja svjetske privrede bez rasta BDP-a. Aleluja. Za guvernera NBH poruka, kasno stiže Marko na Kosovo. Za HDZ podrška, ne slažem se da ih se ukine i sad se našli svi da ih ispljuju. Netreba se radovati tuđoj nesreći. Doduše, dakako ,svakako, dakako što je politika, jučer veselo isplatila Đakovštinu /dobar savjet od moje malenkosti/ a danas USKOK. Mali ispravak Đakovštinu će platiti porezni obveznici a ne premijer. A što je sa drugim firmama u državnim rukama i tim radnicima treba kruha. Prijedlog za rješenje istrage protiv HDZ-eta ide u smjeru brzog rješenja, neka vrate uzete milione i primjeniti načela iz Njemačke za takve slučajeve / i tako nije HDZ otvarao vrata i prozore za kriminal, nego oni iz EU/. Kako se riješio sličan slučaj u Njemačkoj, to je bila gospodska cash transakcija za razliku od naše prizemne i primitivne pljačke javnih i državnih poduzeća. Priča je tekla ovako /1991 /, poznati trgovac oružjem /ime piscu poznato/ zamolio H. Kohla ako mu može pomoći oko prodaje. Na preporuku, biznis je sklopljen, trgovac se gestom zahvalio sa 1 milionom DEM i novac je završio u CDU, ne u privatnom džepu. Po otkriću Kohl je priznao i platio kaznu od 300 000 DEM a CDU partija 40 miliona. Aleluja. Naraučenje, bolje napuniti državnu blagajnu a ne da se nam izležavaju na teret poreznih poreznika u Remetincu. Za kraj, sretan sam da je Listopadu /Oktobru/ kraj, samo da se ne dogodi dvorac. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 27 OCTOBER 2011 16:31 ) POKRET 15.O ko je gramzljiv, pohlepan i lihvar
Pridružujem se kritici stanja u ekonomiji na global i domaćoj sceni.
Dakako, svakako,dakako.
Imamo vladu ali nemamo Vladu u sjeni kao i svaka uluđena zemlja pa takve zemlje nemaju sluđenu ekonomiju. Stoga sam samog sebe inštalirao za premijera u šjeni, a aktualnog premijera nam ostavio premijer koji je otišao na odmor.
Svakako, dadako, svakako, biti premijer u šjeni može biti neugodno jer je jedan u Rementincu, pa je bolje da kažem da je aktualni premijer vidljiv a ja kao u šjeni da sam nevidljiv.
Dakako, svakako, dakako.
Zašto se guram da budem premijer u šjeni, to sam dokazao pišući o ekonomiji, sve sam predvidio kao da sam Nostrodamus, a sad se i Rohatinski javio da je rezove trebalo zarezati 2008 a kaj ja to sve ove godine pišem.
No da sam zaslužan samo ja to što pogađam metu u letu.
Ipak nije potpuna istina
Prvo zato jer ova vladajuća ekipa koja odlazi, nezna, pa mi je uveliko pomogla a imam i svoju staklenu kuglicu, trenutno mi viri preko ramena i smijulji se. Ali je istina da ZNAM i da sam nudio rješenja. Odlazeća ekipa nezna zaraditi novac ali ga zna djeliti, zna uzimati kredit svaka 3 mjeseca, zna puno raditi ali rezultati su im katasrofalni pa se pravdaju da imamo rast od 0,8% u jednom kvartalu, a statistička konvencija traži rast u dva /2/ kvartala, da u dva a to neznaju. A onda recimo tvrde da sve zemlje u EU imaju manji rast, recimo Engleska, samo 0,5%, točno mi na naših recimo 100 BDP-a imamo 0,8 a oni na 100 000 svojeg BDP imaju 0,5%, pa sad ove naše drugove sa MENSINIM kvocijentima pitam gdje je veća masa porasta.
Potvrda o tome je u izvješćima Svjetske banke; MMF-a i ERBD-a i dobili su savjet da te kredite uguraju u proizvodnju a ne u potrošnju.
Dakle, svakako, dakako ona mi je pomogla, moja kristalna kugla, a dobio sam je u nasljeđe od svoje bake, čudnim puteljcima nasljeđa a služio se njome i sam Merlin.
Može mi biti kad mi sve te prognoze uspijevaju. Zato ja toj kugli tepam, kuglice moja ko je najpametniji na ovom svijetu, jasno moja kuglica.
Moj alter ego, Petrica bi rekel šalu u stranu.
Svijetom vlada pohlepa... a zašto, pa zato što je došlo do sprege kapitala i političara.
Sve je bilo čisto i jasno kad je na sceni bio rad, proizvod rada i kapital, e drage moje i dragi moji to vam je bilo sedamdesetih godina, kad sam se zamomčio i umočio. Da sam bio pametniji, danas bi umjesto sedam sekretara Skoja, pardon izvinjavam se sve svima koje sam time uvredio ili su se našli uvrijeđeni, htio sam reči, ne,napisati sedam disciplina prvak države, Ma što ga petljam imao bi sedam doktorata iz ekonomije. Ako neko misli da pretjerujem, iskren sam ko i političar, e sad sam uništio članak ali nije teško ako znaš. Tako sam isprekakao tri faksa, iz strojarstva na informatiku, pa na dva usmjerenja ekonomije, zašto je lako, jednom položiš matematiku, fiziku, statistiku, strani jezik i tako dalje i onda samo to prenošiš a to je pola položenih kolegija i papira ko u priči.
Opet sam se izgubio, znači stadoh na proizvodnji i kapitalu, e tu se 70-tih uplela monetarna politika, naime političari nisu imali pristup proizvodnji a još manje kapitalu ali su mogli u financijske institucije.
Da malo zamutim, znate li gdje naši poličari najrađe sjede u nadzornim i upravnim odborima, pa u finacijskim institucijama, banke, osiguravajući zavodi itd, pa i sjedili su i u Đakovštini /dvojica/ a država ima preko 25% +1 dionica, to jedan iz Sabora neće razumjeti.
Dakako, svakako, dakako, sad na scenu stupaju majstori, ne vodoinstalateri i centralaši, poštujem ta zanimanja jer se i sam u njih razumijem ali znam jednog koji ima naftašku kompaniju.
Znači političari počinju sa monetarnom ekvilibristikom, znate ono kad ide reklama iz banke: nudimo vam nove alate, nove finacijske proizvode. A što su im ti alati, da mi je znati, pa znam, to vam je sve što će vam oguliti kožu na živo. Možda znate g. Bohačeka, taj vam stalno plače a Hrvatske/strane/ banke posluje sve bolje i bolje dok nam država tone. I stalno se nudi da će pomoći građanima ali da kamate ne mogu padati.
Eto ja mu mogu poručiti da može, jer ima jedno pravilo, bankarsko, na jednu uloženu kunu recimo Petrica ju donio na štednju uz 4% kamata, banka može izdati putem svojih "alata", 7 kuna kredita uz 8% kamata, a može i 11%. Sad sam prisjetio da sam imao prigodu položiti kolegij statistiku pa ću skračeni koleracijski račun objasniti, banka je umjetno povečala svoj potencijal i to sedam puta,/opet sedam,pogled na prethodni članak/ i to nije sve na svih sedam kuna udaraju duplu kamatu a to je zarada da 14 puta kamata oplodi nepostojeći kapital. No tu nije kraj, malo mučkaju i mažu oči građanima i petljaju sa aktivom a sve izmuljaju u pasivi. Pitanje, majka svih pitanja, kakav je to novac, virtualni, kojeg u stvari nema. Pa kud uperiti Globalni pogled i gnjev osiromašenih, Goldman Sachs, tajno društvo Bilderberg i tako na niže, sve će učiniti da se obogate na tvrdoj lovi a Svijetu plasiraju virtualu.
Sad bi neko pitao, pa kud ide ta silno zarađena lova, recimo kod nas, dok je sirotinja u logoru, ide menađerskoj ekipi i onima koji ih nadziru, pa povoljni krediti, pa ovo, pa ono, a kratko to je sprega kapital-političar. Direktor naše banke mjesečno izlupa 200.000 kuna.
Želite primjer, da ne optužujem strane banke, ajmo mi na našu nacionalku, jupii vrisne moja kuglica, tak se nisam zabavljala od druženja sa Merlinom. Jedva sam ju smirio.
Hrvatska Narodna banka, o njoj sam već pisao, trebalo bi malo kozultirati povijest stranice i da sam bio jedan od rijetkih koji nije bio oduševljen za razliku od nekih koji su guvernera držali za spasioca Hrvatske.
U izvješću o poslovanju ima jedna stavka koja je nazvana pored inih troškova "ostali troškovi zaposlenih",nekih 38 miliona kuna a Đakovštini treba 26 miliona da ljudi dobe struju i plin u ove zimske dane,da pošalju djecu u školu a nešto treba i pojesti, makar jednom dnevno.
I tako naši trudbenici u nacionalki imaju pravo i to koriste, recimo dobivaju stimulaciju, pa mogu u teretanu, kad plaća nacionalka, je mogu i ići na plivanje badava ali pored ostalih društvenih razbibriga vidi Petrice Kerempuha subvencionira im sa kamata na kredite zaposlenih. I tako, jednom sam pobrojio kakvu sve državu imamo, sad bi rekao ovako.
U Hrvatskoj imamo građane koji imaju i one koji nemaju, a oni koji nemaju moraju raditi za one koji imaju. U Ustavu piše da smo socijalna država, za koga?
Kad sam već zapeo za Đakovštinu, pa može se riješiti ako se hoće i to odmah da demantiram Čobankovića.
Prvo materijalna odgovornost vlade jer je nadzirala, drugo netreba se graditi crkva u Kninu za 10 miliona kuna ako ljudi gladuju, treće politička odgovornost i četvrta moralna, kako mogu jurcati po državi i veseliti novom mandatu a odveli su državu u bankrot. Ma što god pričali kad se nemože plaćati dospjele obveze to je -BANKROT.
Postavljam pitanje odgovornosti za ekonomsko stanje u državi, pa da mi vidimo ko je zato odgovoran otvorimo vrata i prozore za nemar.
Po stoti puta, u tri mjeseca mora se Vlada snaći u državnim financijama i za šest mjeseci moraju se objelodaniti rezultati inače takvu Vladu netrebamo a najmanje da se neki uče u dvije godine kako iz krize.
Dakako, svakako, dakako, to nije, moj podatak a ni moje staklene kugle to je izvješće od gore.......... a radi se ako će si to znati protumačiti ovi koji puno rade-CDS spread /credit default swap/ ili ljepše zvuči mjera za rizičnost zemlje. U godinu dana porasla nam je pet puta pa više neće biti kamata za 6,75 nego po meni i 8%
Imam potrebu da malo i otvorim utrobu Đakovštine, novinari u suosjećenju sa radnicima govore ko papagaji da si ih razvlastitli /što nije istina/ ali ne govore tko. Naime radnici su bili vlasnici u dijelu kao i vlada i ostali su, to što su ih pokrali to je nešto drugo. Sad bi vlada prljavo zaigrala da su radnici krivi e pa nisu jer je vlada imala svoje prste u nadzoru od NO pa do porezne koja nije dve godine ništa poduzimala dok se nisu porezi i doprinosi uplačivali, a imala je i instalirana svoj upravljački kadar po političkoj liniji e pa sad neka namire radnike. Svi pobrojani su po zakonu morali otvoriti stečaj, radnici nisu ni znali kakvo je stanje u firmi. Sad bi imao sitan prijedlog da nam premijer ode u Đakove i njihove vezove, pa da održi junački govor da se nikog ne boji i da drugi ne radi samo ona je marljiva i to danonočno. U Đakovu će je rado ugostiti.
Na primjeru Đakovštine otvorio bi ekonomsko -filozovsko pitanje, tko je vlasnik pravnog subjekta, vlasnik ili dioničari, to je kod nas u magli, a veoma je jednostavno, vlasnik, a može dati nekome na upravljanje, dioničari se mogu slikati sa dionicama na burzi. Ako pravni subjekt dobro posluje baš briga vlasnika kolika je cijena dionice.
Slučaj Đakovštine je da su radnici prevareni, ostali su bez radnog mjesta-egzistencije, ostali sa dionicama koje vrijede ništa, jer su se već mnogi namirili iz preostale imovine, ostali bez otpremnine a premijer je najmarljivija bila u Saboru dok je Milanović imao diskusija nula.
Eto kako se radi, biti marljiv to znači da nam u državi sve cvate, teče med i mlijeko.
Pa koliko nas košta premijer, neto plaća 21667 kn mjesećno, e to nije sve, da bi se plesalo, pocikivalo i pričala demagogija to treba sve platiti a ko plaća sve to, jasno porezni obveznici pa nas premijer u svom obilaženju Hrvatske skupo košta, jer tu je gorivo pa šoferi pa zaštita kao štičena osoba pa treba nešto pojesti pa popiti pa ispadne 216 677 kn dnevno.
Nadam se da će joj na tome silno biti zahvalni naši unuci, naročito što si je dala truda i bila marljiva da češlja koliko je Milanović u 4 godine diskutirao, stvarno je zaslužila svoju plaću..
Vraćam se na Oktobertfest, tj na Oktobarsku revoluciju u USA, Wall Street.
Pa što to izvode amerikanci, vjerojatno se sjetili one pjesmice da će Amerika biti država proleterska, samo im sad fali Vladica Ilič Uljanov a poslije mogu dobiti i Ironmana tj Staljina.
I tako je povijesno pravilo da svakih 50 godina dolazi do društvenih promjena zbog restitucije starih odnosa i dolaze nove snage. Tako je bilo 1918, pa 1968 e sad se malo ubrzalo a pitanje je kada će buknuti i biti pravi cirkus.
Nenormalno je da dripac od 30 godina na Wallu mjesećno nalupa 50 000 $, to je velik novac za USA, recimo Predsjednik Vrhovnog suda ima 171 800 $ godišnje, a 50 000 $ godišnje se smatra velikom plaćom. Doduše u Silicijskoj Dolini sa 50 000 $ je bogec bistrički i stanuje u auto prikolici. Dakle ona prva plaća bode u oči.
Za nas je bitno da je Pred. Vr.suda u USA manje plaćen nego kod nas, kod nas ima oko 250 000 kn. Nemojte se čuditi da sam pobrkal plaće, nisam, jer u USA to je plaća i više nema ničega, jedino kad mu iz inostranstva dođe posjeta ima pravo na službeni auto i nekakav ručak i to je to.Parking pred sudom plaća ko i svaki drugi građanin.
Aaaaaaaaaa kod nas, dobi kadrovski stan, pa ga otkupi po povoljnim uvjetima pa mu ulet od neke banke, mislim na kamatu,pa auto na 24 sata/ da li je neko vidio premijera da se vozi u svom Golfu/ šofer i čuvar na raspolaganju, kartica, mobitel i besplatni razgovori i sve ostale sitnice koje su knjiže pod stavku "ostali troškovi" Kad se to sve sprčka na hrpicu ispadne da je onaj u USA jadnik, pa zašto onda Ameri dižu revoluciju.
Dnevnikov duatlon Čatež
Duatlon Dnevnikov, 24. 09. 2011.
Trka se održava u toplicama Čatež.
Idem opet na poziv poštovanog kolege Blatnika.
Prije nego se bacim u jurnjavu, mala dopuna bic maratona u Koprivnici. Nazvao me Davor Bogadi
Rekao da mu se dopada moj dojam trke i između ostalog spomenuo glavnog "kuhara". Dakle nije iz Provanse, nije ni kuhar a nije ni skuhao taj grah, a svejedno smo bili u dobrim rukama.
Naime taj gospodin je šef Traume u Koprivnici i bio je na začelju trke kao pratnja, da sam to onda znao ja bi se vozio ko G. Bush /koji je iz čistog mira opal s bicikla/ i pao bi u ruke g. Hećimovića. Mogu Vam ga preporučiti jer kod njega možete bez problema doći protekcijom, bez čekanja, prije se trebate dobro razbiti ili ako Vas žena izmlati ko i mene kad hodam okolo sa šljivama. To objašnjavam da sam došao kasno doma pa se spotaknem o stolicu.
Čatež.
Kao organizirani sportaš, prije sam dobro proradio listu konkurencije moje kategorije u SLO.
Kolege Kermelj i Trontelj bolji su od mene, pa ću samo pokušati pratiti igru. Na startu petorica u V-5, najstariji rođen 1943-Stopar Maks, tokom trke zaslužio je prvo mjesto u V-6.
Program je počeo sa Cici trkama, bilo je lijepo vidjeti klince kak se trude. Na startu je naš mali Tin Burek imao majhnu napaku, popiknul se i odustao, ali je zato sve to srčano nadoknadio u trci super sprintu iako najmlađi nije bio zadnji.
Budući je na stranici HTS spomenuto samo dvoje iz Hrvatske, u Čatežu se još našli Burek Jasminka /4 mjesto/, Burek Nino /14/, Bubanko Mladen /3/, Gabrijela /4/ i Mihaela /5/ i moja veličina, 190 cm sam visok, 85 kg, dokopao sam, se postolja.
Sva trke su bile u horizontali a sprint su poslali u brege iliti hribe, trčalo se po nasipu, po mojim mogućnostima, među zadnjima, u očekivanju Kermelj i Trontelj su otišli napred a pridružio mi se stari pajdaš Slavko Gomzi, puno smo triatlona zajedno otpilili. Njega je mučio neki virus i polako je zaostajao a ja sam ostao u istom ritmu, pred kraj trčanja prođem nekog mladića. Bic, kratka položena staza pa ispod autoputa i udri brigu u brege. Još nisam ni tri puta okrenuo pedale, prođe me onaj mladić. Krasno sad za kaznu ja moram uloviti trojicu. Naime kad treniram a to je jako rijetko, ako neku zadanu stazu ne protrčim u vremenu koji bi bilo zadovoljavajuće onda se nagradim tj kaznim sa tri iste te dužine staze, pa ti sad fušari.
Dakle, bregi, Roman me je upozorio da je uspon a poslije Žejnog spust i nagli ovinek v desno. Tak ja guslam, mučim se, ali uz stazu su kuće i navijački raspoloženi domačini sa poznatim poklikom "op, op, "jedno društvo me pozvalo, vidjelo se da su na meni godine -prijatelj stani na gutljaj cvičeka. Najljepše se im zahvaljujem, zamalo da nisam stal a to bi onda značilo komad jegera i komad kruha. Nastavim, obodren dalje do tog mjesta Žejno, koje je skoro bilo fatalno i za mene. Netom prije tog Žejnog grupa navijača, veoma raspoložena nadam se dobrim namjerama, navijala i ja se sjurim kad ono sudac i rampa, treba skrenuti desno, nisam, nego sam, skoro pokupil ženskog suca, a vratio sam se kroz voćnjak natrag na stazu. Uspijem se vratiti na usku stazu, dodam brzini brzinu, kad lijevo leži na zemlji mladić a desno se parkirala netom pristigla Hitna pomoć. Bolničar mrtav hladan vadi pokretna nosila iz kombija, taman da ja nemam kud proći. Mogu birati da bolničara na bicu otpeljam u bolnicu ili da skočim na ta nosila i odjurim na cilj kao u nekoj burleski. No bolničar se u zadnji tren spasio, odgurnuo je od sebe nosila i ja sam kroz iglenu ušicu prošao. A kak sam se osjećao, ko Roki koji je več bio skoro nokautiran i gubio na bodove od Walcotta, kad je svojim do sada utvrđenim najjačim udarcem na svijetu, poslao na pod Walcotta u 13 rundi/15/.
Vjerojatno ste pomislili na krivog Rokija, pravi Roki je imao 49 pobjeda, od toga 43 nokauta i završio karijeru neporažen, a njegove pobjede su meni vršnjakinje. Pobjedio je mnoge poznate, kao J. Louisa a zadnji mu je bio Archie Moor. Prije meča znao se glupirati pa je govorio zašto da se muči 15 rundi kad može protivnika poslati na sanak u 1 rundi. Ima jedna crtica iz bolnice, trebao je nešto operirati, anesteziolog mu je pustio plin i broje do 6, kad skoči Roki na noge i tako dva puta. Nažalost posljedni put je pao u 45 godini sa avionom,Roki Marčano.
Iskobeljam se iz tih bolničkih kučina i nastavim, moj slabi vid spazi u daljini dvojicu, opa ima nešto da se i brk omasti, ubrzo sam stigao jednog, kad ono Trontelj, čekaj malo pa ovo se sasvim dobro odvija, stignem i drugog i sad bi bilo dobro da organizirano krenemo kroz neke kukuruze /kao da sam na varaždinskom polumaratonu/, no tu ima navijača a u VŽ polumaratonu si sam sa kuruzom. Međutim ova dvojica su gotova, nema druge idem dalje sam.
Kad sam se udaljio okrenem se da vidi stanje iza mene ugledam jednog koji nailazi pa da ja njega pričekam. Ko naručen dođe Gomzi, pa krenemo zajedno u brege prema opet za Žejno. Zanimljiv naziv za mjesto, dva puta prema njemu, moraš biti žejen. Popnemo se najvišu točku, kad nas prestigne Stopar, idemo, pitam partnera jer sad ga trebamo pratiti, nažalost Gomzija je uhvatio grč u nogi i reče idi sam. Moram priznati da je Stopar za svoje godine pravi lav, pratio sam ga do nizine, na ravnom dijelu sam ga prošao a ostalo je bilo rutina. Jedino me jedan mladić bacio u bed jer me je toliko svjež pretrčao da nisam mogao vjerovati kad ono ulaskom u cilj doznam da je iz štafete, a sad sam bio ko žena koja nemože iz kuhinje u dnevnu sobu. A zašto? Pa zato što joj je prekratak lanac.
Proglašenje, ugodan način da se opustimo uz bogat program- pjevanje slovenske zvijezde,pobjednika slovenske pesen, Vozelj Marka, najbolji triatlonac među pjevačima i obratno. I neizbježno, trebalo je nas i nahraniti, pet vrsta hrane, uzeo sam teleću obaru, bila je izvrsna.
Nešto slično sam dobio ponuđeno u Nišu, davne 1979, poslovni partner mi je predložio specijalitet, teleća glava u saftu. Malo sam bio zapanjen i danas mi nije jasno kak to izgleda glava teleća, na tanjuru. jasno, da su to mesni dijelovi od glave, ali eto ispao sam hlebinac. Moram spomenuti da su na stolovima bili teglice sa ukiseljenim feferonima, isto kao u Francuskoj gdje ti odmah donesu litru crnjaka. Te feferone svi su mljackali, pa da i ja probam. Srećom da niko nije pušio kraj mene, kad sam riknul i ispustil 20 kubika zraka. Meksičke papričiće neka se sakriju pored niških feferona. Dakle predjelo je bilo katastrofa, isto tako se proveo i M.Špiljak. Vratio se iz inostranstva, pitali kakvo je bilo jelo, izvrsno glavno a predjelo im je bilo promašaj. Što je bilo servirano. Neki sitni drveni štapići,ja sam ih iz poštovanja prema domaćinu pojeo dvadeset, više nisam mogao.
Opet sam u Čatežu, znači klopa za anđele a za desert torta, veličine servirnih kolica, pustili smo djecu da prva uzmu pa krenuli mi stariji, kad ono tamam nestalo. Malo sutra, bile su još dvije i to veoma lagane, sa malo margarina. I tu je kraj.
A da malo sam se uslikao sa Kermeljom i Stoparom, slika by Blatnik, pored toga što je izvrstan triatlonec, dobitnik je prve nagrade Agfe za neku snimku. Slike u akciji su od Jasminke Burek.
Veliko hvala snimačima jer su jednom trenutku zaustavili vrijeme.
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 02 OCTOBER 2011 16:58 ) 5. Memorijalna trka JOŽA HORVATNemam običaj javljati se sa ino trka i domaćih događanja, osim ono što je vezano za Hrvatski triatlonski savez.
Ustupak je bio Rajhenburg, jer je to bio prvi a vodio ga je moj sportski prijatelj Blatnik, pa mala promocija ne škodi.
Drugi put, u nedjelju 18 09 2011, ponovo na poziv, otišao sam na 72 km Memorijalnu bic trku Joža Horvat. Dolaskom u Koprivnicu, saznajem da je to peta do sada organizirana. Skromno ali bogato korektno organizirana, od entuzijasta sportaša- Relja, Bogadi i ostalih, najčešće neznanih.
Posebno treba napomenuti da nije bilo startnine ali je bilo dobrog graha poslije trke u Jagnjedovcu.
Vrijeme idealno,trebao sam tu nedjelju brati svog crnog divljaka/ bobe su već skoro suhe grožđice/, iz kojeg ispećem rakiju, nektar za bogove s Olimpa, dakle rakija, ne is tropa već od grožđa, ne špricanog i negnojenog, kak je Bog dal.
No, vrijeme je bilo za uživanciju i eto mene kod picoka. To su oni koji su sa kokotom rasterali Turke leta gospodnjeg 1552 pod Ulama begom. Inače taj beg je par puta dobio po repu u varaždinskom kraju. Legenda o picoku smješta se u Đurđevac ali nekak je to prihvaćeno i u Koprivnici. Podravka ima i zaštitni znak- kokot.
I tako osvježen starinom, krenem svjež u koloni do letećeg starta. Od takmičara, rekreativci, tobož, pa do profi /BK Rijeka/, ukupno nas 79. Limit 3 sata. Nema nijednog znanog lika, op ima Škec Stanko, stara puška zahrđala, u mojoj kategoriji !!!! No 1 Zofingen -Powerman, svaka čast. /10km, 150km, i 30km/
Vozimo u koloni, označen start, držim prvu diviziju, na vijugavoj cesti jure 53 km/h. Nemam ja tu što tražiti, sami mladići na jurilicama. Držim se druge divizije, ma nisu ti za mene, čujem glas iz žepića: drži ih, drži ih. Naime uzeo sam kristalnu kuglu sa sobom, da mi bude od pomoći, u ekonomskim enigmama puno mi pomaže. Uhvatio sam se treće divizije, a kuglu sam ušutkao. Škec je ostao sa prvom divizijom. Pogledam svoju konkurenciju, ostavljaju dojam rekreativaca ali po opremi nisu a i dobro gaze pedale, naročiti jedan koji vozi "fraj" a vrti se čas napred čas straga kolone. Problematično vozimo od 32 do 42 km/h, opasno se izmjenjuju, tako da sam prošao stazu sa tri ruke na kočnicama. Prvih 20 km smo kompaktni, ja samo pratim, vidim svi su mlađi pa nema potrebe diktirati tempo, trebaće udariti glanc na kraju i održavam se na kraju kolone. Što baš i nije pametno, iako momci uredno pokazuju skretanja ali rupe na cesti ne, pa sam par puta zapičil prvi kotač u rupčage. Prođemo Koprivničke Brege /a najveći breg je tikva iliti bundeva/, pa za Jeduševec i prema Hlebinama,/za one koji neznaju to je centar Svijeta naivne slikarske umjetnosti sa Generalićem na čelu/. Neću ispasti naivac, cesta veoma dobra, ravna i počelo je čistilište za neke. Onaj moj stakleni vražičak zadovoljno brunda u žepiću i nagovara me da napravim skok, da ju primirim izderem se da se smiri. Tog trenutka jedan me preticao i gleda me čudno s kim se to svađam.
Do Hlebina pa prema Gabajevoj Gredi, loša cesta ali smo izdržali, zaboravio sam spomenuti da imamo pratnju za iznemogle, oni koji padnu ali i pratnju policije pored standardne i dvojicu na montićima. Momci su se zaista pokazali iako im baš nije bilo lako, vidljivo u Sunčanom Selu gdje smo ručali.
Prođemo Gabajevu G. i za Molve, tu bi trebala biti i Čingi Lingi čarda, ali nemože se osmatrati okolica jer samo jedan pogled na vuru da vidim brzinu, koliko smo prošli i prosjek već sam bio u zadnjem kotaču zbog selektivne vožnje. Od sada samo vozim, baš me briga za takve sitnice i nema turističkog zjakanja. Molve, Drava, prek mosta, projektant od mosta napravio breg, pa stisni pedalu ako nećeš zaostati, most je odnio žrtvu, onog koji se "fraj" vozil. Ulazimo u Repaš, hrastova ko šodra u Dravi, promjer sve prek metra, da mi je samo hektar te šume mogao bi reči da sam bogat. Inače je po međudržavnom dogovoru CRO-Mađarska trebala se na području Repaša izgraditi HE.
Idemo dalje, Ždala, Novački, Gola /carina/, cesta veoma dobra, ravna, usput kupimo zaostale i ostavljamo ih. Negdje oko Gole u daljini se nazire crveni dres, nisam siguran ali to bi mogao biti Škec. Kad smo se približili, nazire se natpis na leđima BEDNJA i ispod HR. E Stankec je kihnul, uzmemo mi njega pod svoje i nastavimo mirno peglati skoro pravocrtnu cestu.
Kad najednom se moj stakleni psihopata iz žepića javi: šta čekaš, skoči, jurni. Neznam koji ti je vrag odgovaram ja staklenoj kugli. Sad skoči, zapišti tankim nervoznim glasom. Pa ne budali još smo daleko do cilja, Hebeš cilj, Stanko je u pitanju, sjećaš se jedne Novogodišnje trke u Vžd kad si ga ostavil 5 minuta ali si u raportu napisao da ste zajedno ušli u cilj i posebno napomenul njegov rezultat u Zofingenu. Dobro, a kakve to veze ima sad s ovom trkom, odgovaram. Pa za to nije ni zahvalil ni pivu platil. No, dobro ja nisam zlopamtilo. E sad češ skočiti ili ti više neću pomagati u ekonomskim zavrzlamama. Zaključim što se mora nije teško. Jurnem ja na čelo kolone i udarim tempo 44 km/h, ide ko po loju, iako me lijevo koljeno kolje, dok se iz njega ne dimi, dobro je. Vozim nekih 3 km, pustim malo da se i ostali uključe i bacim pogled unatrag, Stankec na 30 m iza kolone, nemože nas pratiti. Dubokim glasom se javi moj mučitelj: " to stari takvog te volim, biće još nešto od tebe, za par godina"
Ja pak si mislim, eh Stankec, jedna piva.
I tako mi do Gotalova, zavijutka preko Drave, most i uhvati me nostalgija, Drava se ljeska sa svojim malim valićima na suncu, dao bih ko kraljević konja za Dravu, ne čak i svoju kristalni kuglu /samo probaj-odmah se javila/, tužno bacam zadnji pogled na Dravu i spazim ribića kako na kraju šodranog spruda peca, ej taj zna uživati a ne ko mi koji čistimo arterije domačim drogama. Botovo, kad sam bio mlađi vozili smo Dravom u čamcima Titovu štafetu od Borla do Botova. Bili smo sjajno društvo, puno ih je otišlo u bolji ambijent a ondašnje ljepotice danas su bakice.
Eh, što ti život, danas si sve a sutra ocvala ruža.
Od Botova do Drnja, brzo, a onda Peteranec, tu smo, ovu cestu poznam toliko da mogu žmireči proći, sad samo vrtim od prvog do trečeg mjesta u koloni, domači dečki iz BK Rotor pripremaju taktiku a i moj psihopata od kugle sve je glasniji i javlja se u ritmu tam-tam bubnjeva i brunda: idemo, IDEMO. Sad mi je bilo dosta, pa i ja dreknem, ako se ne smiri da ću ju baciti na cestu. U trenu je umuknula. Skupili se Rotorovci i krenuli prerano, prođemo Peteranec, Koprivnica, uđemo u ulicu M. P. Miškine.
Miškina je rođen u Đelekovcu, seljak, pjesnik / Oče Naš i Crveni Makovi/ član HSS-a, odveden u Jasenovac 1942. Kad je pokrenuta kampanja da ga se oslobodi, denuncirali ga kod Pavelića, njegov stranački kolega Kraljić i župnik Pavunić i Miškina je za mjesec dana nestao.
500m do cilja, ostali smo "Rotorovci" i ja, prvi semafor-zeleno, 300 m do cilja, ostala dvojica i ja, držim lijevog /Radmilovića/, moja staklenka sad već piskutavno-promuklim glasom navija: idemo sad stisni, što čekaš.
Drugi semafor , crveno i kolona auta, sad pokaži što si naučila od Merlina, kugla je navodno njegova i ja sam ju naslijedio čudnim putevima obiteljskim veza. Misao mi još nije zamrla u neuronu, a ukaže se zeleno, kugla zna unaprijed što si ja zamislim. 200 m do cilja, skrećemo udesno, jedan auto, Radmilović i mi/sad smo u tandemu, ja i kugla, ona navija, zavija ko vatrogasna sirena, lupaju bubnjevi, kugla me i lupa po rebrima, ali se ne bunim.
U toj kakofoniji obilazim auto desno a Radmilović lijevo, suzilo mi se vidno polje u jednu točku, noge dobro slušaju, Jelačić pa Zrinski trg i cilj. 1 sat i 59 minuta. Od 79, 64 završili a ja 33.
Veselju nikad kraja, ipak sam najstariji, a uhvatila me euforija, ko jednu damu kad je čula radosnu vijest.
To je istiniti događaj ali neću spominjati imena pa će ostati na razini vica. Ispričao mi je taj događaj moj prijatelj ginekolog. Inače, poznati hrvatski par pokušava napraviti dijete, ukratko muče se i neide, ali jednog dana liječnik objavi ženi: imam radosnu vijest. Doktore nemojte mi reči, dama je van sebe, je vi ste gospođo u blaženom stanju. Skoči dama na noge, počne plesati i pljeskati, slično ko i ona dama koja je često na TV. Kad se je malo primirila i došla k sebi, moj pajdaš kaže: imam još jednu radosnu vijest. Dama pozorno gleda u njega, što bi još važnog moglo biti. Roditi ćete dvojke. Dama ijuuuu, znači i od šogora se primilo.
Poslije trke u Sunčano selo, na grah, smazao tri tanjura, da tri /3/ a kuhar kao da ga je neko preselio iz Provanse, korpulentan i brkat. Nije bilo pive, no brzo sam bio doma pa na ladno pivo iznutra a iz vana na svako koljeno led.
U svakom slučaju zahvala BK Koprivnici za ugodan dan, a i takmičarima posebno BK Rotor koji su na montičima odvozili trku.
Slike Lijevo Relja, desno Bogadi
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 25 SEPTEMBER 2011 06:53 ) Triatlon Rajhenburg
Odmah na početku komentar, kako se organizira utrka bez namještanja, muljanja, pače i priznati rezultat gostiju. Jakovci su promašili izlaz iz vode za registraciju sa čipom. Naknadno im je priznato, iako su otišli, jedan je proglašen i dobio je zasluženo medalju.
Jedina je bila greška što prvaci nisu dobili zlatne medalje, za to sam ja kriv jer sam nenamjerno dobiven paket od sponzora zamijenio sa paketom u kojem su bile medalje i kad sam došao doma bio sam slavodobitnik sa 10 zlatnih medalja.
Skratka po slovenskom,bil sem prvak po sveh kategorijah.Prijatelj Roman, sori.
No blo je problema sa hrvaškom carinom. Objasniti u noči na mini graničnom prijelazu toliku količinu zlata, kakav triatlon, čak i kao privatna osoba nemožeš kupiti vani zlato i uvesti, jedino putem vanjskih fondova. Isto kao i državne obveznice, dakle ko ima slobodne lovice neka kupi državne obveznice, ne američke nego hrvatske jer je prinos 6,2 %, to nijedna dionica ne nosi.
A, da uspio sam izmigoljiti sa medaljama, samo kak ih sad vratiti ?
Dakle, opći dojam za organizaciju utrke + 5, posebno zahvaljujući kolegi Romanu Blatniku koji aklamacijom treba biti predsjednik kluba. Operativni dio trke tekao je kronološki bez problema, tu treba spomenuti da je Roman preuzeo palicu vođenja trke tj mikrofon u 12 sati i nije prestao govoriti, upućivati a i navijati do proglašenja, pa do zabavnog programa oko 19 sati kad smo mi krenuli domu. Mislim da mu se grlo dobrano osušilo, no tu je pivo malo pomoglo.
Utrka je zakazana 03 09 2011 u mjestu Brestanica, supersprint, vrijeme idealno, vruče, sunce pripeklo, štart u 14 i 30 u olimpijskom bazenu. Takmičara i previše, na čelu sa slovenskom elitom, Kovačić, Seme....., takav je bio i poredak. Ja sam spušten u nižu mlađu kategoriju i da nije bilo Dikona bio bi u V-3, gdje po godinama i spadam.
Brestanica, pitoreksno, idično mjesto, šumarci, stisnuta između niskih hribi, bic i tekaška staza, valovite.
Bazen, osam takmičara u mojoj stazi, plivanje 300 m, start, pustio sam sve ispred sebe da u miru mogu plivati, tak sam bio najstariji i nagrada me je već čekala a i plivam sa rukom i pol. Kad imam jednu ruku šepavu. Voda mi je bila malo mutna, slabo vidim a učinilo mi se da vidim i šarane, pa nisam ni primjetio da sam ostao sam u bazenu. Nije mi jasno zašto nisam na 200 m izašao van iz bazena to nitko ne bi primjetio. No pošteno sam otplivao zadanu rutu, izletim iz bazena a sudec me pitao: sem prišel plavat ali kopat. Neki veseljak ko i ja.
Brza tranzicija, bic i navijanje Romana: dajmo Teo, ajd kad su navijači bili naporni, stignem neke na bicu, čak i pretičem, no na trku sam opet sve pogubio, pardon dve curice sam prešao, hm da je bilo još par kilometara trčanja bilo bi i nekih desetak momčića pređenih. Taman kad sam se zagrijal, Roman je rekao da je trka gotova. Onda smo prvo udarili po kolačima i voću, pa prešli kod jedne zgodne tete na mesnate izdelke uz dodatak pive. Ekipa Stiplošek, Čižić , Dikon i mi. Nažalost, Mirko je imao izlaz do određena vure/ žena/ i otišel je ranije a za tombolu je njegov broj izvukao Authora, žau, ga ni blo pa je glavni zgoditek dobil Mladen.
U intermecu do proglasitev, praznili smo čaše, ja sam zalutao na postolje a na kraju su bili proglašeni najmlađi i najstariji učesnik. Dobar promotivni potez, koji smo mi u Hrvatskoj imali ali ničim izazvanim odustali smo od tog proglašenja.
Najmlajši licencirani /12/ je dobil koristan dar a ja Kraljevsku peninu, pa u vinoteci sad imam, Zlatnu i Srebrnu Radgonsku peninu i Kraljevsku peninu. E sad fali još carska.
Na fotki dolje, svjetski prvak u trostrukom ironmanu na postolju sa nama, ako ga netko ne poznaje, obučen je u žute tajice i crvenoj kapici.
Zadnja izmjena ( Četvrtak, 15 SEPTEMBER 2011 08:08 ) |
