Mea culpa, mea culpa, mea culpa Maxima, cogitatione, verbo, opera.
Nema mi druge da se i ja preobratim, a ne nije to lako, da je lako, bećar bi bio svatko.
No otići u crkvu, tamo nešto mrmljat i mumljat, nema veze što se nezna liturgija, čak ni "Oče naš " izmoliti, bitno se postaviti u prvi red i sve što su kroz tjedan loše učinili, na nedjeljnjoj misi sve im je oprošteno. Tako barem neki misle.
Mea culpa, to je osobno, pa stoga tražim oprost za sve što sam napisao.
A bilo je tu svega a i svačega, no najviše istine. Da, samo je istina protjerana iz ove države.
No počnimo sa ovim cirkusom sa "švicarcem"-članak je bio o njemu i norveškoj kruni, a jedan poznati kolumnista radi u važnoj financijskoj instituciji, samo je ovlaš spomenuo krunu i najavio traktat o njoj, međutim ja nisam ništa pisao dalje o toj temi pa nije ni on, mea culpa.
O INI, o formiranju cijene, prastara stvar, vučem ju barem dvije godine, sad zadnje poskupljenje, 09 08 2011, a barel pao sa 118 $ na 105 $, mea culpa.
O našoj ekonomiji,nema više smisla lamentirati,mea culpa.
O Narodnoj banci,čijoj?, mea culpa. A, da, ima pjesma koja se često po našim goricama pjeva, "Još Hrvatska ni propala dok mi živimo", a može se i kontrirati sa "Ja sem Varaždinec, Varaždinec-recimo "imel jesam tristo jezer pa mi je neko zel, mea culpa.
Možda ne bi bilo loše i da budem aktualan. Navalili neki pisat kako je premijer otišla na godišnji, pa u čemu je problem. Kad se radilo danonočno, sad je red da se odmori. Sitna digresija, kad sam spomenuo izraz danonočno u duhu Petrice Kerempuha, prestao se koristiti za sve vjekove, mea culpa.
E tako godišnji odmor, sad sigurno imamo rast BDP-a za 2 %,jer toliko može naš prisiljen turizam donijeti, možda prije turizma mala digresijica, po cijelom svijetu Vlade panično održavaju izvaredne sjednice, mea culpa.
Naš turizam trpi tešku presiju, jer je ipak bolje kod nas nego gdje orkenstralno sviraju metci oko glave. I tako ničim izazvani turisti umjesto Grčke, Afričkog Sredozemlja došli k nama, pa je turizam u BDP-u sa nekadašnjih 12 % skočio na 20 %, što i nije loše, ako ima love. No prije mea culpa, jer je baš Grčka vozila u turizmu sa 20 % učešća u BDP-u a to u ekonomskoj teoriji zvoni na uzbunu,kod nas netreba ništa zvoniti kad su naši stručnjaci danonočni pa znaju u svakom trenutku što se događa,bitno da imamo veliki dolazak turista, ali love nema, mea culpa, možda ona zgodna teta pomogne sa svojoj pjesmicom: "Lova,meni treba lova..,mea culpa.
E sad prije nego se pokajem, ide sitnozor od Petrice, hm, kak da počnem. Ovako ćemo, mene postave recimo na priliku kao direktora Hrvatskih državnih šuma, da sad je jasno da neću gristi ruku koja te hrani, ako sam poslušan i sve što ide u tu mimikriju čeka me napredovanje bez obzira na moje dvojbene moralne kvalitete. Točka i ne kajem se.
Kako sam ja ipak malo lupnut u glavu, a spomenuvši šume, nezaobilazno mi se nameće pitanjce kao nekakvom poduzetniku, čemu ja plaćam neki doprinos za šumu kad to nije ni moja djelatnost a ni ne živim od šume. Ovaj pasus nema nikakve veze sa glavnom potkom članka, ali ima još da moram plaćati spomeničku rentu, pa turistički doprinos a o turizmu znam ko i Marica o.. , pa nekakve komorske doprinose, jedan, drugi, treći. Sad mi u zadnji ćas padne misao da možda zato nas izbjegavaju investitori, jer sve pobrojano to se u EUluxu zove porez na zrak, ljepše zvuči nego porez za budale.
Ponavljam ovaj odlomak uopće tu ne spada ali vrag mi nije dal mira pa su me šume zavele.
Vraćam se na pravu stranputicu, kao direktor šuma ubace me u neku komisiju u kojoj sam bio da zadovoljim gazdu i donesli smo odluku na njegovo zadovoljstvo a ja sam siguran da ću u skoro vrijeme napredovati, dakle sve je to fikcija. Ako još neko sumnja da to je danas model,   napredovanja a ne stručnosti, mea culpa.
Sad bi tu trebao biti zucker kommt zuletzt, da nebi, nema mikrofona da se u njega ne spomene kako smo izvrsno poentirali i potpisali toliko važan predpristupni ugovor za EU, zadnje je bilo sa Neretve-Trka lađa. Meni kao kritičaru ipak je drago, kad će doći dan pristupa, da će nam gaće spadati svaki čas.
Naime, biće puno vjernih kopija slučaja Dajle, možda je to neko krivo upisao toponim, po meni bi to trebalo biti: Dajte, Dajte, pa Dajte. Biće samo 27 tražitelja, potencijalnih, plus Vatikan.
Ko ne vjeruje, neka se uvjeri u slučaj Mokrice, a neki se brzo trebaju probuditi od danonočnog rada jer Sud u Strasbourgu s takvim slučajevima nema ništa on se brine samo o ljudskim, osobnim pravima.
Slučaj Dajle, eh sad su svi krivi samo ne oni koji jesu krivi. Neko će reči pa kaj mu je opet sunulo u glavu, misleći na mene, ništa podbogommilim, samo me smeta da o materijalnim dobrima govore oni koji bi trebali prenositi nauk onog koji se patio i mučio da bi danas imali u što vjerovati, koliko je meni poznato na priliku ništa nije govorio o zlatu i kadifi,u afirmativnom smislu.
Njegovi poštovani zemaljski namjesnici su tu da se brinu o stanju duša, rimokatoličkom životu i da im objasne da nakon smrti čeka Raj nebeski a ne da Crkva bude najveći poduzetnik u državi i to još van PDV sustava. Zato sam ja tu i ostali porezni obveznici, brine me da se mora plaćati porez na nešto što prije dvije tisuće i nešto godina nije utanaćeno. To je i odgovor zašto se prtljam u Dajlu, sve će to narod platiti.
Naime treba neke podsjetiti da je na podmetačko pitanje Pilat dobio odgovor: Caru carevo a  Bogu božje, a farizejima ništa i na prvoj instanci je Isus bio oslobođen. Da Pilat smiri podivljale farizeje dao je na odluku narodu a on oprao ruke. O nikakvim Dajlama nije bilo govora.
Ponovimo gradivo, mea culpa, Dajla je darovana u početku, nije zarađena, skraćeno, došli oni iz šume i 1947 je uzeli i tako bi bilo do 1973 kad nisam ja pošo u JNA, mislim da je bio srpanj,kad se zakuhalo na granici kod Gorice. O tome se malo zna a ja sam samo živi svjedok. Došlo je do mobilizacije, služio sam vojsku kod privatnika, tako se to onda zvalo, na Plesu. Po nastupu cirkusa između Italije i Juge, Broz je naredio da sve što leprša od phantoma F-4 preko granice da se sruši i za tu namjenu prebacio dvije eskradrile iz Batajnice u Pleso. Rezultat nije bio međunarodni sukob ali nekolicina vojnika i oficira je stradalo. Kod montaže raketa na MIG-21, jedna raketa je na stajanki aviona poletjela i ubila vojnika i nekoliko ozljedila i na kraju svog leta ubila ženu u polju. Istovremeno na nočnom letu Mi-8 cijela posada izginula i dva helikoptera uništena. Treba reči da se u slučaj "Gorice" NATO nije mješao a nisu ni Rusi.
Dogovor je pao između dviju država u malom mjestu Osimo, potpisan je ugovor 10 11 1975
a počeo je vrijedeti od 11 10 1977. Spomenuta je između ostalog i Dajla, to su zadnji centimetri Zone B kod Novigrada. Italija je spasila obraz i dobila zadovoljštinu za otetu imovinu, plativu u nekoliko rata, navodno da smo još nešto dužni ali u to se nebi štel mešati. A Juga je dobila par tisučica tona šenice koju je Broz zamijenio sa Rusima za onda izvrsne MIG-ove 21 i jednog je prijavio da je pao i razbio u sitne detalje do neprepoznavanja, Rusi su ga tražili natrag, no on je završio kao najnoviji izložbeni model u SAD.
Povijest Dajle ide dalje, imamo državu, za potrebe izbora vraća se Dajla, kome, nekih 400 hektara, 60% je rasprodano i lovica je zamirisala, koliko je poreza naplaćeno neznam. E, sad je nastao cirkus, to je poznato ali dugo vremena nije bilo poznato da imamo Zakon o upravnom postupku i član 128 pa država uzima sve natrag i lovu i Dajlu. Pade misao na moju bistrinu, ja bi sad bio najbogatiji amerikanac u Parizu da od svih svojih veza,naravno ženskih zatražim da mi sve vrate a i od nesuđenih punica,mea culpa koliko je cvijeća uručeno za kratka zadovoljstva.
Vraćam se ja poslije crnih misli na svetovnu i svetu Dajlu. Inače tražioci prije države tražili su to isto, Dajlu a lovicu na neki račun u Njemačku, malo je da je čudno no kad je Vatikan u pitanju onda nije, ljepše zvuči recimo račun na Virgin Islands. Šalu na stranu ,mea culpa.
Moram biti pošten i povijesno korektan, nema Vatikan ništa sa spomenutim otocima, možda imaju ali ja to neznam, mea culpa, no imaju sa bankom Abrosiano na Bahamima.
Pavel Kazimir Marcinkus, nadbiskup, ako me sjećanje dobro služi, za to imam pamet ali ključeve od auta svaki dan tražim, mora da je to božja kazna.
Spomenuti je bio treči čovjek, državni tajnik /nema veze sa Grahamom Greenom i nisu u rodbinskoj vezi/ Vatikana i predsjednik Vatikanske banke 1971 do 1989, usput je i direktor banke Abrosiano u Nassau / Bahami/ koja je propala,pa se tu spominje neki Roberto Calvi , pa Mišel Sidona a novinar koji je to otkrio Pecorelli, platio je to životom
Ukratko, arčibišop je dobio premještaj u Chicago jer je bio amerikanac, malo ga je FBI ispitivao,no Roberto Calvi je kao strugnuo sa lovom a nisu je našli a njega jesu, 1982 kako visi ispod jednog londonskog mosta, ironije li zove se Blackfriors iliti po domačem crni fratri.
Poštovani gospodin Sidona, o njemu neznam ništa, samo znam da voli održati datu riječ.
Članak bi možda bio jadan, da mi nije u pomoć pritekao sam papa, izjavivši u Zagrebu:
"Ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se se slijediti istinu koja ide dalje poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti."
Možda sam nešto krivo shvatio ili nerazumijem ovozemaljske probleme, pa za kraj, mea culpa.

Zadnja izmjena ( Subota, 16 NOVEMBER 2019 13:42 )