Napisao sam odmah reakciju iz prve na dojam. Sanader izvrsno pripremljen, u svom stilu muljav. A Stanković se loše pripremio, nije bio spretan, brz logičar i suptilan.
Doduše na par pitanja je doveo je Sanadera u problem ali nije bilo završnog udarca. Falio je jedan završni, isto ko u sedmoj rundi Mavroviću.
Pričekao sam da vidim koliko su drugi stvorili dojam o nastupu.
Naročiti psiholozi.
Nijedan nije otkrio da Sanader ima tik koji sam primjetio još dok je bio neki kabinetlija kod Tuđmana. Određena skupina Tuđmanu su rekli nešto u vezi neke opredijeljenosti, istog momenta je dobio cipelu od Tuđmana, prebačen za zamjenika ministra koji je poznat po izjavi snimljene od tajne policije :tebi pola, meni pola i njemu pola.
Taj tik je pokazatelj kad je nesiguran ili govori neistinu. Napisao sam kako manifestira tik ali sam ga prebrisao.
Predomislil sam se prek noči, isto kak sam prvoj žene rekel da sam se predomislil. Svi su bili zgranuti jer mladoženja u zadnji tren neće se ženiti
a onda stupa na scenu. Petrica.
Surprase society.
I drugoj sam napravio cirkus, pajdašu koji me je vozil prema Gradskoj viječnici, rekel sam mu da malo stisne gas i da malo izmjeni rutu. Kolona se raspala, neki su pomislili da sam zbrisal a neki su se dopelali pred viječnicu. Na kraju pola gostiju nije bilo na ceremoniji, no važnije je bilo ono poslije.
A još veću svinjariju sam napravil curi kad smo išli na doček Nove godine autobusom u Keszthely, Mađarska /nemrem bez nje/ . Skupilo se društvo obrtnika Čakovec-Varaždin, i krenuli prema Keszthelyu, stali smo prije u nekom malom mjestu. Sa curom sam nešto počupal riječima i ja njoj dam njezin pasoš i svoje forinte i rekao sam joj da uživa. Ja sam nestao u snježnoj noči. Svi u autobusu su mislili da se zafrkavam, ali mene nema, ja sam već bio u svom elementu. U nekom lokalu, dve Mađarice, crnke, plave oči i feštaj.
Malo mjesto i za dva sata su me našli, jedva su me strpali u bus i pravac Keszthely.
Tam sam imao zabavljački šou, spojio nas dotepence i našu cigansku muziku sa Mađarima i udri čardaš. Muzičarima sam dal neke forinte, svirali su bez prestanka. Kad sam izvrtel svoju curu, više nije mogla, onda sam se nameril na Mađaricu moje visine. Gdje sam ju pogledal bilo ju je.
U Austrugarskoj maniri do muža a onda s njom. Iako je bilo kezet csokolno /ljubim ruke/, bilo je stiskavca više od nje a Mađar sve srmknutijeg lica.
Da ne izazovem međunarodni incident poveo sa muzičare van i u susjedni hotel Arany Barany /Zlatno tele ili tak nekaj slično/ i opet fešta. A pića svjetska, za bagatelu. Vjerojatno im nije nitko toliko viskija popio.
Lijepe uspomene i to iz mladosti a ja zapeo u sadašnjosti i to još sa Sanaderom.
Emisija manjkava sa konkretnim podacima, nažalost zakon je tu bio na strani Sanadera, da na neugodna pitanja ne odgovori. Baš je srećković ali se ne bi snjim menjal, bez obzira kak je fina klopa u Baltazaru, badava.
Krenimo malo u povijest.
Odmah na početku sage o Sanaderu predložio sam da je trebalo krenuti kako sad kreće Porezna.
A to znači da kako je kreativno sticao imovinu, tako ju trebao i opravdati podacima.
Ovo vrijedi i za ostale drpiće.
Ako nisu imali prihoda i nisu radili znači nisu ni plaćali porez, rezultat je veoma jednostavan, sve uzeti. Za eventualni zatvor  treba u njemu raditi a ne da pada na buđet, odnosno porezni obveznici to sve plate pa smo preskupi kao država i time nekonkuretni na međunarodnom tržištu.
Digresija. Nema veze sa slučajem ali da smo kao društvo preskupi dovoljno je spomenuti da smo od Slovačke za 50% skuplji po prosjeku plaće, a tu su unutra razni porezi i davanja koja odlaze i na lagodan život onih koji završe u zatvoru.
A ako su radili, prema poreznim prijavama i opet plaćenom porezu, razlika je imovina steknuta
Za Sanadera kao i ostale poduzetnike, bilanca, račun dobiti ili gubitka.
Ako je gubitak u firmi, nema sredstava, nema imovinu od čega kupiti, a ako je bilo dobiti u Austriji od dvije firme, tak sam čuo a znam da je spominjao tri.
Znači bilanca. Završni račun, ako se diže dobit. Razlika između prihoda i rashoda. Kad se sve plati državi, može uzeti novac kao vlasnik. Ako ne reinvestira.
Tada je država Astrija uzimala od te dobiti 60% i tim ostatkom je vlasnik mogao raspolagati.
Znano je da je Austrija priznala novac na nekim računima a sad dali je nešto i preteklo za kuću koja je kupljena u Zagrebu, procjena 11 miliona kuna. Doduše bila je informacija da ju je kupila žena i punac.
Na tom mjestu Stanković nije postavio pitanje. Nije ni za zemljišta na Braču.
Zašto ta pitanja. Da se ne dogodi da iz izuzete dobiti pravda novac na računima u Austriji i kupljene nekretnine u Hrvatskoj.
Stoga treba proces utvrđivanja kolanja novca spojiti u dve ili više država. Možda je to ona soba u USKOKU, za "rušenje Sanadera"
Pitanje, kako punac ima račun u Austriji a nije putovao u nju.
Osobno ni riječ da povjerujem Sanaderu ali u njegovom nastupu krije se nakana da će osuđujuća presuda završiti u Strasburgu jer su mu prava uskraćena.
Nije jednak sa tužilaštvom tako da na kraju stvarno može biti kriv ali će biti oslobođen zbog procedualnih grešaka.
Odvjetnik Prodanović je poznati procedualni  parničar.
Krivo je rekao da državni odvjetnik treba utvrditi istinu, naprotiv dokazati kazneno djelo a sud presuditi.
Bajić i dvije slike. Pitanje da sam Stanković, zašto mu je dao i još pitkije pitanje da li su bile skuplje od 500 kuna.
Otišao je zbog junctions, strašno je bio zabrinut za par metara mora u Savudriji a tisuće kvadrata kilometara ZERP-a ništa, izjeli janjetinu i popili žmul plavca malog sa položaja Dingač.
Dozvoliti ću si, da ću biti proricatelj prošlosti. Moj otac je koristio sintagmu, lako je biti general poslije bitke.
Na žalost nije živ, pa neće biti nazočan kad ću mu tu izjavu razmontirati.
Evo dokaz.
Sanader se ispričao što je za premijera instalirao Kosor i da mu je žao. I meni je žao. No ukusi su različiti a stari su Latini rekli da se ukusima ne raspravlja.
Vračam se na proricanje prošlosti.
Istina je da je bila desna ruka 6 godina, bez svog stava, znamenita izjava. KUD IVO TUD JA. Malo se pritajila.
A onda je došao trenutak da se uhvate uzde. I sa diližanse odleti Ivo, sa cipelom. Nije ni kusao finu krumpir salatu.
Kad je rekao a da nije rekao da je prejak za ovo društvo onda izroni snimka na kojoj je jasno i glasno rekao SOCIETY. Isto ko i ja SURPRASE.
Spomenuo je da ima premijerske prijatelje u EU, ima samo jednog a razlog neću reči jer bi popio sudsku tužbu zbog klevete. Tu je imao značaja tik.
Pitanje bi mu bilo da navede koji je  i koje je sve zvao a nisu mu htjeli pomoći da ode u USA. Nije mogao uzletjeti, imao je previše cipela.
Opravdanje o svjedocima. Svi su protiv njega, sami pokajnici, poltroni i uvlakači. Nema ni jedan van njegovog kruga
A što je Mihanović, svjedok koji je prvi kukuRIKNUL  i dobio otkaz, tek je sada vraćen na posao pod sudskom prisilom. Stanković se nije snašao.
Da mi je to bilo vidjeti. Svjedoke.
Zamišljan ih ovako, po izjavi svjedoka. ONI zavaljeni u fotelje a zovu poltrone na pranje nutarnjeg dijela glave, kak je jedan svjedok izjavio, da nije dao lovu dobio bi otkaz. Koja moralna nula, skini gaće. Kaže da čak nije ni kavu popio, a cupkati  tj. premještati sa jedne noge na drugu to je znal. Nije čak ni mirno znao stajati pred foteljašima.
I jasno donesti lovu i to bez da je dobio potvrdu a sve vrhunski menađeri, iskusni direktori sa kojekakvim certifikatima i solidnim plaćama a još bogatijim otpremninama. A javna poduzeća gubitaši. Hik, dobar plavac.
Koje su, otpremnine, budibogsnama, za dobro ponašanje, uzimali po nekoliko puta od državnih firmi.
Na žalost i to poskupljuje našu državu.
Ne bi vjerovali i ja se sad kiselo smijem, zbog mangupa u našim redovima
Zanimljivi je da ti foteljaši i čudno je, da sa pravne prakse nisu označeni kao kazneni sudionici, osim Barišića, ili su ti pok/o/a/jnici.
Ne bi se štel mešati ali kao nekakav porezni obveznik, da ne bi imal problema sa poglavljem 23.
Za kraj komentar, naslovom knjige koju sam kupio kad sam imao 14 godina a izdala ju Matica Hrvatska 1965 g. Glavni urednik Vlatko Pavletić.
Kupio sam knjigu jer sam među knjigama mog oca našao informaciju da pisac te knjige kad je objedovao u restoranu, ispod stola je bila dama.
Sjaj i bijeda kurtizana
Petrica de Balzac