Pravo, pravda, pravednost.
Pričekam da mi emociju minu. Bile se objavom presude. Presuda obišla svijet i biće o njoj rasprava u New Yorku, tako je rekao predsjednik skupštine UN.
Euforija je bila kažu 96 % neka i onih 4% ili koliko već ih bude, zadovoljeno.
Sada bez emocija samo činjenice.
Presuda je osobna radost i olakšanje generalima ali veoma važna za državu, neće više biti tereta kao poslije II svjetskog rata kad smo morali slušati o 700 000 žrtava u Jasenovcu.
Nisam vjerovao u takvu blamažu suda, posebno pravdoljubitelja suca A.Orie. Gdje su se zametnule one silne UN rezulucije koje su jasno ukazivale da je priznata država okupirana, pa odakle onda legitimna akcija Oluja, kriminalna.
A i ona frustrirana tužiteljica koja se mogla više brinuti za granatiranje Sarajeva, pa slučaj Srebrenica a da se ne spominju naši gradovi koji su bili pod granatiranjem, neselektivnim, od pijanih četnika. Mogu svjedoćiti za Karlovac, kad sam jedini iz GK Međimurju usudio odlaziti poslovno na Mrzlo Polje. Nije mi bilo teško otići jer sam znao da se bude oko 9 sati i dok oni su izlazili iz alkoholne kome prvo im je bilo da pošalju par granata na Karlovac no ja sam u tom trenutke već bio u Jastrebarskom ili Zagrebu.
Tužiteljica nije toliko pritiskala Srbe koliko nas, jasno da je u to bila umiješana politika, a ni neki naši političari nisu bili na visini zadatka. Važno im je bilo uslikavati se sa njom a i odlaziti u Europu, da zadrže solidnu plaću.
Nisu stali na branik domovine ni u rovu a ni kad je trebalo generale obraniti, a svi imaju vojne činove.
Sjećam se izjava :nećemo mi svoje heroje i generale izručivati Hagu,/ splitska riva/, kad je Račan bio premijer. Ode Račan a oni došli su na vlast i ono legendarno bahato, locirati, uhititi i transferirati. A još je bilo važnije reči da osumnjičeni netrebaju razgovara sa istražiteljima Suda jer će to sve političari srediti. Kako će se sad sresti sa nevinima.
Već ih na dočeku pokosio stid, nestali su iz javnosti a neki su postali prisilno virozno-gripozni .
Lijepo je bilo vidjeti pun trg i govori bez trijumfalizma a domoljubni.
Stoga se moram prisjetiti još jednom gospođe velike tužiteljice, jedne njezine zgodice, toliko je bila agilna da se prostrla po stepenicama. Srbi bi rekli, bre alaj joj vera, što se smandrljala, na opće veselje istih. Nije lijepo biti zlurad ali to se obično podvodi po božju kaznu.
Moramo zahvaliti Sucu Poljaku, bilo je gusto i netreba pomisliti što bi bilo da je isto bilo 3:2.
Pored katarskih dokumenata sada imamo i međunarodnu bulu da zatražimo povrat našeg teritorija prijeko Dunava, posebno vukovarske Ade, ispostavimo račun za pokradene šume. Netreba to smatrati nekim vidom neprijateljstva nego je to primjereno europsko civiliziranom ponašanje.
Naročito sada treba ispostaviti račun za ratnu štetu, što nismo nikada napravili nego se tužimo za genocid. Dakle civilne žrtve, sva imovina, vojna i civilna, industrija, razrušeni gradovi, popljačkana Baranja, sjećamo se ljudi sa jednom PVC vrečicom.A Hrtkovci. A 300 ubijenih u Baranji pod upravom Rusa. Nitko o tome više ne govori. Srpska propaganda opet kolo vodi.
Nadam se da će to UN skupština raspraviti.
Račun ispostaviti i za onaj krš koji je ostao na Trpinjskoj cesti od novosadskog tenkovskog korpusa na čelu sa generalom koji je zalutao na tuđe i ostavio kosti u četvorki, nisu ni mogli odrediti ko je ko u tom tenku.
Nisu varaždinske četvorke bili na relaciji Vukovar- Novi sad.
Dakle htjeli smo se razdružiti isto kako smo se udružili / guske u magli/ pa je Hrvatska unijela u državu SHS 45% novčanog kapitala i 55% industrije a austrijske krune po dogovoru kad smo još nismo bili guske, trebalo mijenjati za dinar u odnosu 1:1 ili 2:1. No potpisom smo postali guske pa je omjer bio 4:1 a poslije čak 7:1.
Zašto, jer smo srljali u zajednicu a zaboravili su da smo bili dio poražene K.u K., razbite vojske a Srbi su imali elitnu vojsku i članica Atante. Tu se stvorilo neraskidivo prijateljstvo Srbije sa Engleskom i Francuskom, naročiti kao novi vlasnici rudnika Bora, Majdanpeka i Trepče.
I onda se zaredala presija, srpskim ustavima, ukazima kralja.
Srbi su nekad imali plemstvo, nešto Nemanjići i to zato što se orodili sa bizantiskom lozom. I tu sam povodom te dinastije morao slušati esej o njima kada je F. Barbarosa u trećem križarskom ratu išao oslobađati Kristov grob pa kroz države kojima je sa vojskom prolazio sklapao saveze. Tako je došao i do Raške, Stevana i Save /sveti/ Srbi su veoma ponosni na taj susret jer original tog ugovora nalazi u Wieni a u kojem pored ostalog piše kako su Nemanje jeli sa zlatnim escajgom a kralj Friedrich jeo i lomio fazana prstima.
Što ti je kultura. Sadašnja dinastija je nastala na biznisu sa svinjama koje su liferovali u Wien i ubistvom prijašnje. Pod prijašnjom je Srbija postala 1878 nezavisna /Obrenovići/ a danas nose prezime Jakovljevići.
A povijest Hrvata i Srba, kad sam već tu zapeo, Bugari su ih rastrubili a u pomoć im je priskočio nitko drugi nego kralj Tomislav i ugostio cijelu dvorsku svitu a kasnije ih i vratio u državu njihovu. Kosovo 1389, bila im je pobjeda, dok nije izašla istina na vidjelo, pa onda je Marko kraljević zakasnil na Kosovo, a u stvari je bio vazal Turaka. Kako, lijepo, njegov otac i stric porazili Turke u nekoj beznačajnom borbi i udarili u hepening, utaborili se kod Marice, pojeli i popili. Ako netko nezna Marica je rijeka, da  ne bilo stvarna neka Maruška. U noći 5000 Turaka preplivalo /eto triatlona/ Maricu i pobili 30 000 Srba. Po meni, ako žele slaviti neku bitku onda im je to Čegar. Ne bi ni zaboravio Ćele kulu, svojim očima vidio.
Kad sam već spomenuo Kosovo, bili su tamo i Hrvati, opet kao pomoć. Vlatko Vuković iz bosne i Ivan Paližna, Vrana, sa 500 konjanika, obojica po povjesničarima iznimno se dobro držali u bici. Paližna je inače bio svećenik.
Nisu Hrvati samo 1389 bili na Kosova bili su i kod Nikopolja,izginuli od Turaka a Srbi im bili vazali. A 1448 su na čelu sa Ivanom Hunjadi/otac Matije Korvina/ poraženi baš na Kosovu.
Malo pomaknem vremeplov pa dođemo do Starčevića i tu se počinjemo razlaziti sa državom SHS, Radići i ostale neugodnosti.
A vratilo se sve u novije doba, treba spomenuti da partizanski pokret nosili Hrvati , manjim dijelom Srbi, priključili su se 15.09 1944 na proglas i poziv Broza.
I ubrzano do Haaga, trebamo pokazati da smo bolji od Srba, nisu svi loši, ali večina još ne vjeruju u Srebrenicu, pa im treba otvoriti oči.
Trebamo zadovoljiti onih 4% priznati svako nedjelo, recimo po HHO 600 poginulo u Oluji, kazniti zločine,a ne da nam opet Srbi određuju pravdu i na našim daleko manjim svinjarijama na svjetskoj sceni mašu o zločinima.
U našem jednom gradu bilo 1100 poginulih, pa se nitko nije od svjetskih čangrizala pretrgao da se to procesuira.
Nisam zaboravio, Vukovar sa Škabrnjom, ko će tu pravdu zadovoljiti, Ovčaru bi trebalo preseliti pred sam Haški tribunal da ju imaju sa prozora svaki dan pred očima. A sud zatvara vrata.
Da, treba rasprava u UN skupštini naročito za one koji su huškali za vrijeme pada Vukovara.
Pa možemo podržavati predsjenika skupštine UN i povuči paralelu, u Oluji se nisu ubijali zarobljeni, kao na Ovčari, ranjenici iz bolnica kao na Ovčari, mladiće od 16 godina kao na Ovčari, novinare koji nisu ni metka ispalili kao na Ovčari i to među prvima, dokazano, jer su bili na dnu jame Ovčare. Neka naš ambasador preda notu, pa nećemo stalno šutjeti i trpjeti, baš zbog Ovčare, što je sramota i međunarodne zajednice uz svestranu pomoć nekih europskih država.
Srebrenica je čak sramota jednog predsjednika države, Francuske, koji je htio biti veliki humanista pa se pod kraj karijere debelo osramotio i na privatnom planu ali je odgodio čišćenje u Bosni.
Mora se ova presuda iskoristiti da smo drugačiji i bolji, u ratu smo pokazali, nismo ratovali sa djecom, ženama starcima i ranjenicima a sporadični slučajevi da ne bi bilo mrlja na obrambenom ratu, treba kazniti.
Za mentalno zdravlje nacije i potomke, treba rat završiti i pravno.