Moral politike
Moral političara. Rubikon zvan OSTAVKA
Predugo to traje a prenijeti će se u EU.
Počela je kad smo silno pljuvali po onoj državi. Izjave su išle da generalno ništa nije valjalo. Nije valjala podjela u vladanju i ideologija, kao i danas.
Sad se ispostavilo da se živjelo sasvim normalnim građanskim životom, ako nisi previše "iskakao". U tom segmentu ja sam bio isti samo sam imao drugačiji pristup. Poznavao sam dobro mentalni sklop udbaša i boljševika i njihove derivate. Kao u višoj matematici. Puno puta sam dobio po prstima, no nastojao sam ne ostati dužan.
Novi događaji, ala porez na televiziju iako ju ne konzumiraš. Temelj slobode, Ustavom je to zagarantirano. Demokracija dozvoljava da budeš poseban, čak i uđeš u program pozitivne diskriminacije ako nećeš gledati TV.
Marginalni slučaj savjetnika, bez obzira je li mu netko nasapunao dasku ili je nekome smetao.
Ali imamo slučaj ministra poljoprivrede, koji treba bez nagovaranja podnijeti ostavku. Ne zbog toga što ima firmu i što je firma dužna, u blokadi, nego je još u nekoj monitorskoj poziciji za naplatu. A kako je riješio problem, prenio na odvjetnički ured firmu, doduše nema za to dokaze.
Odveo firmu u gubitak, kud će sa ministarstvom.
Nije ni sve to problem, problem je što se koristi institucija odvjetnika da se postigne neki drugi cilj. A to je umotvorina da se može muljati. A nije ni prvi ni jedini.
Tko kontrolira te firme koje kao nisu od političara, dakle u periodu kad glavni lik tobož radi za opće dobro. Nema kontrole.
U sređenim državama toga nema. Kad se u obitelji netko odlući za državnu službu, otada ni on, ni uža obitelj ne vode biznis a šira obitelj je pod paskom.
Ima još. U našim dioničarskim porfeljima ima dioničara koji se kriju iza odvjetničkih ili bankovnih skrbničkih računa. Da li su i te dionice u imovinskim karticama. Nisu jer nema kontrole.
Da li je to željena država za koju su sužnji robijali i domoljubi svoju krv dali.
Predugo to traje a prenijeti će se u EU.
Počela je kad smo silno pljuvali po onoj državi. Izjave su išle da generalno ništa nije valjalo. Nije valjala podjela u vladanju i ideologija, kao i danas.
Sad se ispostavilo da se živjelo sasvim normalnim građanskim životom, ako nisi previše "iskakao". U tom segmentu ja sam bio isti samo sam imao drugačiji pristup. Poznavao sam dobro mentalni sklop udbaša i boljševika i njihove derivate. Kao u višoj matematici. Puno puta sam dobio po prstima, no nastojao sam ne ostati dužan.
Novi događaji, ala porez na televiziju iako ju ne konzumiraš. Temelj slobode, Ustavom je to zagarantirano. Demokracija dozvoljava da budeš poseban, čak i uđeš u program pozitivne diskriminacije ako nećeš gledati TV.
Marginalni slučaj savjetnika, bez obzira je li mu netko nasapunao dasku ili je nekome smetao.
Ali imamo slučaj ministra poljoprivrede, koji treba bez nagovaranja podnijeti ostavku. Ne zbog toga što ima firmu i što je firma dužna, u blokadi, nego je još u nekoj monitorskoj poziciji za naplatu. A kako je riješio problem, prenio na odvjetnički ured firmu, doduše nema za to dokaze.
Odveo firmu u gubitak, kud će sa ministarstvom.
Nije ni sve to problem, problem je što se koristi institucija odvjetnika da se postigne neki drugi cilj. A to je umotvorina da se može muljati. A nije ni prvi ni jedini.
Tko kontrolira te firme koje kao nisu od političara, dakle u periodu kad glavni lik tobož radi za opće dobro. Nema kontrole.
U sređenim državama toga nema. Kad se u obitelji netko odlući za državnu službu, otada ni on, ni uža obitelj ne vode biznis a šira obitelj je pod paskom.
Ima još. U našim dioničarskim porfeljima ima dioničara koji se kriju iza odvjetničkih ili bankovnih skrbničkih računa. Da li su i te dionice u imovinskim karticama. Nisu jer nema kontrole.
Da li je to željena država za koju su sužnji robijali i domoljubi svoju krv dali.
