Mislio sam da je tematika sa televizijom samo podmetanje nove teme da zamagli kritično stanje u državi, međutim ispala je afera. U kojoj su imali mnogi prste. A elegantno, prljavo se rješili onog koji je najmanje kriv.
Jedino mi nije jasno da li se radi to o istoj osobi. Naime Milana F. Živkovića uzele su u obranu Babe i novinarka N. Škaričić. Doduše one ga brane od jedne i druge ministrice a on se ne želi braniti i ustvrdile su da je vjerojatno netko uočio da ta afera treba ubrzo zgasnuti, pa je dotični dobio bolje plaćen posao kao i u slučaju Holy.
Ne treba miješati taj slučaj sa sjajem i bijedom., jer koga dohvate Babe loše mu se piše.
Neće biti ništa strašno ako se utvrdi da je to neka druga osoba istog imena i prezimena-Milan F. Živković.
Po riječima gđe Sarnavke da nam je ministrica lepršava i da nikad nije bila ljepša. Zbog čega i zašto neznam.
Možda je to intervju prve potpredsjednice Vlade Dnevniku Nove TV.
Dražestan, pogotovo što se "osjeća dobro u Vladi, da nije kiksala u godini dana i da živi od poštenja i poštovanja". Ustvrdila je da je "malom " za porez na televiziju trebalo reči u 24 sekunde , hvala van, ali su čekali 24 sata. Gospođa je htjela naznačiti da nije dobro raditi sa djecom.
Meni sad nije i dalje jasno je li to odrasla osoba ili se radi o maloljetniku. A možda i o Trećem čovjeku.
Eto malecka aferica za veliku.
Vijeće sigurnosti, tematika ICTY, tj haški sud. Potpredsjednik srpske Vlade u dogovoru kako je predsjednik skupštine UN najavio, komentirao presudu našim generalima a ambasador Vitalij Čurkin izribao sud i branio Srbe. Nastavak orkestracije je preuze New York Times, na svojoj mišljenoj stranici. Nije NYTimes, Washigton Times gdje izlaze plaćeni komentari  ali je moguće da je pisac plaćenik iako je direktor nekog centra za humanost. No ne staje u NYT nego se nastavlja u Der Standardu. I kad će završiti kad nismo tu vruču temu u početku sasjekli.
Sumarum svega od oslobađajuće presude, da su Srbi žrtve. Ne, ko je krivac taj neka bude i oglašen.
Svi smo znali da će u UN-u biti podmetnuta priča, Gdje je bila naša vanjska politika. Otišla na laganicu, bilateralu u Dublin. 
I umjesto poslanog zamjenika od zamjenika, trebali smo imati ime ko zastupa u tako važnoj temi državu. Mi kao da nismo imali rat, ratnu štetu i najgori vid ljudskog stradanja težu od Srba.
Kad je amabasador Čurkin sipao optužbe, trebalo mu je odgovoriti da su Rusi odgovorni za 300 ubijenih u Baranji gdje su čuvali mir u UNPA zona Istok. Točka. I nebi bilo ovih sada popratnih članaka a što je najgore opet nametnuta lažna odgovornost Hrvata. A ono što nismo procesuirali sad nam se obija o glavu.
Kako se osjećaju rođaci ubijenih u Baranji jer su svjesni da za to nitko neće odgovarati.
Aferica televizija bila je uvod u vanjsku politiku a vanjska će dobiti epilog u odnosima sa Rusima.
Sadašnje zamjeranje za koju smo beskompromisno trebali upoznati Ruse ništa nam ne bi štetilo i tako su sve poslove sa njima uništili naši nesposobnjakoviči, naročito onaj kojemu je bilo važnija opera u Veroni i odlazak na šnajdersku probu za frak u Wienu, na teret poreznih obveznika.
A kak je to bilo u doba Broza. Rima i štima.
22.06.1941 pojavili se partizani, u Hrvatskoj, generalnin sekretar  YU Broz preuzima vođenje otpora. 1943 je to već jaka vojna sila. Sile osovine pritišću pokret i poslije Drvara, Broz ulovi zavjetrinu na Visu. Ruska ofenziva, padaju sateliti Osovine, Rumunjska, Bugarska jer je već trka, što se osvoji to će biti pod kapom.
Broz pristaje da Crvena Armija oslobodi Vojvodinu sa Beogradom, međutim krenuli su dalje i dogodila im se Batina. Cijela 57 ruska armija sa avijacijom i artiljerijom trebala je preći Dunav. Koliko je bilo gadno u deset dana je poginulo oko 1300 Rusa. Od Antuna Augustinčića imaju lijep obelisk na grobnici. Broz je bio prijatelj sa kiparom, znali su se od malena, Ima jedna crtica, poslije rata napravio je bistu u bronci i dolazi ju Broz pogledati. Gleda sebe Broz i kaže: Čuj Tuna pa Pavelić ti je bolje ispal.
Poslije Batine Rusi su krenuli uz Mađarsku granicu i dobili još jednog satelita. A kraj rata su Rusi dočekali u Međimurju pod komandom maršala Tolbuhina. Međimurje je oslobođeno mjesec dana prije nego ostala Hrvatska. I to oslobađanje je bilo skupo plaćeno ali ne od Rusa nego od Bugara, naročito na brijegu Banfi kod Štrigove. Po oslobođenju zaredale su se pljačke i silovanja. Te informacije su došle do Broza. Broz moli Staljina da nije zgodno da osloboditelji budu tlačitelji. Staljin je obećao na način da šalje depešu Tolbuhina, ne miči se. Prolazi vrijeme i vidi Broz da ništa od micanja Rusa, šalje on komandanta Generalštaba Arsu Jovanovića i Svetozara Vukmanovića Tempa kao pratnju.
Dolaze u kancelariju, maršal za stolom obavijen dimom tompusa, stolica jedna ispred njega a jedna u čošku kancelarije na koju sjedne Tempo. Pa gdje ste mi bačuške i nudi im votku i tompuse. Poslije kurtoazije, Arso počinje prtljat sa odkomandom. Tolbuhin kaže njet, jer mu hazjanin to neće dozvoliti. Vidi Tempo da to neće ispasti na dobro. Digne se i kaže Arso daj zamenimo stolice, što ovaj rado prihvati. Tempo oštro zauzme stav i biranim riječima objasni da će morati naša vojska intervenirati, na to se Tolbuhin počinje smijati. Tempo kaže na to, da partizani čekaju na Dravi, zamalo je maršal pao sa stolice. Uglavili su da za tjedan Rusi napuste Međimurje.
Tako se branio šarm domoljublja kad su još ruski tenkovi turirali motore. I nije bilo prvi puta, puno puta su se palili motori a i pokušali atentati na Broza. Sve dok nije Staljin poslao vrečicu maka a Broz mu uzvratio sa malom staklenkom niške papričice.To je bilo 1948 kad je prvi put šlagiran Brko, ali su tenkovi bili na Mađarskoj granici.
Danas imamo  rasprodaju nacionalnog ponosa.

Završim članak a na radiju Zgb prvi program ide emisija "Hvala van" komunikolozi, sociolozi, politički komentatori

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 13 DECEMBER 2012 06:34 )