Varaždin
Pa kako protumačiti događanja u Varaždinu. Očito da su varaždici veseljaci. Kruha i igara. Red igre, red politike, pa red istrage. A KADA ĆE RED DO LEPOGLAVE.
Je li grad Varaždin, grad slučaj. Je. Ima 10 000 nezaposlenih. Slušam kako se gradonačelnik Vukovara, Sabo, hvali. Ima 28 000 stanovnika a 11 000 zaposlenih i 2800 nezaposlenih. Svaka čast. Novinari stalno trtljaju da je u Vukovaru najveća nezaposlenost. Ipak nije u Vukovaru tako loše kao recimo u Varaždinu. Varaždin ima 56 000 a koliko zaposlenih?. Već dugo govorim da u državi počinjemo brojiti zaposlene. No ostao bi kod 10 000 nezaposlenih, nikad ih toliko nije bilo. A ima ih, koji uopće nisu prijavljeni na Burzi.
Zanima me koliko je ostalo bez posla zahvaljujući ekspertnoj ekipi "majstora" koji su se uklopili u tehnikalije kleptomanije. Ponašali se po uzoru pjesme Tozovca Toze, uzmi sve što ti život pruža.
Sve do sada je bilo mačji kašalj, Uskok do sada, Ptiček, Čehok, Patafta i neki sitnež.
A sad, građevinski lobi, Brumen, Mikulić, Bunić, opet Čehok, Horvat, Vitez. Dobro su se umrežili, tako tvrdi USKOK.
1936 g. četvorica su dobila Nobela za mrežno planiranje, kvantitativno stohastički modeli. Trojica su podigla nagradu. Kantorovića, Staljin nije pustio na dodjelu. Modeli su dosta komplicirani a danas služe za velike sisteme u privredi, a posebno su zahvalni za državno planiranje. Petoljetke. Na faxu ti ispiti iz tih modela nose 3 ECTS kao i Ekonometrija a zamislite Financijski menagment, 9 ECTS-a. Fučkaš integrale i diferencijalne jednažbe.
A naši varaždinski majstori su isto planirali, umrežili model ali strateški besramno na račun poreznih obveznika.
Trenutno je velika akcija legalizacija ilegalne izgradnje. A kako je to bilo kad je uredovao Vitez. Poznati je slučaj auto kuće gdje je izgrađenost na parceli 100 % iako mora ostati 40% zelene površine na građevinskoj parceli. Jasno bez građevinske dozvole. Rušenja nije bilo.
Odakle takve plaće, bonusi i stanovi za povlaštene.
Izračunao sam da u Zagrebu, /Varaždin je provincija po cijeni građevinskog kvadratnog metra/ realna cijena za stan 800 EUR-a po kvadratu. A bilo je i 3000 EUR-a.
Cijena zemljišta u Zagrebu je bila 250 EUR-a, bezobrazno visoka ali svejedno i na tu cijenu realno je 800 EUR-a uz solidnu zaradu od 20 %
Za Varaždin cijena izgrađenih stanova je 1200 EUR-a. Po meni čista dobit 600 EUR-a po kvadratu. 100 %, ni droga ne nosi takvu zaradu. Kvaliteta, osobno sam se uvjerio a i još je vidljivo u mojoj ulici, Jalkovečkoj, izgradnja je blokirana zbog USKOKA. Sve te zgrade su betonski kavezi, cigla je u tim objektima samo kao uzorak. Zašto je mućka izašla na svjetlo dana. Pregrijana izgradnja, bez plana i programa, samo gradi i arči. Stradali mnogi koperanti. Radnici na Burzu. Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana. Badava, kupovali stanove kao da kupuju krumpire.
Brumen je po zakonitosti investicija pao. Onda je razmišljao, ako mora odgovarati želio je da i dalje ima drugove u blizini, pa se sjetio pomoćnika ministra. Malo poslije se prisjetio još nekih akvizicija. I Mućka je smućkana, na opće veselje poreznih obveznika..
A sve osvedočeni političari, koji su u Saboru položili zakletvu i još posebno visokom intonacijom kazali da su sluge narodu. /Čehok/. A zašto je recimo Čehok pokazao toliku brigu za narod, doktorirao je na etici i kao etičar normalno da je etički brinuo za narod. A sad se na račun tog istog naroda besplatno vozi u Zagreb na intervju o svojim pothvatima.
I sve pobožni rimokatolici.
Požurili se drugovi da još djeci u pelenama osiguraju budućnost. Što me smeta, pa smeta da su ih prekinuli trebalo im dopustiti da nastave sa brigom o narodu.
Mislim, da se pobrinu za unuke pa i praunuke. A učinilo su i dobro djelo, učinili su uslugu onima koji su otišli na Burzu.
Sad kad su na Burzi, ne trebaju brinuti o poslu, ne trebaju se ujutro ustajati da idu raditi i tako ne trebaju se brinuti za djecu u smislu stanova a kamoli za unuke.
Eto kako su im pomogli, sve za narod, čak su ih oslobodili briga o radu.
A kako je tekla demokracija kod drugova, majstora. Koristili su društvenu klimu. Pametni ljudi dosjetili se, da se razvlasti narod. Tvornice su bile radničke, ako me još pamet služi. Pa su sredstva za rad i sredstva rada dali u privatizaciju, rad su im poklonili jer je i tako po prirodi stvari bio njihov, od radnika. Jedni u privatizaciju a drugi na poziciju. Pozicija je eufemizam za ja tebi ti meni. Tj. imamo slučaj grad Varaždin.
Povoljna društvena klima, između ostalog u Hrvatskoj privatni poduzetnici su pravi poduzetnici u kontekstu kada su na poziciji da rade za državu, ima ih, oko 90 %. Inače su impotetni za druga tržišta. Sve za Hrvatsku. U varaždinskom slučaju poklopila se POS-ova izgradnja, pa danas poslije pet godina kupnje ima stanova gdje vodomjer pokazuje nula kubika potrošnje. Djeca ne mogu iz pelena iskočiti za tri dana u pedesete godine. Treba uputiti prigovor onome koji je udahnuo život homo DNK. Pa izgradnja za branitelje, pa izgradnja za potrebite pa za povlaštene i stvorila se velika masa slobodnog kapitala oko kojeg su se okupili drugovi majstori, umrežili se. Pogodovali su si na račun svih nas, ostvarivao se višak kapitala u teoriji nazvan ekstra profit i zapjevali si pjesmica: vužgi ga blaž, veoma popularna u našim krajevima.
Ali to nije sve ima još jedan slučaj, firma se zove Termoplin. lokalni distibuter plina direktor dobitnik CROMA. Prošlo je nekih 20 godina i još mi nije jasno kako je moje a i od par tisuća ostalih korisnika plina, koji smo uplatili po 3000 DEM za priključak, privatizacijom postalo tuđe dobro. Kao večinski vlasnik pojavio se grad Varaždin ? A onda Topolnjak kao direktor, a u Nadzornom odboru, lijepo na stranici Termoplina navedeno šefica računovodstva ujedno šef Nadzornog odbora. To bi nekak ispalo da sami sebe nadziru.
Pitanje je sada, jel to privatna firma, javna firma ili nešto treche.
Nije lijepo gledati naslove: varaždincima pritvor. I da netko pomisli da ja u tome uživam. Baš naprotiv, znam ja dobro što znači biti iza rešetaka. Dakle oni moji pritvori u JNA teško su mi pali. Dapaće rado sam odlazio na dva dana, toliko mi je mogao dati komandir čete, a dalje prema komandantu garnizona nije se usudio jer sam vodio kompletnu kancelariju, birokraciju, računovodstvo a i plačice. Znalo se dogoditi da sam bio na raportu, svećano obučen i sa uprtačima, odrapio mi dva dana bukse. Ja se presvučen u radno odijelo i idem u zatvor, taman predajem žnirance i remen, kad dotrči posilni. Vraćaj se ćato, trebaju te u kancelariji. Otmem remen i žnirance šefu zatvora i pravac na posel. Tako je ta igra bila bez granica. Vojnik Švejk.
Ali to nije sve, prijepodne sam bio ćato, budio me moj posilni i u kancelariji je morao založiti vatru /zimi/, a poslijepodne komandir kažnjeničkog voda. Za vrijeme II svjetskog rata zvali su ih trupovci. Bili smo zaduženi za izvođenje svinjarija kod manevara. Glumili smo i plave i crvene. Imali smo vilde karte za diverzije i podmetanja svojima a i neprijatelju. Jasno imali smo manevarsku municiju ali našlo se i bojeva, pa je poslije manevra i nešto okrenulo na ražnju. Manevri su uspjeli ako je bilo poginulih i ako je bila dobra fešta. Našlo se na terenu bratsko druženje, tamburaši i plesni KUD-ovi. To su bili kazneni dani u JNA.
A što se tiče Lepoglave, mojih tri puta, neki drugi put, bitno da smo ko varaždinci glavni zabavljaći u Hrvatskoj.
Dobar glas daleko se čuje. Loš se prečuje.
Petrica Nadzorni Etik
Je li grad Varaždin, grad slučaj. Je. Ima 10 000 nezaposlenih. Slušam kako se gradonačelnik Vukovara, Sabo, hvali. Ima 28 000 stanovnika a 11 000 zaposlenih i 2800 nezaposlenih. Svaka čast. Novinari stalno trtljaju da je u Vukovaru najveća nezaposlenost. Ipak nije u Vukovaru tako loše kao recimo u Varaždinu. Varaždin ima 56 000 a koliko zaposlenih?. Već dugo govorim da u državi počinjemo brojiti zaposlene. No ostao bi kod 10 000 nezaposlenih, nikad ih toliko nije bilo. A ima ih, koji uopće nisu prijavljeni na Burzi.
Zanima me koliko je ostalo bez posla zahvaljujući ekspertnoj ekipi "majstora" koji su se uklopili u tehnikalije kleptomanije. Ponašali se po uzoru pjesme Tozovca Toze, uzmi sve što ti život pruža.
Sve do sada je bilo mačji kašalj, Uskok do sada, Ptiček, Čehok, Patafta i neki sitnež.
A sad, građevinski lobi, Brumen, Mikulić, Bunić, opet Čehok, Horvat, Vitez. Dobro su se umrežili, tako tvrdi USKOK.
1936 g. četvorica su dobila Nobela za mrežno planiranje, kvantitativno stohastički modeli. Trojica su podigla nagradu. Kantorovića, Staljin nije pustio na dodjelu. Modeli su dosta komplicirani a danas služe za velike sisteme u privredi, a posebno su zahvalni za državno planiranje. Petoljetke. Na faxu ti ispiti iz tih modela nose 3 ECTS kao i Ekonometrija a zamislite Financijski menagment, 9 ECTS-a. Fučkaš integrale i diferencijalne jednažbe.
A naši varaždinski majstori su isto planirali, umrežili model ali strateški besramno na račun poreznih obveznika.
Trenutno je velika akcija legalizacija ilegalne izgradnje. A kako je to bilo kad je uredovao Vitez. Poznati je slučaj auto kuće gdje je izgrađenost na parceli 100 % iako mora ostati 40% zelene površine na građevinskoj parceli. Jasno bez građevinske dozvole. Rušenja nije bilo.
Odakle takve plaće, bonusi i stanovi za povlaštene.
Izračunao sam da u Zagrebu, /Varaždin je provincija po cijeni građevinskog kvadratnog metra/ realna cijena za stan 800 EUR-a po kvadratu. A bilo je i 3000 EUR-a.
Cijena zemljišta u Zagrebu je bila 250 EUR-a, bezobrazno visoka ali svejedno i na tu cijenu realno je 800 EUR-a uz solidnu zaradu od 20 %
Za Varaždin cijena izgrađenih stanova je 1200 EUR-a. Po meni čista dobit 600 EUR-a po kvadratu. 100 %, ni droga ne nosi takvu zaradu. Kvaliteta, osobno sam se uvjerio a i još je vidljivo u mojoj ulici, Jalkovečkoj, izgradnja je blokirana zbog USKOKA. Sve te zgrade su betonski kavezi, cigla je u tim objektima samo kao uzorak. Zašto je mućka izašla na svjetlo dana. Pregrijana izgradnja, bez plana i programa, samo gradi i arči. Stradali mnogi koperanti. Radnici na Burzu. Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana. Badava, kupovali stanove kao da kupuju krumpire.
Brumen je po zakonitosti investicija pao. Onda je razmišljao, ako mora odgovarati želio je da i dalje ima drugove u blizini, pa se sjetio pomoćnika ministra. Malo poslije se prisjetio još nekih akvizicija. I Mućka je smućkana, na opće veselje poreznih obveznika..
A sve osvedočeni političari, koji su u Saboru položili zakletvu i još posebno visokom intonacijom kazali da su sluge narodu. /Čehok/. A zašto je recimo Čehok pokazao toliku brigu za narod, doktorirao je na etici i kao etičar normalno da je etički brinuo za narod. A sad se na račun tog istog naroda besplatno vozi u Zagreb na intervju o svojim pothvatima.
I sve pobožni rimokatolici.
Požurili se drugovi da još djeci u pelenama osiguraju budućnost. Što me smeta, pa smeta da su ih prekinuli trebalo im dopustiti da nastave sa brigom o narodu.
Mislim, da se pobrinu za unuke pa i praunuke. A učinilo su i dobro djelo, učinili su uslugu onima koji su otišli na Burzu.
Sad kad su na Burzi, ne trebaju brinuti o poslu, ne trebaju se ujutro ustajati da idu raditi i tako ne trebaju se brinuti za djecu u smislu stanova a kamoli za unuke.
Eto kako su im pomogli, sve za narod, čak su ih oslobodili briga o radu.
A kako je tekla demokracija kod drugova, majstora. Koristili su društvenu klimu. Pametni ljudi dosjetili se, da se razvlasti narod. Tvornice su bile radničke, ako me još pamet služi. Pa su sredstva za rad i sredstva rada dali u privatizaciju, rad su im poklonili jer je i tako po prirodi stvari bio njihov, od radnika. Jedni u privatizaciju a drugi na poziciju. Pozicija je eufemizam za ja tebi ti meni. Tj. imamo slučaj grad Varaždin.
Povoljna društvena klima, između ostalog u Hrvatskoj privatni poduzetnici su pravi poduzetnici u kontekstu kada su na poziciji da rade za državu, ima ih, oko 90 %. Inače su impotetni za druga tržišta. Sve za Hrvatsku. U varaždinskom slučaju poklopila se POS-ova izgradnja, pa danas poslije pet godina kupnje ima stanova gdje vodomjer pokazuje nula kubika potrošnje. Djeca ne mogu iz pelena iskočiti za tri dana u pedesete godine. Treba uputiti prigovor onome koji je udahnuo život homo DNK. Pa izgradnja za branitelje, pa izgradnja za potrebite pa za povlaštene i stvorila se velika masa slobodnog kapitala oko kojeg su se okupili drugovi majstori, umrežili se. Pogodovali su si na račun svih nas, ostvarivao se višak kapitala u teoriji nazvan ekstra profit i zapjevali si pjesmica: vužgi ga blaž, veoma popularna u našim krajevima.
Ali to nije sve ima još jedan slučaj, firma se zove Termoplin. lokalni distibuter plina direktor dobitnik CROMA. Prošlo je nekih 20 godina i još mi nije jasno kako je moje a i od par tisuća ostalih korisnika plina, koji smo uplatili po 3000 DEM za priključak, privatizacijom postalo tuđe dobro. Kao večinski vlasnik pojavio se grad Varaždin ? A onda Topolnjak kao direktor, a u Nadzornom odboru, lijepo na stranici Termoplina navedeno šefica računovodstva ujedno šef Nadzornog odbora. To bi nekak ispalo da sami sebe nadziru.
Pitanje je sada, jel to privatna firma, javna firma ili nešto treche.
Nije lijepo gledati naslove: varaždincima pritvor. I da netko pomisli da ja u tome uživam. Baš naprotiv, znam ja dobro što znači biti iza rešetaka. Dakle oni moji pritvori u JNA teško su mi pali. Dapaće rado sam odlazio na dva dana, toliko mi je mogao dati komandir čete, a dalje prema komandantu garnizona nije se usudio jer sam vodio kompletnu kancelariju, birokraciju, računovodstvo a i plačice. Znalo se dogoditi da sam bio na raportu, svećano obučen i sa uprtačima, odrapio mi dva dana bukse. Ja se presvučen u radno odijelo i idem u zatvor, taman predajem žnirance i remen, kad dotrči posilni. Vraćaj se ćato, trebaju te u kancelariji. Otmem remen i žnirance šefu zatvora i pravac na posel. Tako je ta igra bila bez granica. Vojnik Švejk.
Ali to nije sve, prijepodne sam bio ćato, budio me moj posilni i u kancelariji je morao založiti vatru /zimi/, a poslijepodne komandir kažnjeničkog voda. Za vrijeme II svjetskog rata zvali su ih trupovci. Bili smo zaduženi za izvođenje svinjarija kod manevara. Glumili smo i plave i crvene. Imali smo vilde karte za diverzije i podmetanja svojima a i neprijatelju. Jasno imali smo manevarsku municiju ali našlo se i bojeva, pa je poslije manevra i nešto okrenulo na ražnju. Manevri su uspjeli ako je bilo poginulih i ako je bila dobra fešta. Našlo se na terenu bratsko druženje, tamburaši i plesni KUD-ovi. To su bili kazneni dani u JNA.
A što se tiče Lepoglave, mojih tri puta, neki drugi put, bitno da smo ko varaždinci glavni zabavljaći u Hrvatskoj.
Dobar glas daleko se čuje. Loš se prečuje.
Petrica Nadzorni Etik
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 20 JANUARY 2013 12:50 )
