Blitzkrieg
Malo sam se htio odmoriti od kakofonije nebuloza, gluposti, kretenizma i ostalih izama. A kako. Kad se počelo opet ratovati. Meni do ratovanja ko i političaru do ozbiljnog posla. Toliko su se trudili da smo po njihovom opet u smeću. Ali smeće je njihovo. Nisu radnici ni ostali koji su van mogućnosti da vode državu, valjda krivi. I sad se sprdaju od svog vrlog rada. Situacija je.
Konačno, oblačno.
Odlično.
Smeće je problem smatraju niže kritizeri. Moram ih razočarati, kamate nisu nam veće za zaduživanju, već nam padaju. Još smo mi bolje žrtve od čuvanju novaca kod gđe Merkel jer su kod nje kamate negativne. Za čuvanje se plaća.
Dakle, smeće, uvažena bivša financ ministrica, danas u Saboru /01.02.2013/ objavila rat /blitzkrieg/ pravnim propisima, ekonomskim rješenjima kao da je to sve negdje pročitala. Pridružio joj se i onaj bivši ministar koji je trebao imati blitzkriege ulaganja. Tu akviziciju znamo kako je vodio, da smo upali u smetje.
Oboje bi rado htio podsjetiti da se u 2012 g. samo za njihov nerad Hrvatska platila 9 miljardi kuna, nije se restrukturirala brodogradnja i sad se radi na vratnanos i ko mali Ivica hodamo pitati Brisel jel smo dobro napisali domaću zadaću. A solidne plačice se uzimaju.
Čudi me da bivša takav blicekrige nije provodila kad je bila ministar, nego je svaka tri mjeseca uredno servisirala buđet sa svježom inozemnom akumulacijom. Krediti blizekrige.
A ja ću ju pamtiti po veoma nadahnutom konstatacijom kad je je novinar upitao, što učiniti vjerovniku koji ima dužnika i taj ne plaća. Ništa, kaže uvažena bivša. To jest, treba ovrhom naplatiti.
Sjajno.
A novinar ko za inat se ne da i nastavlja blitzkriege. Dobro ovrha a ako nema sredstava, Strogo lice a i strogi odgovor. Treba podnijeti ovrhu. Novinar postane zbunjen i vidi se da je zbunola. Uspije propentat, pa dužnik nema novaca. Ha, ne da se ni ministrica, treba podnijeti ovrhu, ostaje hladna u odgovoru.
Sjajno, bajno.
Možda od vas netko to nezna. Ovrhu treba platiti, A tko. Pa vjerovnik ako hoće vidjeti svoj novac. Ovršni prijedlog, odvjetnika, suca koji vodi ovrhu a i majčicu državicu, da bi vjerovnik ustanovio da ne može naplatiti svoje potraživanje.
I to je savjet financ ministra.
Sjajno, bajno, trajno.
Ako je vjerovnik još i uredan porezni obveznik slobodno si od bijesa sam sebi može otkinuti glavu, stavitu ju u poslovnu torbu i tako hodati po svijetu.
Pamtim ju po još jednoj senzaciji, blicekrige. Naime nastavila je neplaćati usluge FIMI ka i njezin prethodnik. Dakle država nije državnoj firmi plaćala njezine obaveze.
Stoga moram uzeti u obranu "smeće" ma što god to značilo. Prvo to sam već napisao, da dobijeni rejting, da to nije smeće a drugo.
Hrvatska nikad nije bila čistija od 1997, zašto pa sad je stigao račun o svemu što dobro znamo a ovi kritizeri se ponašaju kao da su baš ovog trena došli sa Siriusa 1 na svemirskom brodu zvanom " Blic Krig" a neki i sa Siriusa 2 koji nije vidljiv golim okom jer je neutronska zvijezda, ali jedno primitivno pleme za nju zna-Dogoni. Kritizeri se čude ko picek glisti a sve je to djelo njihovih ruku.
Hrvatska se trenutno čisti, čisti od krpelji koji su se napili krvi a ostavili boleštine, Hrvatska se liječi od borelioze. Treba platiti terapiju i lijekove. I sad je.
Došlo je sve na naplatu i veoma je maliciozno od nekih da dociraju i prave se nevini. Možda da ih podsjetim da Hrvatska nije u mogućnosti da vraća kredite, točnije glavnicu ne možemo vraćati a i pitanje kad će moći. To ni moja staklena kugla nezna. Hrvatska ne može vraćati ni kamatu i za to se uzimaju krediti.
Od tako sumornih misli odlutale mi misli u svijet. Mislim da je vrijeme da se malo uveselim. Sam sebi ispričam vic.
Kako su mnoge naše delegacije odlazile u svijet, od recimo 1997 g. tako je na jednom veoma teškom pregovaračkom samitu, sama klopa, pića i turizma. Trebalo se i uslikati za uspomenu. I dok su diplomati okupljali, pored naše naočite dame postavi se zgodan mladi diplomat, potomak stare engleske aristrokracije, visok, vitak, crna kosa, plave oči. Okrene se gospodin prema našoj dami i pita " How do you do". Naša mu se dama diskretno osmijehne. Diplomat malo začuđen, pa ponovi glasnije frazu.
Dama se ovaj puta široko nasmije sa iskricama u očima. Diplomat je malo iznenađen, pa pomisli da ga zbog žamora nečuje dobro pa ponovi " How do you do", a naša dama sva radosna odgovori: Tu turutu tu.
Petrica Rututu.
Konačno, oblačno.
Odlično.
Smeće je problem smatraju niže kritizeri. Moram ih razočarati, kamate nisu nam veće za zaduživanju, već nam padaju. Još smo mi bolje žrtve od čuvanju novaca kod gđe Merkel jer su kod nje kamate negativne. Za čuvanje se plaća.
Dakle, smeće, uvažena bivša financ ministrica, danas u Saboru /01.02.2013/ objavila rat /blitzkrieg/ pravnim propisima, ekonomskim rješenjima kao da je to sve negdje pročitala. Pridružio joj se i onaj bivši ministar koji je trebao imati blitzkriege ulaganja. Tu akviziciju znamo kako je vodio, da smo upali u smetje.
Oboje bi rado htio podsjetiti da se u 2012 g. samo za njihov nerad Hrvatska platila 9 miljardi kuna, nije se restrukturirala brodogradnja i sad se radi na vratnanos i ko mali Ivica hodamo pitati Brisel jel smo dobro napisali domaću zadaću. A solidne plačice se uzimaju.
Čudi me da bivša takav blicekrige nije provodila kad je bila ministar, nego je svaka tri mjeseca uredno servisirala buđet sa svježom inozemnom akumulacijom. Krediti blizekrige.
A ja ću ju pamtiti po veoma nadahnutom konstatacijom kad je je novinar upitao, što učiniti vjerovniku koji ima dužnika i taj ne plaća. Ništa, kaže uvažena bivša. To jest, treba ovrhom naplatiti.
Sjajno.
A novinar ko za inat se ne da i nastavlja blitzkriege. Dobro ovrha a ako nema sredstava, Strogo lice a i strogi odgovor. Treba podnijeti ovrhu. Novinar postane zbunjen i vidi se da je zbunola. Uspije propentat, pa dužnik nema novaca. Ha, ne da se ni ministrica, treba podnijeti ovrhu, ostaje hladna u odgovoru.
Sjajno, bajno.
Možda od vas netko to nezna. Ovrhu treba platiti, A tko. Pa vjerovnik ako hoće vidjeti svoj novac. Ovršni prijedlog, odvjetnika, suca koji vodi ovrhu a i majčicu državicu, da bi vjerovnik ustanovio da ne može naplatiti svoje potraživanje.
I to je savjet financ ministra.
Sjajno, bajno, trajno.
Ako je vjerovnik još i uredan porezni obveznik slobodno si od bijesa sam sebi može otkinuti glavu, stavitu ju u poslovnu torbu i tako hodati po svijetu.
Pamtim ju po još jednoj senzaciji, blicekrige. Naime nastavila je neplaćati usluge FIMI ka i njezin prethodnik. Dakle država nije državnoj firmi plaćala njezine obaveze.
Stoga moram uzeti u obranu "smeće" ma što god to značilo. Prvo to sam već napisao, da dobijeni rejting, da to nije smeće a drugo.
Hrvatska nikad nije bila čistija od 1997, zašto pa sad je stigao račun o svemu što dobro znamo a ovi kritizeri se ponašaju kao da su baš ovog trena došli sa Siriusa 1 na svemirskom brodu zvanom " Blic Krig" a neki i sa Siriusa 2 koji nije vidljiv golim okom jer je neutronska zvijezda, ali jedno primitivno pleme za nju zna-Dogoni. Kritizeri se čude ko picek glisti a sve je to djelo njihovih ruku.
Hrvatska se trenutno čisti, čisti od krpelji koji su se napili krvi a ostavili boleštine, Hrvatska se liječi od borelioze. Treba platiti terapiju i lijekove. I sad je.
Došlo je sve na naplatu i veoma je maliciozno od nekih da dociraju i prave se nevini. Možda da ih podsjetim da Hrvatska nije u mogućnosti da vraća kredite, točnije glavnicu ne možemo vraćati a i pitanje kad će moći. To ni moja staklena kugla nezna. Hrvatska ne može vraćati ni kamatu i za to se uzimaju krediti.
Od tako sumornih misli odlutale mi misli u svijet. Mislim da je vrijeme da se malo uveselim. Sam sebi ispričam vic.
Kako su mnoge naše delegacije odlazile u svijet, od recimo 1997 g. tako je na jednom veoma teškom pregovaračkom samitu, sama klopa, pića i turizma. Trebalo se i uslikati za uspomenu. I dok su diplomati okupljali, pored naše naočite dame postavi se zgodan mladi diplomat, potomak stare engleske aristrokracije, visok, vitak, crna kosa, plave oči. Okrene se gospodin prema našoj dami i pita " How do you do". Naša mu se dama diskretno osmijehne. Diplomat malo začuđen, pa ponovi glasnije frazu.
Dama se ovaj puta široko nasmije sa iskricama u očima. Diplomat je malo iznenađen, pa pomisli da ga zbog žamora nečuje dobro pa ponovi " How do you do", a naša dama sva radosna odgovori: Tu turutu tu.
Petrica Rututu.
Zadnja izmjena ( Petak, 01 FEBRUARY 2013 19:20 )
