Danas je Sviječnica, Gospodin se prikazao, blagoslove se svijeće.
Kome se treba prosvjetliti. Najprije meni, 10. Siječnja napisao sam članak Brioni a to je bio dan Svjetskog smijeha. Bez mojih iluzija a i aluzija, meni je svaki dan Svjetski dan smijeha. Komedijaša koliko oćeš. Što ćete kad je situacija ozbiljna za razliku od nas/mene/.
Bitnije bi bilo da se prosvjetli onima sa partijskim knjižicama SK a sad su nakrcali crkve.
Namjera mi je bila da osvjetlim /osvetim/ slučaj, Ljubljanska banka, na moj način, odnosno onako kako se struka poštuje a ne kako su si zamislili politi/ki/čari. Oni su umislili da su svemogući i da sve nas mogu prosvijetliti. Zanemarili su glas naroda, glas struke a glas znanja nema jer treba za to ići u školu. Ne može se ekonomija naučiti čitajući Večernjak ili Dnevnik. Za to znanje su zaduženi fakulteti. Barem je tako bilo prije sto godina kad sam ja išao u školu. Eto ja se ne guram da donosim sudske presude ili, ne pišem javno bilježničke isprave, ne vodim banku a ni ne kopam kanale, jer to sve neznam.
Neki ne slušaju, čuju samo sebe, a neki moraju slušati gluposti. Pa mi je pala na pamet ideja da budem i ja prihvatljivo društvena osoba i to sa malo jačom akademskom titulom. Da napišem Disertaciju, tema o slušanju. Kao prvo treba nabaviti subjekt, to jest buhu. To mi nije problem jer ih imam za izvoziti i tako nam izvoz šepa, pa bi doktorat mogao biti i prijavljen u nekom od pristupnih fondova EU.
Lijepo se ja smjestim, smjestim i buhu na opitni stol i počinjem sa analizom da li buha čuje. Iščupam joj jednu nogu i kažem joj da skoči. Buha skoči. Iščupan joj drugu nogu, buha opet skoči. I tako mi došli do zadnje noge i posljednje noge. Naredim buhi da skoči. Ona skoči, baš ne najbolje ali je poskočila. Otrgnem ja njoj posljednju nogu i naredim da skoči. A ona ništa. Zamislite. Zaključak. Kad se buhi iščupaju noge ona ne čuje. Tako sam ja napisao disertaciju o busi.    
A sad kao potpuni laik i bezveznjak, da se uhvatim u koštac sa Ljubljanskom bankom. Za takve akcije, zaduželi su se politi/ki/čari, oni bi rješavali obvezatne odnose. Lijepo.
Prvo, slovenska strana. Sukcesija, Sveta Gera, Krško, otpad gorivih šipki, Piran, Savudrija, ZERP. Naši su se držali, nikak. Od Slovenaca sam naučio da se treba znojiti kad se pogajaš /pregovori/ a ne kad se uhvati lopata i kramp. Naši su samo mudrovali i podmetali jedni drugima ko je veči Hrvat. Veliko se vremena potrošilo na isprazne sastanke, toliko da je i betonskim žardinjerama dosadilo pa su one prohodali iako nemaju noge.Tako smo doznali da nam se premijer vozi u blindiran BMW-a kojem ni Armbrust nemože ništa, ni RPG 22 a možda ni ruski PTT 120 mm. BMW kao da je Tigar tenk. Zbog te posebnosti smatrali su da auto netreba registrirati pa su sa starijeg skinuli tablice jer ipak se po cesti treba voziti sa nekakvom tablicom i tako prešli granicu. Neko je rekao da je trebao ostati privatan, samo nisu znali kako da smuljaju tehnički i osiguranje.
Kad je pukla žardinjera, pukla je i bruka, prvo u Njemačkoj, ne u Sloveniji a onda kod nas. Zakaj je bilo tak neznam. Samo znam da su neke duše bile nepoželjne u prijateljskoj Njemačkoj.
Eh, ja započeo o LB a odem po starom običaju u povijest. Znači naši sosedi tu nisu bili korektni, sve su učinili da se dug ne isplati, pa su pribjegli, veoma uobičajenom modelu kao i kod nas. Dugove ostavili u staroj LB a osnovali Novu LB. Nažalost zbog te avanture sada imaju presude suda u Strasburgu. Domaćim komitentima su isplaćivali štednju a svima ostalima njet. Ostalima su rekli izvolite u sukcesiju.
A zašto im je to bio argument. Ovako su rekli, mi smo uzeli dojč marke i dali ih u NB Jugoslavije a dobili smo dinare.O toj temi se izjasnio prof dr sci Jože Mencinger koji je rođeni Slovenac, prethodni članak.
Pa kaj mene briga kam je banka utrpala moj novac, ja sam joj u pravoj vjeri povjerio svoj novac. I ni jedna banka u ozbiljnoj državi nebi rekla takvu nebulozu, doduše to su  trtljali politiki.
Onda ih je Petrica spustio na zemlju sa jednim cirkularnim pismom i prestali su se sramotiti. Taj argument više nitko ne spominje pa čak neki tvrde da sam to ja izmislil. l onda je počela politička kobasica kako sam ju gore pobrojio, na Sv. Geru nemaju pravo i sami su to priznali ali je još uvijek okupirana. Piran je nekak završio u arbitraži. Na ZERP smo odžmireli, iako su neki naši političari svašta govorili a onda su rado poklonili ZERP. A bivši moj kolega po radnom mjestu i poznati uznik je rekao da je baš zbog ucjena otišao i instalirao "kud IVO tud i JA". Ali ja se nisam povukao sa mjesta premijera u sjeni, bez obzira na ucjene. Žena me svaku noč ucjenjuje.
Na kraju poličke balade opet LB i štednja, sad smo tu na današnji dan.
31.01. u radijskoj emisiji našla se "KUD ivo TUD i ja" i poštovani sosed Ivo Vajgl, koji je rekao neka svoja stajališta a naša je uvažena ispalila da se g. Vajgl miješa u poslovno privatni odnos, misleći na LB i štediše. I to bi bilo točno da vlasnik LB i NLB nije slovenska država, večinski. Što ćete političarka i još k tome svršena pravnica.
Nažalost naše štediša imaju pravni odnos sa slovenskom državom i tu država Hrvatska nema što tražiti. A ne da sada politiki/čari/ odlučuju o mojem pologu. Ko ih je ovlastio. Banka i ja, i nema  drugog.
Gdje je još LB griješila. U svojoj pasivi imala je potraživanja od nekih naših firmi. Trebali su povesti postupke na našim sudovima. Dobili bi svoja potraživanja a ako bi sudac /naš/ bio lupež onda bi mogli tražiti da Hrvatska plati dug a naša država da naplati od suca. A gdje nebi mogli naplatiti /LB/, nitko banci ne garantira da je baš svaki posao dobitan. Zato banka ima pravo da na svaku jedinicu pologa izda 7 jedinica kredita i basta.
Uostalom zašto banka nebi zglajzala, molim lijepe, rekel bi poznati bednjanec. Konačno prvi sam objavio činjenicu kod nas, da islamske banke rade bez kamata i solidno posluju.
Od tog trenutka Jago iz Alžira više ne napada stranicu, sad su neki drugi akcijaši. Pozdrav.
Siguran sam da sad mudruju.  Politi/ki/čari i reći će da su spasili Hrvatsku da ja mogu ući u EU. Politi/ki/čari su zamutili vodu a sad će je kao razbistriti. 
Ako se ne javim do 08.02, poštovanim Slovencima bi čestitao njihov največi praznik. Prešernovi dani. Žao mi je što nisam našao par minuta i odvojio od poslovnih, da mu posjetim rodnu kuću u Vrbi. Bez pretjerivanja, prošao sam kraj Vrbi vozeći se za Jesenice, barem tisuću puta. I to ja koji svako mjesto okrenem naopako da doznam neku posebnost i da oplemenjim svoje znanje.
Petrica dr sci Presvjetli