Bomba l
Blaževo, imendan žene, parac sv. Vlaho, Gradu. Ustao sam rano, potajice se spremim, da ju ne probudim. Čestitka je pala dan ranije na Sviječnicu, ženu treba paziti i maziti. Dobila je skroman darak i procvali kukurijek. Osobno sam ga donesel i zasadil. Sedam godina sam ga selio po dvorištu, pripremajući mu uvjete kakve je imao na rodnom staništu i nikak da procvate. Već rezigniram ja njega na jug i pod jednu hrušku i danas je to grm, ma kakav grm, prašuma sa stotinu cvjetova. Potiho sam otprl lesu i bež do Prigorca sa autom. Ondak sam natočio sto litara žganog vina / moj dugogodišnji doping/ izvorsku vodu. Zagrijavanje, Pil u Prigorcu i trebalo je to biti trčanje na vrh Ivanščice. Do petog kilometra bilo je solidno, dalje je cesta bila smrznuta a ja sam bio u ljetnim balansicima, zimske su se grijale u autu. Trčanje, hodanje, plaženje po snijegu i od osmog kilometra skijanje,Uspijem se dočepati vrha, upis i nazad. Ali ne po cesti nego preko Mrzljaka. Staza zaleđena a snijeg predubok. Lako je slomiti koju nogu. Pa se ja složim u lopticu bombicu i niz padinu. Srušil sam par bukvi, vlasnik se neće mučiti sa piljenjem. I u tili ćas sam bio kod auta. Doma, ručak i zauzmem poziciju za Nedjelja u 2.
I onda bomba. Nije to nitko pucketao po Zagrebu. Kao onaj paraglajder, a ima neke veze i sa nekim namještajem u Udinama. No svi ustaše da ga brane, jer su to njegovo djelce dva puta, htjeli naplatiti sa max 5 godina i tvrdili da to nije terorizam, Ajd nek im bude.. Onda se javio neki kapetan jutube prve klase sa prve linije, komandir Šamil. Koji je preuzea svu odgovornost za dva pucketanja u lipom glavnom gradu Rvata. Udaria iz svog oružja po društvenoj socijali. Odma sam ga ja prikužia da je to neki berekin, arlekin, kerempuh, oli til ojlenšpigel, kojem se na tren ugasia feral uz žmul plavca malog pa iz poltrona/fotelje/ počea bonbizat po Zagrebu. E, ima je pegulu, ostavia lipo svoju IP adresu i otiša s mirom spavat. E. A cilo općinstvo udarilo da je terorista i da mu slidi 10 lit prežuna. Lipo. Nije isto bacit stvarnu bombu oli ju zabacit po Smoji. Brzo ga ulovilo a on kaza da je samo oliša, pobrka žmule.
Prođe par dana a ono neka dečurlija baci bombu ni manje ni više baš pod mog bana. Nemojte mi zamjeriti što ga ja privatiziram. Prvo ja sam mu vršnjak. A drugo za vrijeme Jugoslavije sam razderao grlo pjevajući "Ustani bane" bez nekih posebnih pretenzija. Više iz inata, jer je bio zabranjen. Za ove Hrvatske nisam nijednom glasnuo o banu. Treće, vezan sam za šumu Jelačićku. To je mjesto u Varaždina gdje je po modelu JPP sagrađena Arena, koju će otplaćivati i moji unuci a i vaši. Nedavno je Varaždin dobio, mislim da je 40 miliona kredita, odobrila Vlada. Jelačićka se zove jer tu bilo mjesto od kud je krenuo ban u Mađarsku, oslobodio Međimurje a završio u Wieni. Događaji u Wieni su ga stajali mjesta vrhovnog komandanta vojske. Bilo je po glavnom gradu KuK, ubistava, pljačke i silovanja. Od tud onaj stav Marxa o Hrvatima.
Moram pobjeći od svijetle povijesti i uniči u crnu sadašnjost. Četvrto, vodi se neki sud u Koprivnici, Varaždinski je izuzet. Netko je pogodovao Merkatoru /gle opet Slovenci/. Glavni subjekt spora je Jelačićka. Da bi Merkator izgradio mega trgovinu trebali su zemljište. Zemljište je vlasništvu firme Parkovi. Parkovi su ko za inat gradska firma. I Jelačićka je gradska. A u optužici stoji da je Ptiček nagovorio, pardon pravni izraz, poticao, da zamjene gradsko sa gradskim zemljištem. Ja tu ništ ne kužim. To bi bilo kao da zamjenim istočni ćošak svog dvorišta sa zapadnim i da se onda odlućim na neku gradnju. I sa tom idejom odem po građevinsku dozvolu. Izgledalo bi to kao da se budi istok i zapad. Svaka slučajnost je slična.
Ipak da se ja manim suda kad je već nezavisan. Peto, od kud Varaždinu vlasništvo nad Jelačićkom. Ako bi bila Jelečićka sporna onda je i grunt sporan ispod trgovine Merkatora. A to u naravi znači da sve što je na takvoj parceli izgrađeno pripada pravom vlasniku, zemljišta.
I sad, bomba, opet spor sa sosedima Slovencima.
Vratim se ja bombašima. Znači dečurlija, malo se zaigrala. To mi je poznato pa i ja i vi ste bili u tim godinama kad se rade puberteske gluposti. Ja sam sa petnaest godina prelazio granice država današnjeg kupa Alpe Adria, pa što nebi današnji klinci bacali bombe, ipak je tehnologija napredovala. Ja u mojoj mladosti nisam mogao nabaviti semtex/ prvi put proizveden 1964/ ili vitezit ili amonal. Da sam ih i imao, otac mi nije znao pokazati kako se rukuje. I tako da budem iskren na tu dečurliju nisam obraćao posebnu pažnju, vjerovao sam uvaženim odvjetnicima i inima da su to djeca. Kad ono optužnica, bomba, najmlađi 26 godin i jedan oborio 32 godine.
Moja Muza zaćutala, ja bez teksta, još će djeca biti u nas sa 65 godina, kad se kreće u osnovnu školu, ma ne i ja sam pobenavia. Kad će biti penšjunati. I ovim su dali max 5 godin, jadan komandant Šamil. Teža riječ od semtexa.
Prava bomba, ovaj puta u Nedjeljom u 2. Sindikalci, Mikelić dobar ali Stanić bombastičan. Toliki je bio bombaš, da je reprizu zakazanu u ponedjeljak u 13 i 55 na četvrtom programu, raznio. Nema reprize. Počeo o nekim firmama Soboli, D&Z pa Uskok, a meni se od umora i dosade počelo spavati, pa to je poznato, ali Stanić me svaki čas probudi i baci bombu, pa dokle. To već prelazi u mobing. Jadna nam Hrvatska ko se sve nije našao u ispovjesti Stanića. Da opišem sve, trebao bi biti Tolstoj.
Prava bomba je bila cijena faraberaju tunela 230 kn po m2.U trenu sam budan i odmoran, kad je lovica u pipanju. Uzmem ja tintanu olovku u ruku, znam da ju mnogi niste vidjeli. Majstor ju mora namočiti prije pisanja a običaj je bio da se pljunulo na vrh olovke. l tako ja sa plajvazom na papir. Najskuplja kanta, Jupol, 15 litara za 80 m2, cijena 83 kn VPC, kompenzacija, ko još danas plaća robu. Do tri metra se može farbati sa zemlje, mora se imati aluminijska skela. Sve to ja uračunam, farba, skela, sitni invetar za farbanje, e i voda, struja, u tunelu je mračno, rad, dnevnice, putni trošak, za odvojeni život, nije lako bez žene, spavanje, hrana. Na kraju i moj trud. Treba farbanje opisati, nacrtati, objasniti, koja farba, Jupol Slovenski, a farbaš sa kineskim, voda e voda jel meka jel tvrda, kakav je zrak u tunelu, suh ili mokar, nabaviti javljače za argon. Dobro nije tunel bunar ali nek se nađe, kad država plaća, tj porezni obveznici. Ukratko to je težak elaborat od tisuću stranica. Ali jasno bez provizije koperantu, bez provizije pod koperantu, bez provizije nosiocu posla. Dakle ja sam nosioc posla. Pljunem u plajvaz i cijena kod mene za farbanje je. Da farbamo u Varaždinu 30 kn/m2 a kako je to na 200 km udaljenosti, 50 kn/m2. Zarada. Plaćeni svi porezi, PDV, svi doprinosi i parafiskalni.Bomba.
A radnicima prosjek Hrvatske plaće. Bomba. Isplaćena. Razliku, pardon ekstraprofit u moj đepić. Od jednog posla zaradio za cijeli radni vijek.
Eto i to bio dan za smijeh, nije za svjetski ali za kiseli od kojeg trnu zubi poreznog obveznika.
Petrica Bombaš, komandir za ekonomiju
I onda bomba. Nije to nitko pucketao po Zagrebu. Kao onaj paraglajder, a ima neke veze i sa nekim namještajem u Udinama. No svi ustaše da ga brane, jer su to njegovo djelce dva puta, htjeli naplatiti sa max 5 godina i tvrdili da to nije terorizam, Ajd nek im bude.. Onda se javio neki kapetan jutube prve klase sa prve linije, komandir Šamil. Koji je preuzea svu odgovornost za dva pucketanja u lipom glavnom gradu Rvata. Udaria iz svog oružja po društvenoj socijali. Odma sam ga ja prikužia da je to neki berekin, arlekin, kerempuh, oli til ojlenšpigel, kojem se na tren ugasia feral uz žmul plavca malog pa iz poltrona/fotelje/ počea bonbizat po Zagrebu. E, ima je pegulu, ostavia lipo svoju IP adresu i otiša s mirom spavat. E. A cilo općinstvo udarilo da je terorista i da mu slidi 10 lit prežuna. Lipo. Nije isto bacit stvarnu bombu oli ju zabacit po Smoji. Brzo ga ulovilo a on kaza da je samo oliša, pobrka žmule.
Prođe par dana a ono neka dečurlija baci bombu ni manje ni više baš pod mog bana. Nemojte mi zamjeriti što ga ja privatiziram. Prvo ja sam mu vršnjak. A drugo za vrijeme Jugoslavije sam razderao grlo pjevajući "Ustani bane" bez nekih posebnih pretenzija. Više iz inata, jer je bio zabranjen. Za ove Hrvatske nisam nijednom glasnuo o banu. Treće, vezan sam za šumu Jelačićku. To je mjesto u Varaždina gdje je po modelu JPP sagrađena Arena, koju će otplaćivati i moji unuci a i vaši. Nedavno je Varaždin dobio, mislim da je 40 miliona kredita, odobrila Vlada. Jelačićka se zove jer tu bilo mjesto od kud je krenuo ban u Mađarsku, oslobodio Međimurje a završio u Wieni. Događaji u Wieni su ga stajali mjesta vrhovnog komandanta vojske. Bilo je po glavnom gradu KuK, ubistava, pljačke i silovanja. Od tud onaj stav Marxa o Hrvatima.
Moram pobjeći od svijetle povijesti i uniči u crnu sadašnjost. Četvrto, vodi se neki sud u Koprivnici, Varaždinski je izuzet. Netko je pogodovao Merkatoru /gle opet Slovenci/. Glavni subjekt spora je Jelačićka. Da bi Merkator izgradio mega trgovinu trebali su zemljište. Zemljište je vlasništvu firme Parkovi. Parkovi su ko za inat gradska firma. I Jelačićka je gradska. A u optužici stoji da je Ptiček nagovorio, pardon pravni izraz, poticao, da zamjene gradsko sa gradskim zemljištem. Ja tu ništ ne kužim. To bi bilo kao da zamjenim istočni ćošak svog dvorišta sa zapadnim i da se onda odlućim na neku gradnju. I sa tom idejom odem po građevinsku dozvolu. Izgledalo bi to kao da se budi istok i zapad. Svaka slučajnost je slična.
Ipak da se ja manim suda kad je već nezavisan. Peto, od kud Varaždinu vlasništvo nad Jelačićkom. Ako bi bila Jelečićka sporna onda je i grunt sporan ispod trgovine Merkatora. A to u naravi znači da sve što je na takvoj parceli izgrađeno pripada pravom vlasniku, zemljišta.
I sad, bomba, opet spor sa sosedima Slovencima.
Vratim se ja bombašima. Znači dečurlija, malo se zaigrala. To mi je poznato pa i ja i vi ste bili u tim godinama kad se rade puberteske gluposti. Ja sam sa petnaest godina prelazio granice država današnjeg kupa Alpe Adria, pa što nebi današnji klinci bacali bombe, ipak je tehnologija napredovala. Ja u mojoj mladosti nisam mogao nabaviti semtex/ prvi put proizveden 1964/ ili vitezit ili amonal. Da sam ih i imao, otac mi nije znao pokazati kako se rukuje. I tako da budem iskren na tu dečurliju nisam obraćao posebnu pažnju, vjerovao sam uvaženim odvjetnicima i inima da su to djeca. Kad ono optužnica, bomba, najmlađi 26 godin i jedan oborio 32 godine.
Moja Muza zaćutala, ja bez teksta, još će djeca biti u nas sa 65 godina, kad se kreće u osnovnu školu, ma ne i ja sam pobenavia. Kad će biti penšjunati. I ovim su dali max 5 godin, jadan komandant Šamil. Teža riječ od semtexa.
Prava bomba, ovaj puta u Nedjeljom u 2. Sindikalci, Mikelić dobar ali Stanić bombastičan. Toliki je bio bombaš, da je reprizu zakazanu u ponedjeljak u 13 i 55 na četvrtom programu, raznio. Nema reprize. Počeo o nekim firmama Soboli, D&Z pa Uskok, a meni se od umora i dosade počelo spavati, pa to je poznato, ali Stanić me svaki čas probudi i baci bombu, pa dokle. To već prelazi u mobing. Jadna nam Hrvatska ko se sve nije našao u ispovjesti Stanića. Da opišem sve, trebao bi biti Tolstoj.
Prava bomba je bila cijena faraberaju tunela 230 kn po m2.U trenu sam budan i odmoran, kad je lovica u pipanju. Uzmem ja tintanu olovku u ruku, znam da ju mnogi niste vidjeli. Majstor ju mora namočiti prije pisanja a običaj je bio da se pljunulo na vrh olovke. l tako ja sa plajvazom na papir. Najskuplja kanta, Jupol, 15 litara za 80 m2, cijena 83 kn VPC, kompenzacija, ko još danas plaća robu. Do tri metra se može farbati sa zemlje, mora se imati aluminijska skela. Sve to ja uračunam, farba, skela, sitni invetar za farbanje, e i voda, struja, u tunelu je mračno, rad, dnevnice, putni trošak, za odvojeni život, nije lako bez žene, spavanje, hrana. Na kraju i moj trud. Treba farbanje opisati, nacrtati, objasniti, koja farba, Jupol Slovenski, a farbaš sa kineskim, voda e voda jel meka jel tvrda, kakav je zrak u tunelu, suh ili mokar, nabaviti javljače za argon. Dobro nije tunel bunar ali nek se nađe, kad država plaća, tj porezni obveznici. Ukratko to je težak elaborat od tisuću stranica. Ali jasno bez provizije koperantu, bez provizije pod koperantu, bez provizije nosiocu posla. Dakle ja sam nosioc posla. Pljunem u plajvaz i cijena kod mene za farbanje je. Da farbamo u Varaždinu 30 kn/m2 a kako je to na 200 km udaljenosti, 50 kn/m2. Zarada. Plaćeni svi porezi, PDV, svi doprinosi i parafiskalni.Bomba.
A radnicima prosjek Hrvatske plaće. Bomba. Isplaćena. Razliku, pardon ekstraprofit u moj đepić. Od jednog posla zaradio za cijeli radni vijek.
Eto i to bio dan za smijeh, nije za svjetski ali za kiseli od kojeg trnu zubi poreznog obveznika.
Petrica Bombaš, komandir za ekonomiju
