Vidim da nam je ministar Linić postao dobrica, usto se i razgalio, te počeo djeliti miljune. 04.04 na Novoj divanio sa novinarom Bagom, sve je lijepo rekao i neporekao oko naše krize i neplaćanja. A Bago je podmetnuo kukavičje pitanjce. Kako se ministre osjećate. Odgovor, posramljeno. Tja, božja istina. Lopovi caruju. Iako je posramljen, oprašta miljune. I na kraju je rekao da su sve za to krivi poduzetnici i počeo od pretvorbe, dalje znate....... MIslim da je tu promašio metu, političari su krivi. Poduzetnici mogu biti krivi, pa pravi lopovi, pošteni, goli, bosi ili bogati pa ne mogu spavati od svog biznisa, da se čovjek rasplaće nad njima a onda inkasiraju 7oo miljuna dobiti. Dakle, da nije bilo loših političkih odluka, protege od politike, nebi imali ovaj čušpajz u državi. Kako su nastajali naši poduzetnici, pojma o gospodarstvu nisu imali, neki, ali su bili podobni i podmetnuti. Konačni i zadnji čavao u lijes gospodarstva je bila odluka da se za jedan posao sa državom osniva poduzeće. Tom building teamom odlukom postali smo svjetski rekorderi i očekujem od Nobelovog instituta nagradu za ekonomiju.
Konačno da opravdam gornje pisanije, molim tko je zakonodavac i izvršna vlast u državi. U tim institucijama djeluju političari. A oni znaju kome dobaciti posao.Dokaz. Buking 300% u zatvorima.
Stoga sam i ja posramljen, ne mogu spavati al ne mogu ni kasirati 700 milja, posramljen sam jer sam plaćao državi sve na vrijeme svoje obveze od firme, obrta i svoje osobne, lako se provjeri u instituciji zvanoj Porezna prijevara, pardonček uprava. Dokaz. Osobni sukob. Ne u smislu da pravim nered ili nedajbože, tražim nelegalne usluge. Tražio sam povrat urednog preplaćenog poreza. Trpio nepravdu, presiu, svaka moja godišnja porezna prijava je kerempuština. Zašto, svake godine imao sam povrat a vraćalo mi se u desetom mjesecu. Da bi istovremeno svake godine uredno od prvog mjeseca uplaćivao predujmove.
Znači ja sam državu duplo servisirao porezom, glumio Petricu raspikuću, možda pijanog miljunaša. Dok mi jednog dana nisu rolete pale.Prvo su jednoj firmi kompjuteri dobili krila jer gazda mi nije nekaj platil. A onda lako nadrdan otišel u Poreznu prijevaru i istresao se na mog kontrolora poslovanja. A kako sam ja ipak obvrazovano  priučen na pravnom, ekonomskom administrativnom i obligatornom polju, zatražio sam da se moja prijava odmah procesuira tako da mi se odmah vrati preplaćeni iznos ili da se prijava odbaci a to znaći da sam pod  sudskom instancijom ili da mi se prijava stavi u procjenu i da se diskrecijskom odlukom odredi koliko trebam platiti porez.
Tu nije završio moj pohod za taj dan i obračunom sa anomalijom u Poreznoj. Otišao sam kod predstojnika-šefa i na kraju razgovora rekao da imam posla sa lopovima. Posljedica je bila da sam bio u sljedećoj godini prvi obrtnik kojem je obrađena prijava i vraćena pretplata. Srećom da lako ulazim u lik Petrice Kerempuha.Sa zadovoljstvom sam zatvorio obrt, koji sam i tako držao zbog poštovanja prema ocu. Prekinuo sam dio tradicije, ostaće nešto u poduzeću. Zanimljivo je da sam peti puta sam sebi uručio otkaz. No tu priči nije kraj.
Početak članka a takva je esencija. Jedni budalaši uredno plaćali a sad gledaju kako se drugi smijulje. Ima i onih koji su postali sirotinja i klošari i to ne svojom krivicom ali največim dijelom poznati su pribjegli poreznoj evaziji i sad će još na toj posramljenoj politici zaraditi. kako, niže obješnjenje. Za iznos neplaćanja državi, neki su lovicu slali u porezne oaze, kako je rečeno u medijima, zaboravili su državu Delaware. A ima i bolja varijanta, domaća, neplativši porez, stavili su na štednju oročenu. A sad su još dobili odgodu recimo na osam godina, bez kamata. A lovica je i dalje oročena.
U istoj spomenutoj Poreznoj po pisanju novina da su obveze Coninga otišle u zastaru. Činjenica, relativna zastara 3 godine apsolutna 6 godina. Zanima me ko će vratiti te pare državi. Odvjetnički ured ili korumpirani poreznici ?.
E ako je to tako onda sam i ja odlučio malo dijeliti miljune. Odem tako ja do Sopnice, naravno autom, skrenem u Radničku, neki poslić obavim kod mog starog poslovnog partnera i odem u Petrovu, podijelim par miljuna  trombocita. Malo podivanim za zgodnim osobljem, naravno ženskim a za blisko druženje odem kod sebe
Na trg Petrice Kerempuha, da se malo pogledam i porazgovaram na zagrebčanski. Ako slučajno netko nezna gdje je to, Dolac, plac, kajne. Stanem ja pred sebe i počinjem posramljeno se jadanti kipu tj. samom sebi. Ljudi prolaze pokraj mene, sa placa i čudom se čude kak neka budala pred budalom zbori. Sažaljivo klimaju glavom a neki zastanu pa mene slušaju. Stara gospođa, milostiva, zaustavi se i nudi mi 10 kuna, a ja njoj za njezinju gestu dionicu INU, kad ih imam ko šodra u Dravi. Kad ostanem sam sa sobom tj. sa kipom Petrice, kip mi namigne. Sad sam se ja prenerazio, eto čuda i kipovi će još progovoriti. Kad zaista ja progovorim tj. kip. I kažem ja sebi. Sram te bilo i budi posramljem. Naiđu opet neki sa placa, ja ućutim, dok ja nastavim gunđat nad kipom. I tako isprekidano razgovaram ja sa sobom pa malo sam sa sobom. Dobro ko tu sa kim razgovara, ja sa sobom, sa kipom, kip sa mnom ili kip sa kipom. Pozdravim se ja sa sobom ili........odem ja dok sam još pri sebi.
Dok sam odlazio, netko je viknuo za mnom, uostalom Kartagu treba razoriti. Fučkaš Kartagu žurim za Varažlin, spašavati kuću od poplave. 
Petrica Posramljen

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 08 APRIL 2013 05:07 )