Interkontinentalna trka 27.04.
Krenuo sam dovoljno rano u petak na otvaranje triatlonske sezone i da obavim poslovne obaveze u Zgb. Kod mene još postoji odgovornost prema radnim i poslovnim obavezama. Uzgred sam otišao u Petrovu, istočio pola litre, malo sam dosadan. Nadoknaditi ću to za 1 Svibanj sa litrom graha. Sad kad su obaveze ispunjene mogu s mirom za Korčulu. Namjestim se udobno, podesim najdražu stanicu, pardon postaju. Vijesti, državni udar u BiH, hapse predsjednika, manje važna vijest. Druga me zabrinula, možda je najbolje da se vratim doma. Kaže seka da braco ne-će moći govoriti u Saboru jer je vozio dan ranije iz Splita za Zgb. Mene čeka 750 km, ali sam za pola litre lakši pa ću biti brži na trci i manje umoran.
A tema o kojoj je trebalo govoriti u Saboru, reprodukcija /pošumljavanje/ šume. Može biti prirodna i neprirodna. Prirodna je kad se šuma sama pošumljava, zamisli. A neprirodna kad medij nazvan čovjek pošumljava, zamisli. Od te teške teme pao sam u depresiju,idu ljeta pate ljudi, pa sve do Oštarija gdje sam svratio do snajke za sir, nisam primjećivao propupalu mladost proljeća.
Lika mi vratila raspoloženje i eto me do Krbavskog polja, sve dokle oko seže vidim polje vode, valjda je onda to Krbavsko jezero, netko je spominjao helebarde. Tu enigmu moram prepustiti nekom pametnijem. Bližim se Vrlici, nebrojena puta sam prošao kraj nje, više od deset puta bio na duatlonu a nisam se napio ladne vode Cetine. Vođen znatiželjom skrenem do izvora, uslikan predivan pejzaš, naberem planinskog vrijeska za mog biologa kod kuće a i za sebe za neke moje boljke. Izvrstan lijek,taj vrijesak. Uslikam i stari hrast sa mojom plavom pticom, ispod kojeg je Draš Šimić sa svojom družinom pekao ispod peke kozliće 1896.
Šimić je bio hajduk silom nesretnih okolnosti, malo je bio pravi hajduk a ponekad je bio Robin Hood. Prema ženama je postupao časno. Koristio je granicu između još nedefinirane vlasti K.u.K i Porte. Kad je pretjerao sa hajdučijom dogovorile se spomenute instance i privele ga pravdi. Odrezali mu doživotni zatvor u Kopru. Na žalbu car Franjo Josip l ga pomilovao. Došao je u Split gdje ga je dočekala puna Riva kao cara, po njemu je i nazvan NK Hajduk. U Pragu kod Fleka je dogovoreno ime a ne u Splitu i to kao da je dao ime Josip Barač. Šimić je obišao cijelu Dalmaciju i Hercegovinu kao car.
Poslije te povijesne zgodice i meni je došlo ga okrenem nešto na ražnju ali sam bio knap sa satnicom. Stoga sam kresnuo par sendvića, šunka, sir i listovi od medveđeg luka da se i ja malo po-igram ajduka.
Do Splita sve u redu ali dalje je bilo deset semafora, radovi na podvozju ili širenju kolnika. Neum sam prošao, da me itko išta pitao. Taman se postavim u Orebiću kad mi je trajekt otpozdravio sirenom. Nazovem kolegu Pavića da ne-ću biti nazočan na obavjesnom razgovoru. Stigao sam na kraj, kad su se takmičari povukli u odaje, nisam mogao večerati, sprao sam prašinu sa sebe i zavukao se u krpe. Zadnje što sam sa smješkom registrirao da mi neko šalje poruku. Ujutro sam ju pročitao: ne-mogu doći, moj nije otišao. Jel to neka zajebancija ili pogrešan broj. Broj sam za svaki slučaj ostavio memoriran.
Da opravdan kašnjenje na brifing, prvi sam na doručku, slijede kolege Gobin pa Grabar sport, dalje ne-znam jer sam otišao napuniti rezervoar plave ptice i podići insignije za trku. Taman kad sam se pripremio, uvukao u neopren započela je trka. Najteža naša trka, pa se s pravom zove "Izazov Marko Polo". Valovito more, rečeno da je 18 stupnjeva a već na rasplivavanju kolega mi primjeti da je temperature OK jer su mi noge bile boje kuhanog hlapa, a na plivanju mi je veker pokazao 15,5 stupnjeva. Temperatura je bila rezultat ponekog odustajanja, između ostalog poznati triatlonac Ryan Cargo koji je naučen na toplije uvjete. U Tampi skoči u more za Novu godinu ili za prvi travanj i ima tursku kupelj. Bic staza brdska u povratu, izdajnički sjeveroistočnjak puhao u prsa a trkačka je valovita stvorena za moja koljena. Kad sam isplivao imao sam nevidljive noge. Kako slabo vidim tek kad sam skinuo naočale, primjetio sam, da su plave u boji neoprena.
Učesnika je bilo 62, nešto u sprintu ostali u olimpijskom kategorije Elite 1 i Elite 2 poneki u starosnoj kategoriji. Frano Kršinić je branio najstariju kategoriju u sprintu a ja u olimpijskom. Pobjednik je bio Mađar Petrica Bayai iz kluba Mogyl SE Baja. Takmičari iz cijelog svijeta i okolice, samo su falili novozelanđani, najavili se ali zbog državnog prvenstva nisu došli. Na proglašenju gradolnačelnik g. Duhović zahvalio se svima na dolasku i uputio pozivnica za iduću godinu, ja sam dobio usmenu i pismenu pozivnicu.
Obećao sam mu da obavezno dolazim pod jedinim uvjetom da more bude 12 stupnjeva.
U povratu je bilo lakše, znao sam put jer se po istim vraćam. U Stonu sam kupio kamenice. Neum dva puta, prošao sam sa stokom i biljkama bez veterinarske i fitosanitarne inspekcije. Zato sam ja izvršio inspekciju i otvorio novi prijelaz po propisima Shengenu. U nastavka čeka me nočna vožnja,kod Gospiću sam se popeo na Dalmatinu i do Vžd. odletio sa svojom plavom pticom. Seka bi rekla da sam se slabo trudio za vrijeme trke. U dva dana samo sam letio sa autom.
Za kraj ne-mojte mi zamjeriti na mojoj drskoj gramatici. Poznato je da imamo službena tri jezična pravopisa, sad će-mo dobiti i četvrti. Jadna zemlja u kolapsu a bavimo se minorno trivijalnim stvarima. Kad smo već kod pravopisa, ni tu ne-mamo sreće kao da smo zaslužili proklestvo. Ako sebe tu pokušam pronaći onda bi bio na liniji Krleže, govori kako si u mladosti učio. Na-žalost, ja sam imao u prvih pet razreda osnovne Anku Partizanku, došla sa kursa i ja sam u osnovnoj govorio i pisao tačka. Tačkal sam iako su moji doma govorili točka. I sad bi kronološki mogao poredati bizarnosti i gluposti. Da skratim evo me u danasu, kako sam po prirodi racionalan blesavo mi dođe riječca šport, zar nije jednostavnije pisati sport, nego još dodavati kvačicu i gubiti vrijeme. A, ovaj cirkus sa ne-ću, podsjeća me na vremena kad se i trpalo u zatvor zbog krivo-govora.
Petrica od Korkyre
Zadnja izmjena ( Petak, 03 Svibanj 2013 18:44 )