Mama Mia
Sapunica se nastavlja, neki mjenjaju status malus. Malo sam si dao truda i pregledao poslovna izvješća firmi uključenih u USKOK-ov program, KB-a
Prvo što mi je upalo u oči sve firme imaju kapital u vrijednosti osnivačkog 20 000. Ništa čudno. A dobivali milijunski krediti, ne kune nego u EUR-i. Čime su garantirali? Da mi je znati možda bi i meni nešto palo u med. Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
Nije mi jasno zašto poznatog neurokirurga zivkaju u USKOK, Kažu za Clarus Primus d.o.o. Ja bacim oko na tu firmi, kad članovi uprave Damjanović i Šola. Nema neurokirurga.Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
Sve čudnije od čudnijeg, ali firma nije čudna, nego polemično čudna. Naime poslovni prihodi od osnivanja 2006 do 2011 skoro ništa. U 2010 do 2011 čudna zarada 1200,00 kuna. Još čudnije ni dobitka ni gubitka. Ostalo bez komentara. Pa čime se firma bavi, transferom kapitala? U registraciji ima 18 djelatnosti ali bankarskih nema. Ni ja ne bih mogao dati neki ozbiljan komentar na te podatke.
Ali sam se prisjetio nečeg što je bio hit u Jugoslaviji. Junak događanja je drug Vračarić Lazo, general, prvoborac, prvi Zagorski partizanski odred. Ratne zasluge bi preskočil, osim da je bio prijatelj sa svim poznatim poslijeratnim političarima. Poslije rata, bio je, zanimljivo predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske 47-50. Ali to mu nije bilo jedino zanimanje, već se počeo pripremati za biznis tj za kapitalističku proširenu reprodukciju. Kad je bio siguran da ispekao na domaćem terenu poslovanje, okrenuo se inozemnstvu.U Munchenuosnovao poduzeće Gesellschaft mit beschränkter Haftung, za one koji neznaju, skračenica Gmbh ili po našem društvo sa ograničenom odgovornošću a to je skraćeno d.o.o. Komentar, prvi pravi biznismen.
I tako naš junak krene iz radničko slobodarske misli, boljševičke orijentacije u kapitalizam. Točnije u model po Marxu, izrabljivanje čovjeka po čovjeku. Biznis se sastojao u proizvodnji dihtunga, ispravno hrvatski brtvi. Ako mi moj pajdaš Alc dozvoli, po sjećanju to su bile brtve za radijatore. A kakav je bio tehnološki postupak proizvodnje. Uvozio je te brtve iz inozemstva, pretpostavljam od svoje vlastite firme, prepakirao iste brtve i izvozio.
A kakve ima veze dihtunzi sa Karlovačkom bankom ili Clarus Primus,nikakve. E ali biznisa nema bez šuške, bez šaša ništa. Možeš biti učenjak, šef MENSE, predsjednik svega i svačega, možeš biti inovator, junak prvoborac, štatigajaznam narodni heroj, imati ideja ko Leonardo ali treba još nešto. Katalizator šuštavi.
I tu ušeće Vračarić u KB, šalim se, neznam koje su bile banke, što i nije važno. Sve su banke iste, nije to samo u KB-u i ostale današnje banke daju diskrecione pomoći. Pomoć se poslije zatvori već nekako. O tom modelu kasnije ako ću se prisjeti na kraju eseja o mogućnosti sive mase koja nam je ugrađena prije 50 000 godina.
Mogu samo zamisliti situaciju, general upadne u banku, ali ne sa oružjem. Izvolite kako vam mogu pomoći kaže direktor banke, ulizujući se. Koji slučajno može biti general. Uz čašicu dogovore, kredit kane, koliko već biznismen partizan treba. Dalje je išlo sve ko po loju kak je uzrečica. Uvezli su se dihtunzi, spakirali i pravac natrag od kud su došli. Tu nisam u potpunosti siguran da li se uzimala i premija na izvoz, mislim da da. I tako nekoliko puta se odvijao tehnološki proces, dok se nije pitalo kad će se krediti početi vraćati.
Hm, vraćati, Vračarić se samo navraćao po šušku a na kraj pameti mu nije bili da ju vraća. I tu pukao tehnološki proces, proizvodnja je stala. Po sudskom spisu 50 miljuna $ je bilo kreirane štete. Vračarić je otišao u Munchen ali se nije vratio da čuje presudu, bila je, ni tu nisam siguran 20 godina. No to nije bilo sve. Ranković je ode kod Broza.
Nađe ga u njegovom apartmanu u koji nitko smio ulaziti bez najave, nije ni bilo stolca za gosta. S nogu Leka kaže Brozu, čuj Stari onaj naš Vračarić prhnuo preko grane, što ćemo s njim. A Broz zavaljen u fotelju gleda obožavani vestern sa John Waynom. U jednoj ruci poluprazna čaša sa Chivasom a u drugoj havanka, osobno mu ih slao Fidel. Cigare koje su se motale na bedrima kubanki. Leka cupka s jedne noge na drugu a Broz hedonistički pijucka i ispuhuje dim, napravio oblak dima ko iz parnjače iz serije 08. Pa što ćemo snjim, nervozno se ponovo javi Leka, inače opaki lik, bio je šef OZNE I UDBE. Koga se je on dohvatio taj više nije osvanuo. Ja sam imao sreću, što moj otac nije Leku upoznao, nebi ja glumio Petricu.
Broz, ni da trepne ali pjevuckajući prozbori na svom poznatom slengu rusko-sprsko-kajkavskom. Pa bogati, ako je mogao pljunuti na svoju i našu borbu, na revoluciju na socijalizam, nek mu ti novci. Ostavite ga na miru. To je značilo da neće proči kao Đureković nekoliko godina kasnije. Kak je to u životu, uvijek ima ali. Ali netko revan, društveno odgovoran, pošalje informaciju da je Vračarić sa dvojicom pajdaša/neću im spomenuti ime/ trojicu njemačkih avijatičara poslali na onaj svijet. Sve je to lijepo opisao poznati zagrebački ilegalac, kasnije još poznatiji političar. Događaj se zbio u Zvonimirovoj u Zagrebu 1941, sačekali ih poslije kino predstave. Jedan od njih slučajno je pao policiji u ruke i sve priznao, tako da je postojao otvoreni dosje u BND-u. Nijemci su priveli Vračarića na razgovor i nakon par dana ga pustili. Razlog nepoznati, moguće da je sve porekao, ili da on nije taj Vračarić. A to što je prebjeg, lako se mogao opravdati kad je u Jugoslavija tada postojao Goli otok kao prebukirani zatvor, sa tretmanom skoro kao u konc logorima. I to je bila poznata činjenica na zapadu.
Kako je na kraju završio biznismen, neznam. Kad sam bio u Munchenu nisam se ni sjetio na njega, više me zanimao model 760 Li BMW. A zašto baš taj, zato jer ima motor od skoro 500 KS, kao i najjači teretni kamioni.
Petrica Bankar
Prvo što mi je upalo u oči sve firme imaju kapital u vrijednosti osnivačkog 20 000. Ništa čudno. A dobivali milijunski krediti, ne kune nego u EUR-i. Čime su garantirali? Da mi je znati možda bi i meni nešto palo u med. Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
Nije mi jasno zašto poznatog neurokirurga zivkaju u USKOK, Kažu za Clarus Primus d.o.o. Ja bacim oko na tu firmi, kad članovi uprave Damjanović i Šola. Nema neurokirurga.Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
Sve čudnije od čudnijeg, ali firma nije čudna, nego polemično čudna. Naime poslovni prihodi od osnivanja 2006 do 2011 skoro ništa. U 2010 do 2011 čudna zarada 1200,00 kuna. Još čudnije ni dobitka ni gubitka. Ostalo bez komentara. Pa čime se firma bavi, transferom kapitala? U registraciji ima 18 djelatnosti ali bankarskih nema. Ni ja ne bih mogao dati neki ozbiljan komentar na te podatke.
Ali sam se prisjetio nečeg što je bio hit u Jugoslaviji. Junak događanja je drug Vračarić Lazo, general, prvoborac, prvi Zagorski partizanski odred. Ratne zasluge bi preskočil, osim da je bio prijatelj sa svim poznatim poslijeratnim političarima. Poslije rata, bio je, zanimljivo predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske 47-50. Ali to mu nije bilo jedino zanimanje, već se počeo pripremati za biznis tj za kapitalističku proširenu reprodukciju. Kad je bio siguran da ispekao na domaćem terenu poslovanje, okrenuo se inozemnstvu.U Munchenuosnovao poduzeće Gesellschaft mit beschränkter Haftung, za one koji neznaju, skračenica Gmbh ili po našem društvo sa ograničenom odgovornošću a to je skraćeno d.o.o. Komentar, prvi pravi biznismen.
I tako naš junak krene iz radničko slobodarske misli, boljševičke orijentacije u kapitalizam. Točnije u model po Marxu, izrabljivanje čovjeka po čovjeku. Biznis se sastojao u proizvodnji dihtunga, ispravno hrvatski brtvi. Ako mi moj pajdaš Alc dozvoli, po sjećanju to su bile brtve za radijatore. A kakav je bio tehnološki postupak proizvodnje. Uvozio je te brtve iz inozemstva, pretpostavljam od svoje vlastite firme, prepakirao iste brtve i izvozio.
A kakve ima veze dihtunzi sa Karlovačkom bankom ili Clarus Primus,nikakve. E ali biznisa nema bez šuške, bez šaša ništa. Možeš biti učenjak, šef MENSE, predsjednik svega i svačega, možeš biti inovator, junak prvoborac, štatigajaznam narodni heroj, imati ideja ko Leonardo ali treba još nešto. Katalizator šuštavi.
I tu ušeće Vračarić u KB, šalim se, neznam koje su bile banke, što i nije važno. Sve su banke iste, nije to samo u KB-u i ostale današnje banke daju diskrecione pomoći. Pomoć se poslije zatvori već nekako. O tom modelu kasnije ako ću se prisjeti na kraju eseja o mogućnosti sive mase koja nam je ugrađena prije 50 000 godina.
Mogu samo zamisliti situaciju, general upadne u banku, ali ne sa oružjem. Izvolite kako vam mogu pomoći kaže direktor banke, ulizujući se. Koji slučajno može biti general. Uz čašicu dogovore, kredit kane, koliko već biznismen partizan treba. Dalje je išlo sve ko po loju kak je uzrečica. Uvezli su se dihtunzi, spakirali i pravac natrag od kud su došli. Tu nisam u potpunosti siguran da li se uzimala i premija na izvoz, mislim da da. I tako nekoliko puta se odvijao tehnološki proces, dok se nije pitalo kad će se krediti početi vraćati.
Hm, vraćati, Vračarić se samo navraćao po šušku a na kraj pameti mu nije bili da ju vraća. I tu pukao tehnološki proces, proizvodnja je stala. Po sudskom spisu 50 miljuna $ je bilo kreirane štete. Vračarić je otišao u Munchen ali se nije vratio da čuje presudu, bila je, ni tu nisam siguran 20 godina. No to nije bilo sve. Ranković je ode kod Broza.
Nađe ga u njegovom apartmanu u koji nitko smio ulaziti bez najave, nije ni bilo stolca za gosta. S nogu Leka kaže Brozu, čuj Stari onaj naš Vračarić prhnuo preko grane, što ćemo s njim. A Broz zavaljen u fotelju gleda obožavani vestern sa John Waynom. U jednoj ruci poluprazna čaša sa Chivasom a u drugoj havanka, osobno mu ih slao Fidel. Cigare koje su se motale na bedrima kubanki. Leka cupka s jedne noge na drugu a Broz hedonistički pijucka i ispuhuje dim, napravio oblak dima ko iz parnjače iz serije 08. Pa što ćemo snjim, nervozno se ponovo javi Leka, inače opaki lik, bio je šef OZNE I UDBE. Koga se je on dohvatio taj više nije osvanuo. Ja sam imao sreću, što moj otac nije Leku upoznao, nebi ja glumio Petricu.
Broz, ni da trepne ali pjevuckajući prozbori na svom poznatom slengu rusko-sprsko-kajkavskom. Pa bogati, ako je mogao pljunuti na svoju i našu borbu, na revoluciju na socijalizam, nek mu ti novci. Ostavite ga na miru. To je značilo da neće proči kao Đureković nekoliko godina kasnije. Kak je to u životu, uvijek ima ali. Ali netko revan, društveno odgovoran, pošalje informaciju da je Vračarić sa dvojicom pajdaša/neću im spomenuti ime/ trojicu njemačkih avijatičara poslali na onaj svijet. Sve je to lijepo opisao poznati zagrebački ilegalac, kasnije još poznatiji političar. Događaj se zbio u Zvonimirovoj u Zagrebu 1941, sačekali ih poslije kino predstave. Jedan od njih slučajno je pao policiji u ruke i sve priznao, tako da je postojao otvoreni dosje u BND-u. Nijemci su priveli Vračarića na razgovor i nakon par dana ga pustili. Razlog nepoznati, moguće da je sve porekao, ili da on nije taj Vračarić. A to što je prebjeg, lako se mogao opravdati kad je u Jugoslavija tada postojao Goli otok kao prebukirani zatvor, sa tretmanom skoro kao u konc logorima. I to je bila poznata činjenica na zapadu.
Kako je na kraju završio biznismen, neznam. Kad sam bio u Munchenu nisam se ni sjetio na njega, više me zanimao model 760 Li BMW. A zašto baš taj, zato jer ima motor od skoro 500 KS, kao i najjači teretni kamioni.
Petrica Bankar
Zadnja izmjena ( Srijeda, 29 Svibanj 2013 05:12 )
