20.06.13. Toliko  mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji.
U Temi dana sa Bandićem  imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik.
I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić.
No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan.
Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji.
Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat.
Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO.
A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji.
        I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči.
Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova.
Petrica Poslodav/itelj/ac