Za razliku jedne nemirne noći kolege Pavića. Noć je ipak za pajkiti, ja sam uzeo malo više noći za prevagu razuma. Prijašnjih godina bilo je, da nema domaće trke na koju nisam išao, od sada će ih biti sve manje i manje ćemo se viđati. Samo mijena prava mijena jest.
Za mene je Memorijal bio da se oda pošta našem kolegi. Pravnik, javni tužilac, odvjetnik, triatlonac i kolega iz kluba. O njegovim sportskim uspjesima sve je poznato i puno puta rečeno. Možda da se pohvalim da sa izostankom Nenada ostao sam sam na svim Memorijalima, računajući i na onom od Nikole.
Kako je kolega bio pravnik, dakle formalista, ne bi se ljutio da se progovori o sportu koji je bio svima nama zajednički.
O samoj trci i rezultatima sve znate, o onama, tek nas čeka rezultat. Memorijal je samo produkt naših odnosa u HTS-u. O samoj organizaciji neću ništa kritički pisati, zbog nekadašnjeg članstva u TK Zagrebu, ali možda da se skrene pažnja da staza za bic na Jarunu nije za zabranu zavjetrine. Prvo na nekim mjestima lijevo su zatvoreni, puni ležeći policajci, ostaje prolaz u sredini ili desno. SVI idemo na srednji a negdje je udaljenost od jednog seta ležećih do drugog manja od 200 m. Pa kako onda poštivati zabranu. Tehnički teško. Ne treba isključiti ostale posjetitelje Jaruna.
Drugo, da bi se poštivala pravila treba biti i nekakvog znanje. Ni jedno preticanje, barem kod mene nije bilo po pravilu ITU-a. Nepravilnim prolaskom onog koji pretiče istog trenutka gura preticanog u kaznu. Dakle nije dosta biti na par trkica i sad sve znaš, nego treba malo uzeti i Pravilnik i pročitati. Nije preticani takmičar skot kojeg možeš proči kako si neko zamislil.
Između ostalog imao sam i dva ulaska na bic stazi sa desne strane, kak to tumačiti. Neki se bave triatlonom a da o njemu neznaju skoro pa ništa. Dakle voziš svoju trku a da nebi bio u zavjetrini morao bi smanjivati brzinu. Toga u ITU pravilima nema. Ima i pravilo blocking.
Prije osvrta na razinu HTS-a. Mali odmak na neke konkretne primjedbe. Prije trke kolege Prvan, Dikon i ja, malo smo bistrili neke teme i na neke moje kritike Dikon kaže da sam ja stalno protiv nečega. A kad je Dikon zaiskrio, kad sam rekao da je izlazak iz vode bez veze, pa skok. Ove godine smo bili pošteđeni. A to je minorni problem prema potpunoj anarhiji u organizaciji HTS-a.
Mogu sebe samog demantirati, kada je nedvojbena svrsihodnost, opravdanost, onda nemam ništa protiv. Primjer trka na Bledu i Veldenu, olimpijski. U Veldenu je organizator napravio pravu marketinšku feštu već od plivanja. Izlazak iz vode, i ne mogu ni zucnuti da mu je to bez veze kad je izlazak uronjen u vodu i dvojica svakog plivača doslovce izbace na suho i to dva puta. Za prvi krug se trči i skače u vodu a za drugi se izlazi za tranziciju. I to pred publikom na šetnici. na klupama odmah do tranzicije, pred otvornim terasama kafića, restorana i pred prozorima vila. Ako sam naporan onda je to izraz određenog svjetonazora. Prije objašnjenja, moram se odrediti. Nisam bio zadovoljan radom UO kad sam bio ja član a ovo sada je bez komentara. U kvaliteti vođenja HTS-a ne može se usporediti.
Zašto sam staro ćangrizalo. Malo se kužim u strojarstvo pa ću vam odati jednu tajnu. Svi vi koji vozite auto, u svakom trenutku može vam odletjeti kotač da ne bi bilo jedne zakonitosti a zove se čvrsti dosjed. Dobro kotač je pričvršćen vijcima, to nije ni bitno toliko, jer je na glavčini a ona je i vezana na krajnik, ni to nije toliko bitno. Bitno je da samo spomenuti dosjed funkcionira. Na osovinu dolazi ležaj u određenoj toleranciji/ mikroni/ najčešće u H/h polju. Ako nije postignuta određena preciznost selite se u neku drugu dimenziju. Isto takva preciznost postoji kod mene, nema planskog pristupa i vođenja firme ako se ne držim zadanih pravila. Ima još, ima pravilo u računovodstvu. Isto sve mora biti u savršenoj ravnoteži može i preciznosti. Dakle jedna preciznost iz tehničkih nauka druga iz društvenih nauka. Temelj računodostva za jednostavnost je kontni plan. Konta. Kao raspelo. Lijeva strana mora odgovarati desnoj. Primjer, kupi se roba i proda. Materijalno ulaz i izlaz, ali u isto trenutku se na novčanom kontu mijenja. Ulaz jedan iznos na izlazu drugi. Otvara se konto za razliku višeg iznosa za prodanu robu. Ali je moguće da roba nije plaćena otvara se konto sumnjiva i sporna potraživanja. i tako dalje. Sad sam bio jasan, ja sam limitiran i ograničen u svjetonazoru. Lako je recimo slikaru, na slici može ubaciti likove lijevo desno, neće se nešto posebno dogoditi ako je apstraktna. Pa čak i kod potreta se može napraviti cirkus/Picaso ili Dali/
Veliki uvod za HTS. Nakupilo se toga godinama i taj teret se neće lako riješiti. Zbog sitnih osobnih interesa, animoziteta, osoba koji se nisu u životu profesionalno dokazali, napravili su nered. Nakupilo se negativne energije. Ima ljudi od znanja i sportskog backgrounda, ali se drže po strani od onih koji su galamđije i na silu bi htjeli biti netko. Na žalost društveni status se dugo treba graditi da se stekne društveno priznanje s osnova određenih kvaliteta.
kad sam pogledao malo unatrag,  bila su neka bolja vremena u odnosu na kvalitetu naših elita. Sad su sve nam susjedne zemlje dominatne u takmičarskom smislu. Gdje je greška.
Imamo proizvod, ako postavim problem marketiški. Nismo se izborili u društvu za sport koji je atraktivan u takmičarskom smislu ali i u samoj grupi sportova.             
Proizvod je tu ali marketing 4 mix nema. Nemamo cijenu, još smo si ju  sami srozali, promocija skoro pa da je nema, na težinu i atraktivnost sporta a prodaja i distribucija-ništa. Tonemo i to uporno. Svake godine manja doznaka od HHO-a.
Mi umjesto da organizacijski širimo priču/triatlon/, činimo sve u korist svoje vlastite štete. Kao da nam je razum izostao, sve činimo od upravljanja resursima /Vilić/ organizacije, do provedbe da si zakompliciramo život umjesto da nam trke budu bogatije sa brojem takmičara. Postavimo sve uvjete odbijajuće za individualca a time i budućeg triatlonca.
Na spomenutoj trci u Veldenu nije bilo nikakvih posebnih zabrana. Prije nje je bila je trka u Portorožu, od svih zabrana bilo je samo zavjetrina muško žensko muško. Za Velden je vrijedilo ko kako hoće, može i u grupi. Bila je jedna posebna, automatska diskvalifikacija, gubljenje opremena po stazi i bacanje., Na bic stazi od 43 kn vidio sam samo dvije vrečice gela od 600 takmičara. Sve to navodim da sam oduvijek bio da imamo široku bazu takmičara, kao i onih koji mogu doprinijeti kvaliteti organizacije a ne u ova recesijska doba još si uskraćujemo mogućnosti.. Po Zakonu o sportu mi smo udruga građana. I ne vidim razloga da se HTS privatizira.