Triatlon Celje
Kolega i pajdaš Cokan iz kluba TK Celje pozvao je nas na Državno ekipno prvenstvo Slovenije u super sprintu. Rekordnu prijavu je imao Kregar /Kamnik/ 13 ekipa. U istoj trci bilo je i pojedično natjecanje.
Dolaskom šogora iz Aachena Tilla Eulenspiegela, mali smo štafeto. Krenuli smo zaran za Celje. Petrica je bio smrknut jer je glavni showman bio Till. Donio je sa sobom pored darova i značajne informacije iz sjedišta EU, posebno odluke EK. O tome niže.
Ipak nismo nastupili kao štafeta jer je Till pokvario hranom želudac a Petricu je povukao propuh kad je bio znojan i hodal je ko kifl. Tak da od njih dvojice jedina korist što će biti navijači.
Bilo je naporno jer uvjeti su bili vruči. A i ostali faktori nisu išli u prid. U tjedan dana tri puta kroz Celje, kaj da sem tuki doma. Nedjelja za Udine, srijeda za Ljubljanu poslovno i opet nedjelja malo triatlona kod grofova Celjskih. 500 godina su oni na ovim prostorima bili važni faktor. Toliki, da su carevi posuđivali novac za vojne kad su htjeli ostvariti svoje realne ili nerealne interese. Društveni i državni status bio je im dinastički-egal sa Hazburzima. Sve do posljednjeg Ulrika ll, kojeg su u Beogradu ubili, Hunjadi. Pošto nije imao muškog potomka, razbili mu porodični grb, car podijelio i uzeo imanje. Žena i kćer preko noči postale sirote. Takav je bio zakon srednjeg vijeka. Za razliku, naši sljepci u Saboru, neku baku iz porodice Jagelović priznali za nasljednika pa su Habzurzi zadržali nasljedno pravo. I tu su se Hrvati pokazali da znaju služiti ali ne i vladati. Veličinu Celjskih ukazuje da su bili u posjedu skoro cijele Slovenije i pola Hrvatske. Pa ima jedna crtica sa poznatom familijom iz Vraždina koja se hvali da imaju vinski podrum na Varaždinbregu od Celjskih. Objavili to u lokalnim novinama i da je podrum iz 16 stoljeća. Istina, jer je Urlik II ubijen 1456 g.
Ima još, simptomatično za naše šire prilike, nisam čuo da se netko nudi ili tvrdi da je izravni službeni potomak grofova. Doduše ima jedno malo mjesto ispod dvorca koji tvrde da su plave krvi jer je bilo poznato da je Herman II volio zalaziti kod njih. Za razliku, mi imamo poplavu Zrinskih a posebno Frankopana, iako su baš Habzurzi temeljito očistili obje obitelji da nitko ne ostane. Postoje neki Frankopani koji su se dotepli iz Engleske, čak su si kupili i neki stari grad i imaju nekakvu firmicu.
Važne vijesti koje je imao Till, odnose se na kvalitetan rad naših zastupnika u EU parlamentu. U Hrvatskoj je objavljeno da je jedna velepoštovana zastupnica postavila pitanje Pelješkog mosta, odmah prva. Onda ju netko upozorio da se slično pitanje več kiseli u EU parlamentu. Jasno po poznatoj špranci nastala je svađa, da je ona prva. E kad smo ušli u današnju zaribanu sadašnjicu elektronike, pa je na Web stranici parlamenta, stvarno već bilo pitanje, ali od drugog zastupnika. Nije to u EU kao kod nekih naših sudova da se peti kupac imovine, kronološki po redu upisivao kao prvi na neku imovinu. Kod malverzacija sa stanovima.
Da ne budu samo vijesti iz po/vijesti/litike, ipak i nešto ljepših vijesti sa trke. Cokan je to lijepo organizirao po njegovom na temperaturi od 38 st. Od malih, štafeta, svakagor i do nas u sprintu. Dobro, meni je bilo malo naporno, svaka tri dana, trka. Pored toga upao sam u kategoriju M3 dakle među 12 godina mlađe, uspjeh treće mjesto. Plivalo se u bazenu. Bic staza u gradu, a tek je bil po šetnici Savinje. Ne mogu odoljeti na sitnoj digresiji. Na svim ino trkama uključena su bila središta grada. Znači zatvaraju se ulice i nitko ne zvoca i cirkusira zbog toga, pače ima više navijača a kod nas trke se tjeraju iz gradova ili se ne mogu dobiti dozvole.
Program je bio uhodan, tako da su baterije plivale u bazenu od 9 sati zaporedo po raznim /sedam/ disciplina i u 15 sati je bila podelitev medalj. Nažalost paste ni blo. Pač pa je bla zelo dobra pica. Sva trojica smo ljubitelji pica, pogotova ja koji bi za dobru picu skočil u baru punu krokodila. Nevjerjetno, pica je bila ista po kvaliteti ko iz Kora bara u ljubljani. Žalosno, davno je zaprt i propal. U bivšoj Jugi samo na dva mjesta se mogla prava talijanska pica pojesti. U Kora baru i kod Furmana. K Furmanu se šlo iz Ljubljane do Lukovice ob Domžalah. Kad ti dobro ide onda se napravi greška. pa su Furmanovi počeli kupovati gotove smrznute pice, malo ih garnirali i onda više nisam zalazil k njima. Ni prevare za moj denar.
Tako smo se po triatlonu pogostili picom, spili hladno pivo, poslovili od Ninota Cokana i za dve uri prek Rogateca i G.Jesenja došli doma na Alku.
Dolaskom šogora iz Aachena Tilla Eulenspiegela, mali smo štafeto. Krenuli smo zaran za Celje. Petrica je bio smrknut jer je glavni showman bio Till. Donio je sa sobom pored darova i značajne informacije iz sjedišta EU, posebno odluke EK. O tome niže.
Ipak nismo nastupili kao štafeta jer je Till pokvario hranom želudac a Petricu je povukao propuh kad je bio znojan i hodal je ko kifl. Tak da od njih dvojice jedina korist što će biti navijači.
Bilo je naporno jer uvjeti su bili vruči. A i ostali faktori nisu išli u prid. U tjedan dana tri puta kroz Celje, kaj da sem tuki doma. Nedjelja za Udine, srijeda za Ljubljanu poslovno i opet nedjelja malo triatlona kod grofova Celjskih. 500 godina su oni na ovim prostorima bili važni faktor. Toliki, da su carevi posuđivali novac za vojne kad su htjeli ostvariti svoje realne ili nerealne interese. Društveni i državni status bio je im dinastički-egal sa Hazburzima. Sve do posljednjeg Ulrika ll, kojeg su u Beogradu ubili, Hunjadi. Pošto nije imao muškog potomka, razbili mu porodični grb, car podijelio i uzeo imanje. Žena i kćer preko noči postale sirote. Takav je bio zakon srednjeg vijeka. Za razliku, naši sljepci u Saboru, neku baku iz porodice Jagelović priznali za nasljednika pa su Habzurzi zadržali nasljedno pravo. I tu su se Hrvati pokazali da znaju služiti ali ne i vladati. Veličinu Celjskih ukazuje da su bili u posjedu skoro cijele Slovenije i pola Hrvatske. Pa ima jedna crtica sa poznatom familijom iz Vraždina koja se hvali da imaju vinski podrum na Varaždinbregu od Celjskih. Objavili to u lokalnim novinama i da je podrum iz 16 stoljeća. Istina, jer je Urlik II ubijen 1456 g.
Ima još, simptomatično za naše šire prilike, nisam čuo da se netko nudi ili tvrdi da je izravni službeni potomak grofova. Doduše ima jedno malo mjesto ispod dvorca koji tvrde da su plave krvi jer je bilo poznato da je Herman II volio zalaziti kod njih. Za razliku, mi imamo poplavu Zrinskih a posebno Frankopana, iako su baš Habzurzi temeljito očistili obje obitelji da nitko ne ostane. Postoje neki Frankopani koji su se dotepli iz Engleske, čak su si kupili i neki stari grad i imaju nekakvu firmicu.
Važne vijesti koje je imao Till, odnose se na kvalitetan rad naših zastupnika u EU parlamentu. U Hrvatskoj je objavljeno da je jedna velepoštovana zastupnica postavila pitanje Pelješkog mosta, odmah prva. Onda ju netko upozorio da se slično pitanje več kiseli u EU parlamentu. Jasno po poznatoj špranci nastala je svađa, da je ona prva. E kad smo ušli u današnju zaribanu sadašnjicu elektronike, pa je na Web stranici parlamenta, stvarno već bilo pitanje, ali od drugog zastupnika. Nije to u EU kao kod nekih naših sudova da se peti kupac imovine, kronološki po redu upisivao kao prvi na neku imovinu. Kod malverzacija sa stanovima.
Da ne budu samo vijesti iz po/vijesti/litike, ipak i nešto ljepših vijesti sa trke. Cokan je to lijepo organizirao po njegovom na temperaturi od 38 st. Od malih, štafeta, svakagor i do nas u sprintu. Dobro, meni je bilo malo naporno, svaka tri dana, trka. Pored toga upao sam u kategoriju M3 dakle među 12 godina mlađe, uspjeh treće mjesto. Plivalo se u bazenu. Bic staza u gradu, a tek je bil po šetnici Savinje. Ne mogu odoljeti na sitnoj digresiji. Na svim ino trkama uključena su bila središta grada. Znači zatvaraju se ulice i nitko ne zvoca i cirkusira zbog toga, pače ima više navijača a kod nas trke se tjeraju iz gradova ili se ne mogu dobiti dozvole.
Program je bio uhodan, tako da su baterije plivale u bazenu od 9 sati zaporedo po raznim /sedam/ disciplina i u 15 sati je bila podelitev medalj. Nažalost paste ni blo. Pač pa je bla zelo dobra pica. Sva trojica smo ljubitelji pica, pogotova ja koji bi za dobru picu skočil u baru punu krokodila. Nevjerjetno, pica je bila ista po kvaliteti ko iz Kora bara u ljubljani. Žalosno, davno je zaprt i propal. U bivšoj Jugi samo na dva mjesta se mogla prava talijanska pica pojesti. U Kora baru i kod Furmana. K Furmanu se šlo iz Ljubljane do Lukovice ob Domžalah. Kad ti dobro ide onda se napravi greška. pa su Furmanovi počeli kupovati gotove smrznute pice, malo ih garnirali i onda više nisam zalazil k njima. Ni prevare za moj denar.
Tako smo se po triatlonu pogostili picom, spili hladno pivo, poslovili od Ninota Cokana i za dve uri prek Rogateca i G.Jesenja došli doma na Alku.
