Lepi Cane
Lep ko greh, kaže za predsjedničke izbore 2009 g. "Kriminal je postao sustav u Hrvatskoj, a korupcija stil života i to je ono što treba mijenjati. Mi građani ove zemlje imamo pravo i odgovornost boriti se za bolju Hrvatsku u kojoj nitko ne smije imati pravo na siromaštvo."
Za kraj je kao usput dodao, da suprug sve dozna kad svi znaju. Pored svih osobina bio je i vidovit. Kažu da se sa Pantovčaka najbolje vidi Remetinec.
Bolja izjava mu je, da nije ni jednu lipu zaradio od države i nijednu lipu nije zaradio u pretvorbi. Gola istina. Poštenjačina isto ko i moj brat, samo je koristio insajderske informacije i bio veliki filantrop. Da nije bilo njega propao bi Meštrovićev atelje. Bivši vlasnik ništa s njim nije mogao/znao/ uraditi. Nije ga mogao/znao/ urediti, a ni preurediti, ni prodati. I tu uleti Lepi Cane i spasi atelje, uz pomoć novog GUP-a. Sitniš koji je inkasirao bio je, da filantropski spašava likovnu umjetnost hrvatske i švajcarske satove.
Ko zna koliko bi ta idila trajala, da nisu došli po njega. Pade Lepi Cane, bude mi ga žal. Pa spriječili su čovjeka da nastavi skupljati marljivo, prekinuli ga. Mislim da to nije pravedno pa ipak je on znao dok mi ostali nismo znali. Naročito moj brat koji je budalasto i uredno plaćao doprinos komori na čelu sa Lepim Canetom. Znanje je pokazao, spomenuto je već oko svoje imovine ali oko poduzetničkih doprinosa to ga baš nije zanimalo. To je prepustio nekim remorkerima, tj šleperima. Nakupilo se tih doprinosa pa se dijelilo doma šakom i kapom, predsjednicima lokalnih gospodarskih komora, pa tajnicima, koje je u brže bolje prebacio na direktorska mjesta sa van serijskim plaćama, pa nakrcao komoru sa savjetnicima sa bijednim plaćama, većim od premijera. U komoru uveo i ostale prateće službe tako da je iznutra komora bila ko Hilton. E sad kako se sve nije moglo potrošiti kod kuće, moralo je nešto i ostati za šlepere, pa neće valjda prazni prometovati. Svakom iole ozbiljnom poduzetniku, poznato je da ako u luku u koju ne ulaze brodovi i remorkeri da ta luka propadne.
Možda netko misli da sam mu zavidan, nisam, posljednji je saznao za ženu. Tu ga posebno žalim a najviše mu zamjeram što za sve što će ga teretiti nije proveo javne natječaje.
Da ipak ne bude ovakvi slučajevi pretužni, malo veselja. Jedni na razgovor u DORH a drugi kod MMF-a.
Petrica Ružni
Za kraj je kao usput dodao, da suprug sve dozna kad svi znaju. Pored svih osobina bio je i vidovit. Kažu da se sa Pantovčaka najbolje vidi Remetinec.
Bolja izjava mu je, da nije ni jednu lipu zaradio od države i nijednu lipu nije zaradio u pretvorbi. Gola istina. Poštenjačina isto ko i moj brat, samo je koristio insajderske informacije i bio veliki filantrop. Da nije bilo njega propao bi Meštrovićev atelje. Bivši vlasnik ništa s njim nije mogao/znao/ uraditi. Nije ga mogao/znao/ urediti, a ni preurediti, ni prodati. I tu uleti Lepi Cane i spasi atelje, uz pomoć novog GUP-a. Sitniš koji je inkasirao bio je, da filantropski spašava likovnu umjetnost hrvatske i švajcarske satove.
Insajderske pothvate je iskoristio sa ekipom iz Kraša kod Krašograda, tako da je prije a sada napravljene cestice kupio parcele u naravi agrarno a onda će morati biti građevinsko. Jer će trebati pristupni put za Krašograd a naći će se i neka parcelica i za neki drugi objektić jer su parcele baš uz trasu autoceste. Slično je i bilo kod Slobodne zone u Varaždinu. Svima je otkupljeno po 20 EUR-a za kvadrat samo je prijatelj prijatelju platio 40 EUR-a/ eVaraždin 12.08.2010./ Ko za inat i tu je osoba iz domaće komore.
I tako marom mrava Lepi Cane skupljao društvene dobrote a i ine materijalne vrijednosti za razliku od velike većine ostalih građana Lijepe Naše koji su pokazali potpunu odsutnost i ne ozbiljnost u smislu radnog pregalaštva u stjecanju imovinskih koristi. Naročito ja koji bi po definiciji starog dobrog Marxa bio lumpenproletirijat, nemam vikendicu ni u gori/kamoli planinarski dom/ ni na vodi. Uspio sam poslije 7 godina završiti medicinu i od tada samo rezuckam ljude ali imovina mi stalno curi kroz prste a nisam raspikuća ni vjetropir kak tvrdi moj polubrat.Ko zna koliko bi ta idila trajala, da nisu došli po njega. Pade Lepi Cane, bude mi ga žal. Pa spriječili su čovjeka da nastavi skupljati marljivo, prekinuli ga. Mislim da to nije pravedno pa ipak je on znao dok mi ostali nismo znali. Naročito moj brat koji je budalasto i uredno plaćao doprinos komori na čelu sa Lepim Canetom. Znanje je pokazao, spomenuto je već oko svoje imovine ali oko poduzetničkih doprinosa to ga baš nije zanimalo. To je prepustio nekim remorkerima, tj šleperima. Nakupilo se tih doprinosa pa se dijelilo doma šakom i kapom, predsjednicima lokalnih gospodarskih komora, pa tajnicima, koje je u brže bolje prebacio na direktorska mjesta sa van serijskim plaćama, pa nakrcao komoru sa savjetnicima sa bijednim plaćama, većim od premijera. U komoru uveo i ostale prateće službe tako da je iznutra komora bila ko Hilton. E sad kako se sve nije moglo potrošiti kod kuće, moralo je nešto i ostati za šlepere, pa neće valjda prazni prometovati. Svakom iole ozbiljnom poduzetniku, poznato je da ako u luku u koju ne ulaze brodovi i remorkeri da ta luka propadne.
Možda netko misli da sam mu zavidan, nisam, posljednji je saznao za ženu. Tu ga posebno žalim a najviše mu zamjeram što za sve što će ga teretiti nije proveo javne natječaje.
Da ipak ne bude ovakvi slučajevi pretužni, malo veselja. Jedni na razgovor u DORH a drugi kod MMF-a.
Petrica Ružni
