Za Talijane, a bi prošlo samo camera, skoro mi se omakla camorra. Imamo dvojicu kapitalaca.
Da se odmah odredim, iako su mi na neki način i jedan i drugi nanijeli materijalnu ali još više nematerijalnu štetu. Nedavno sam imao prigodu upoznati poznatog poduzetnika iz Reutlingena. Kad mi je pružao ruku bilo je vidljivo da mu je susret gadljiv. Susret je razkravio moj šogor Till, udario me po leđima i govoreći, on je naš, nije majstor, misleći na mene. Lice Nijemca poprimilo je prihvatjiv izraz.
  Iskreno mi ih je žao, što im je trebala tolika gramzljivost i pohlepa. Zar im nije bila dovoljna, njihova prevelika plaća koju su dobivali od građana, ne gramzljivost nema granicu. Njihovu gramzljivost usporedio bih, sa eksponencijalnom brzinom rasta širenja svemira. Nažalost došao je sretan trenutak. računi su sada došli na naplatu njima i nama. Pa pored izvrsnog držanja lika sa disertacijom nekog pjesmuljka, noću ne spava, a kad se ustane, skreše za šaku kemikalija da može funkcionirati. Za takve pothvate treba imati želudac.
  Oba lika na istom zadatku, trpanje u svoj džep, živog i minulog rada građana. Ali sa različitim ponašanjem. Jedan supermen, po naputku irskog PR-a, razmetljivo iritantan. Drugi je imao pametniji model, biti bogat i biti neprimjetan. Nastupi su mu bili iskreni i iskreno je govorio.  Sve što je govorio to je večina razumnih i poštenih mislila. Trudio se da ne liči na političara našeg podnevlja i uspijevao. Toliko, da ga mnogi nisu doživljavali ozbiljno, a imao gospodarsku crtu.
Imao je žicu da se umili poduzetnicima, recimo njegova izjava da skida svakom kapu tko pokrene privatni biznis i zaposli ljude. Ogradio se od privatizacije a svoju uspješnost je bazirao na znanju o gospodarstvu i ekonomije. Što je notorna istina, znao je za razliku onog drugog koji je samo bio napuhnuta veličina. Nažalost ponašanje gazde camere nije bila ista slika kao u odraz u zrcalu. Bio je dr. Jekyll i mr. Hyde. I više od toga, ne homo duplex nego triplex.
  Za javnost lik od riječi na djela, u neformalnim krugovima pleo mreže za sebe i pajdaše. Za familiju pravo lice, i svi su bili od poduzetničkog dara. Obitelj darovitih, isto ko jedna do zenita. Onda odjednom pali svi u zaborav, izgubili poduzetnički nerv /nisu ga nikad ni imali/, kad je nestalo materije koja je pokretala perpetuum mobile. Da se nešto ne uklapa u sliku, neke boje su bile čudne. Bio je stručnjak za umjetnost, ali originalni transkript o prodaji cementare, bio je neumjetnička izvedba, sa različitim bojama karaktera.
  Kako je uspio toliko godina farbati a da ni kilu farbe da potroši, kistove je kupil ali nije ih ni zamazal. Kupovao je livade i oranice, nije ih obrađivao marom dobrog farmera, ali su rodile same od sebe. Čak nije ni koristio sjeme, gnojivo bi bila znastvena fantastika. Dovoljno je bila korisna informacija a onda kod maketara koji je krojio planove za gruntovnicu. Dalje je farbanje išlo bez oranja. Razlika po uloženom, veća od biznisa sa opijatima. Narkodileri su šegrti za njega. Bio je galantan kod farbanja, svi u njegovoj mreži bili su umrljani farbom, zbog tih neplodnih livada i oranica. 
Kako je uspio toliko godina farbat. U Krezovu orbitu  izbacila ga baš cementara, od tuda zaštita, to društvo netrebam imenovati. Prva akumulacija kapitala, a onda se neformalnim stepenicama /tajnim/ uspinjao. Od tuda valjda ideja za tajnim bunkerom u kučici. Kažu da je volio slušati pjesmu od Zdenke Vučković: Kučica u cvijeću trava oko nje.
  Budući sam bio jedan od rijetkih koji je javno gunđal oko šumarskih namete a posebno sam bio napaljen na cammore. Znao sam stanje u državi, stanje u gospodarsfvu a što je najgore u svemu tome, znao sam stručnost i kapacitet zaposlenih. Bio sam u kontinuitetu Katona, sve treba razjuriti. A tko je Scipion? 
Možda gospodin psihijatar iz Zadra, sudski vještak. koji tvrdi da je gazda camere u delirijumu/omnipotentnom/. Za mene laika brat mi je objasnio da je to kad si lik umisli da je sposobniji od drugih. Ne bi se štel mešati u psiho znanost, ali moram velepoštovanog psihijatra demantirati i sa najozbiljnijom ozbiljnošću potvrditi da je gazda bio jedan od rijetkih koji je znao. Mnogi ministri iz svih Vlada ne bi mu mogli biti ni šegrti.
   Pa eto dokaza, 639 zaposlenika Gospodarske camere primalo je plaća iz snova. Tvrde da je nestalo 35 miljuna, nestalo a da se nije primjetilo i nije ni falilo. Iz povjerljivih izvora sam doznao, da se sad ide u kontrolu deviznog poslovanja unazad deset godina. Sjajno, kad se objavilo na stranici sad se sjetili kontrole.
Možda bi tu trebali biti pažljivi, kad je zatajio kontoling u HGK, tu je kontrolu trebala obavljat centralna banka ili popularni naziv Nacionalna banka Hrvatske. Da ne bude, tjerali lisicu a istjerali vuka.
  Da završim u veselijem tonu, kopirati ću my tricky brother. Kad smo kod šegrta i Zadra, čista je slučajnost. Za vrijeme II svjetskog rata, krenuo bataljon talijanske vojske u zaleđe da naprave reda. Međutim deset puta manja ekipa partizana razjuri Talijane i potučeni se vrate u Zadar. Dočeka ih komandnat grada i pita što je bilo. Lagali su obroju partizana kao opravdanje. Na pitanje dali znaju ko je vodio te partizane, odgovor je bio da su čuli da se zove Šegrt /Vlado/. Komandant je više za sebe u bradu promrmljal: vraga šegrt to je bio majstor.
P.T.
Kako je kod sudskih vijeća popularno izdvojeno mišljenje, iskoristio bih tu mogućnost u smislu komentara. Kad su donosili Kazneni zakon sabornici su bili oduševljeni da sad imamo kvalitetan zakon sa puno alata i da će se lopovi tresti od straha. Tu se mislilo na oduzeto ukradenog. Sjajno, ko bi se toga dosjetil.  Za razliku od nas u USA je obavezno oduzimanje/realna vrijednost bez pretjerivanja iznosa/ ali imaju ugrađeni faktor kazne/pored zatvorske/. Tako na ukradeno može sudac odrapiti faktor 5. Uzmeš 1 platiš 5. Tako majstor plati boravak u državnom hotelu, za razliku od nas gdje majstori padaju na teret poreznih obveznika. Recimo B. Madoff, sam vrh biznisna, šef NASDAQ-a, težak 17 miljardi $, sve su mu oduzeli i rasprodali, čak i kućne papuće i gaće. Dodatna  nagrada, 150 godina. A jedan majstor sličan našim kapitalcima dobio je 99 godina, što i nije strašno, uz dobro vladanje i dobrog odvjetnika može izaći za 5 godina. Međutim sudac je imao loš dan pa je presudi dodao dvije riječi, no appeal.
Za kraj još malo veselja, poslao sam prije natječaja kandidaturu za šefa HGK, za camera di./ Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript /Transparetno ću staviti na stranicu.