Da pokupin nešto sa kupeca svog polubrata/brata/. Pucanj u znanje, točnije pucanj mimo znanja.
Natezali su se oko proračuna i pokazali su zavidno /ne/znanje i jedni i drugi. Prepričavali su svi što se mora a ne kako se mora i ščime. Igrao sam se u pijesku kada je troškovna strana bila zadana a neki od plebisticarnih izabranika, još se nisu ni rodili. I sad bi kreirali proračun. Volja i želja jedno a znanje je imanje, kojeg nema.
  Troškovna strana nam je 95 % zadana i tu netreba gubiti bogudane. A da li se zna kako se dobije troškovna strana, jednostavno, svako ministarstvo lupi 15 % na stari iznos i imamo novi iznos. Kao da smo u pučkoj školi. 2+2=5. Prihodovna strana, tu se već trebaju zasukati rukavi, tu se poznaju znalci. A znalaca nema. Svi su se složili da treba, pazi ovo zapošljavati, pa izvoziti. Zaista lijepo. I onda sam se naslušao o Grunfu, Super Hiku, Jeremiji. U prvi trenutak sam pomislio da su prva dvojica neki novi klinci makroekonomisti za koje ja nemam pojma. Ali treći mi je pobudio sumnju, što može pomoći osoba iz sedmog stoljeća / prije Krista/ i kako nam ona može pomoći svojom knjigom/ isto Jeremija/ u našoj nemoći. I zurim ja u televizor i gledam kak se naši vrli sabornici prepucavaju, dok jedan ne kaže: uzima sirotinji i daje bogatima. Matematički, upravno proporcijalno. A i Robin Hood se ne uklapa. Kad meni, božemioprosti pukne pred očima naša zbilja, pa se oni zafrkavaju na račun Alana Forda, junaka mojih dječjih dana. Svaka čast da su naši sabornici potrudili da čitaju takvu literaturu, treba zagovarati intelektualni nivo. Pa zato se prima plaća.
   Ipak bi ja se vratio na neozbiljnu temu, prihod, manjku oko 17 miljardi kuna a oni bi to riješili izvozom. Kojim, kojom industrijom i kome bi prodali. Prste sam potrošio da se okrenemo prema Uralu. Nedavno je Putin bio u Italiji, čak i u Trstu. A kako su ga naši znalci otpilili nema ništa od vidljivog pomaka na prihodovnoj strani. Kome bi oni još mogli nešto prodati, u USA njet, predaleko a i cijene nam nisu. Gdje su sad oni mudraci da ulaskom u OTAN, da ćemo mlatiti pare. U EU takoj njet. Što to mi proizvodimo da će se EU čekati u redu za takvom robom. Ima i sitan problem, u načeli nikome ne cvatu ruže i sad bi samo trebali da im mi zatrpamo dućane. Nekakav izvoz to je u domeni individualnih pokušaja.   
   U Vladi nema gospodarstvenika, Saboru?, propalih da, pa onda neka prestanu sanjati izvoz. Gospodo supstitucija uvoza. i biće posla ko u ušljivog. Ima posla ali sami šegrti. Tu bi pasalo izdvojeno mišljenje, od mene samoga. Kad se ne slažem sa samim sobom. Stilska figura, radi se o pravnoj državi i bankarstvu-sljedeći članak.
    Netko je rekao da imamo kukavički proračun, ne imamo kukavičku Vladu. Kako su počeli, pa sjećam se da su nešto montirali oko uhljebljivanja, taman da se poslije tog zamornog rada, mogu uputiti na zasluženi odmor.  A moj kolega pa radnom mjestu kaže da rade najteži posao u državi. Istina, malo skupe lovicu po zakonu, porezi, doprinosi.... i podjele, ako fali, posudi. Ali fali puno pa ćemo rezati, kak sam najavil ove godine kak tak, a iduća??. Sve je bliži južnokorejski model.
  Prvo bi sebe trebali nagraditi sa primjerenijom plaćom ili da si isplaćuju po efikasnosti gospodarstva. Ništa nebi imao protiv i da vrate, jer kao puno rade a gospodarstvo tone. Možda su zamislili, malo ćemo gladiti, nešto ćemo raditi a onda nam slijedi još jedan mandat. Nažalost takva politika je slomila i ono malo što je bilo dobro.
    Pucanj u znanje je uzeti učiteljima prijevoznicu ili kak se to već zove. Tak ju oni plaćaju pa im država refundira. Najčešće se to smatra kao neka extra zarada pa se najlakše troši. Ostali dio plaće ako se potroši kao pod moraš jer se jesti mora ili kojim slučajem nešto ostane onda to ide u takozvano kapitalno ulaganje. Kakav neophodni uređaj ili kao statusni simbol obitelji. I zašto pucanj, sve što se potroši ode u proračun, PDV, doprinosi i porezi. A i BDP to čuje kroz kategoriju,  potrošnja stanovništva. Kada se najviše u zimi troši, za sv.Nikolu i Božić. Tako je ta bajna i vajna odluka pucanj u znanje / učitelji/ i pucanj u znanje ekonomije.
     Gdje treba štedjeti, po stoti puta, pa ukinuti općine koje se ne mogu same financirati, smanjiti županije i dati otkaz administraciji koja nam spušta rentabilnost i produktivnost, a ostvaruje se samo u primarnom sektoru. Za općine 428 sve je jasno kao i za načelnike sa 10 kuća. Županije, politički podobni, a što rade. Alociraju sredstva koja država spušta na nižu razinu. Kad će biti na svom proračunu i kad zarade novac onda neka dijele. A administracija, vrapci to znaju, od Svjetske banke, MMF, EU komisije, što se čeka. To neznam, ali znam da sam među prvima još na početku mandata a i prije toga predložio uzmimo MMF kada smo imali argumente za pregovore a i sad ih imamo. Ako ništa drugo dobićemo jeftiniji kapital/muzika/, ali plesne figure će biti teže. Argentinski tango i grčki sirtaki.
T

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 08 DECEMBER 2013 16:55 )