Prvo isprika u ime Petrice, u prošlom članku krivo je prenio zaduženje za 200 miljuna $, a bili su EUR-i. Skinuo od Hine, još uvijek stoji ta vijest. Razlika je samo 25%.
Sada kredit od 200 milja, na tri mjeseca, kamata ? Koliko će biti iznos kredita u Novoj.? Minus pristupni fondovi. 
Dvije godine o pola puta. Bolje paše puta pola. Matematički to je jedinica. Izabrani na 4 godine, pola 2 godine. Polovina puta=0,5.ili 1/2. 2x1/2=1.
Ocjena je egzaktna  a ne kao mučenje 23.12.13 premijera od strane Danka Družijanića. Gledao sam, jer očekivao da ću nešto naučiti. A od koga, premijer nema pojma o ekonomiji a DD o novinarstvu.
    Ne može novinar pozvati na razgovor odgovornu osobu, ako o temi ne zna ništa i onda postavlja pitanja sublimirana od kritičara koji su iznosili gole činjenice o stanju našem gospodarstva a premijer lakonski odgovori da o tome neće razgovarati. Pa je ispalo red muljanja, red mantranja/ izraz od premijera/ pa red čitanja /DD/ pitanja, umjesto da ga presluša i zaskoči na lošem postavljenim tezama i objašnjenima. To bi bilo kao da boksać pozove protivnika u ring a onda mu nudi  zamjenske boksaće, da se mlate umjesto njega.
   Mnogi komentatori su oduševljeni kako je DD propitivao premijera. Šteta izgubljenog vremena, barem za mene. Veoma loš intervju.
I najveća greška, umjesto da odmah na početku, premijer iznese ono što smatra da je bilo dobro u 2 godine on vodi intervju i diktira tempo i bira što će odgovarati i što će pitati on novinara DD. Pohvalio se na kraju intervjua, DD nije vladao scenom/ringom/, nije napravio premijera nedoraslog situacije, to je trebao biti bit intervjua.
Ispalo je na kraju, za nezavisnog promatraća koji ne zna pravo stanje, da u Hrvatskoj ima viška meda i mlijeka.
Hrvatska na kraju ništa nije doznala osim obećanja. Kad će konačno jedan novinar pitati o temelju teorije 3+3 za sposobne a za nesposobne 6+6. Dakle i sljepci bi shvatili da u 2 godine dana mora se nešto ispuniti i napraviti.    
    Ograđujem se da budem kritičan prema napravljenom. Na uređenju države. Svima je bilo poznato da su dobili državu u rasulu. Pohvalno je da su počeli uređivati, fiskalizacija, dugovi, brodogradnja...., ali to neće pokrenuti državu. To izgleda kao kad se stari auto svaki dan glanca, a kočnice neispravne, donji postroj u kršu, ćelave gume, motor prolupao.  
A dali je baš pohvalno što čine. Zar im to nije posao, porez netreba samo ubirati od budaletina već od raznih parazita koji šalju firme elegantno u stečaj a oni uskrsnu bogati kao Krez. Ili pohvaliti ih treba kako mukotrpno rade/ srećom ne danonoćno/ samo naporno.
A dali recimo radnik na iskopu kanala, ne kopa svaki dan sumanuto da zaradi crkavicu. I pojede dnevno kalorija zbog napornog rada oko 6000, isto ko i ovi koji najnapornije rade. Predložio bi kad stupe na naporni posao osim imovinske kartice da se i izvažu. Da vidimo obje kilaže.
    DD je nešto pokušao o proizvodnosti,pitanje pogrešnoj osobi. Premijer je njega pitao o proizvodnosti. Pa je DD ipak uspio razumno reči da se ne pita njega već Hrvatska očekuje to od premijera. i onda premijer, kaže recimo novi aerodrom Pleso. Sletaće turisti pa će trošiti hrvatske proizvode. Baš. Da je DD novinar objasnio bi da aerodrom nije proizvodnost, već uslužna djelatnost. A koji naši proizvodi, pa 90 % agro proizvoda se uvozi a ostale potrošne i tehničke robe, uvoz iz Dalekog istoka.
   Biser mu je bio konstatacija da nije bilo dobro u Jugoslaviji. Vraga je bilo, reče. Moram ga demantirati, pa nije se država raspala zbog ekonomije nego zbog politike. Istina je, da nije bilo dobro ako je mislio na vladajuću elitu. Bili su bokci bistrički prema današnjoj državnoj eliti. Nije bilo tolike društvene nepravde a posebno socijalne. Nisi smio samo dirati u politiku i kritizirati. Carevala je šutnja, KZ 133 član i Goli otok. U 80-tima došlo je do promjena, bilo je slobodne riječi. Danas nema Gologa, demokracija puna gladnih ustiju. Nisu građani kopali po kantama. Nije bilo u centralnom dnevniku primjera da neke obitelji, uživaju u 21 stoljeću da mrak rastjeruju uz pomoć svijeća. U Ustavu piše da smo socijalna država. A što se traži, ništa posebno, pravo na rad a ne u sve dužem redu pred pučkom kuhinjom i prebukiranim prenoćištima za beskućnke. Za moje mladosti to sam mogao vidjeti samo u američkim filmovima kao Vojsku spasa/metodisti/. Za nečiju djecu, danas, i unuke to je notorna činjenica.
   Teško mi je to napisati ali današnja garniture su više odvojene od običnog čovjeka nego u Jugoslaviji. Prosipaju empatiju na javnom mjestu/nova demokracija i ne smijemo ih iznevjeriti/ a onda odu u svoje okruženje gdje im ništa ne fali. Žive u svom svijetu otuđenom od običnog čovjeka. Socijalna inteligencija ??
Ekonomske relacije neću dirati jer sam ih nekoliko puta objašnjavao, kratko, centralizirana su bila sredstva, isto kao danas u Zagrebu i zašto Zagreb ima samo 8% nezaposlenosti. A koga zadužuju, pa ne sebe, sebe kadroviraju. Stanje, još tonemo, srećom Marijanska brazda je prilično duboka.
Bila je i čudna koincidencija, prije intervjua, bila je emisija o svemirskim putovanjima, a poslije su išli premijer i DD. Izgubljeni u svemiru.
A kakvog premijera treba Hrvatska, eh neki drugi put. I ovo je previše za čitati.
  Zaključak ću prepustiti Radio Zgb-duhovna misao. 24.12 ujutro. Govori pater Nikola Stanković o djetetu u Betlehemu. Nije govorio o vjeri u Boga nego o vjeri u čovjeka. Misao je završio da je danas na prodaju i čovjek i Bog. Ljepši govor, prisniji i topliji od kardinalovog.
T.