Zima je, pa krene akcija, grilje, škure, šalaporke. A meni pukne gurtna i padnu mi roletne A to znači da sam istog trenutka postao slijepac. Ali ako sam slijepac nisam lud. Ko u vicu. Lik treba biti otpušten iz ludnice ali na zadnjem pitanju uvijek pada i vraćaju ga na tretman. I tako dva puta. Treća sreća. Komisija, sve uvaženi doktori iz društveno prihvatljive sredine, postave i treći puta isto pitanje. Ako bi kojim slučajem, obraćaju se pacijentu, na glavi imali šešir a netko bi vam odsjekao uši, što bi se dogodilo. Lik hladne glave i hladno dubokim glasom progovara, ne bih vidio. Predsjedniku komisije padnu roletne i zasipa se na pacijenta. Pa kako čovječe treći puta dolazite i opet isto, pogrešan odgovor. A sigurni smo da ste za otpust. Lik i dalje bez uzbuđenja, hladno zbori. Bez ušiju šešir bi mi pao na oči i normalno da ne bi vidio.
    To što su i meni pale roletne, zadržaću za sebe da ne budem u sukobu interesa. Ako ne vidim dobro čujem.
U krivu su oni koji tvrde da u aferi par excellence, nije smio poštovani pomoćnik ministra garantirati svojom imovinom za kredite svoj/im/oj firm/i/ama. Može dobiti kredit, pod istim uvjetima od HBOR-a ko i drugi natjecatelji. I još su u jednoj stvari u krivu, ne brani ministar, pomoćnika, već sebe.
U digresiji ću ovaj puta izostaviti pravu namjenu tih kredita. Krediti su za obnovu i razvoj kako se i dotična državna banka zove. Afera je što se krediti odnose na propale i firme u problemima ili lukrativno prebijanje kredita. Zato je ministar Maras dobro osmislio napad na kolokvijalnost te institucije sistema. Pa da se vidi, čiju crnu vunu majka prede.
   Začudo šalaporke su mi na očima a ja sasvim dobro vidim/isto ko i naš betmen/. Nisam jednom napisao da je naš najveći problem, koruptivni, kriminalni, što su određeni društveno prihvatljivi dužnosnici u sukobu interesa kad lakomisleno uručuju u ruke svoje teško stečene biznise, odvjetnicima ili njihovim uredima.
Dakle uredima ili osobama koji pojma nemaju kako se vode firme i posluje. A da nešto tu nadaleko smrdi, kako se te firme odjednom preporode i posluju bolje nego kad ih vodio osnivač, ajd recimo sposoban poslovni čovjek. Dok dotični prodaje demagogiju na državnoj razini, firme rade kao da ih goni tsunami. Još su u krivu oni koji tvrde da je pomoćnikovoj obitelji, država biznis. Ne njoj je država servis na usluzi, jedna velika agencija koju plaćaju porezni obveznici.
    A kako smo sretno i spretno ušli u EU, taj pomoćnik ne može dobiti kredit od HBOR-a, ne može  supruga raditi gdje radi, ne može sin voditi firme ako tatek radi sinom, ne može pomoćnik raditi sam sa sobom, ne može sam sebe kontrolirati. Ne može ni odvjetnički ured/ako postoji/ u toj aferi raditi sa pomoćnikom.
A tko bi trebao raditi, USKOK, DORH, Policija, Porezna. Tu je na kratko zapelo, tri godine. Možda u Poreznoj ne mogu naći tipku Enter kad se ukuca OIB. A možda pomoćnik ima toliku imovinu da ju računalo još uvijek izlistava. Ako u poreznoj slučajno izlistavaju, više ne trebaju jer im šef i pomoćnik trebaju promjeniti posao.
Neki zluradi likuju, ja ne, u toj aferi mene brine što mnogi rade tuđe poslove. Naprimjer novinari i civilna udruge. Navodno bi sada trebalo povjerenstvo za sukob interesa izreći nekakvi pravorijek. Netreba, to je čisti kriminal. Idem oprati ruke.
  Kad popravim svoje šalaporke, vidjet ću uskoro nove šalaporke.
T.