Prvaci
Hrvatska je Europski prvak u rukometu. Nije i žao mi je. Pored grešaka, igraća a i Goluže, mali nedostatak sreće, falila su trojica. Lacković, Sulić i Balić. Zadnja dvojica, nedostajali su njihove frk lopte i dodaci kroz noge. Da su na svakoj utakmici dali tri gola bilo bi dovoljno,a ekipa bi imala psihički suport.
Ako nismo u rukometu, ipak smo, provjereno, prvaci u sukobu interesa, aktivnih političara. Zato je bilo mlako od glavne oporbene stranke ako se izuzme meč šogora u saboru. Očito je šogor po partijskoj liniji zadužen za šogora. Pale su neugodne riječi, bez posjete Remetincu do skorojevića. Sama afera prilično je aferična. Pomoćnik nije smatrao da je u sukobu interesa,pa su ga malo nagovarali i onda je na kraju presuđeno. Pored teške situacije u državi sad i još takva afera. Naime zašto nije htio otići sam, vjerojatno je bio uvjeren da je nečime zadužio državu ili nekog u toj državi. Već je konstatirano da je i ministar za odlazak a i moj kolega po radnom mjestu. Ne može to biti priča o sivoj zoni. Ili ima sukoba interesa ili nema. U svakoj ozbiljnoj državi u EU je to kriminal. Točka. Nema više.
Lako kritikovati a kome predati štafetnu palicu, kome? Drugo niz pitanja, osoba na vezi sa EU komisijom i prezentacijom prekomjernog deficita. Što s njom. Kad sam pisao o 3% i 60 %. Sad je to tu. I članak bi mogao završiti sa prognozom za sljedeće dvije godine. Ipak idem dalje.
Kozmetički pokušaji za spas gospodarstva. Ništa od predloženog nije usvojeno. Na veliko sad imamo sveznalica što treba uraditi. Bojim se da je kasno. Moram se ponoviti. Tamo gdje je trebalo rezati nije se a sad se reže gdje ne treba. I to sve neće zadovoljiti EU komisiju, stavili su nas u semestralnu kontrolu. A naši kozmetičari će sve svoje poteze pratiti mjesečno, da budu sigurni koliko će padati BDP. Svojevremeno sam, davno predložio da treba srušiti BDP, sad ćemo tehnikom rutine samo po sebi doći na tu razinu. Predložene mjere uzeće 1% a za drugi % znači ukupno 2%, kandidiram ništa od pokretanja gospodarstva. Opet sam u situaciji da se ponavljam, 3 mjeseca+3 mjeseca. Nema pomaka.
Što je dobro, dobro je da smo konačno odlučili o koncesijama. Nadam se o vodama, voda će ubrzo biti skuplja od nafte. Kad sam kod nafte valjda će MOL nama plaćati barem 12 % za koncesiju kao u Orszag Hungarian a ne 8% kao do sada Hrvatskoj. Kad sam kod MOL-a imamo delirium tremens odnos, preuzeli smo plinski biznis a trošak je MOL-u. Pa se sad i oko toga sudimo. Kad sam kod plina, javna poduzeća, Plinacro je iskazao neku dobit pa nešto i HAC a i za čudo, HR šume. A ostali, recimo JANAF, gdje je on. Fura naftu sim tam a gdje je lovica. Što je sve otišlo u plaćice.
A loše je. Pitali novinari ministra Mrsića da li se ima još gdje uzeti. Odgovara da se je sve iscrpilo. Nije, nisu uzeli kod sebe. Nebrojeno sam puta spomenuo južnu Koreju, već sam sebi blesav. Kao što su krenuli gradonačelnici Metkovića, Omiša.... Ako se nema onda se nema. Točka. Nema više. Ispala bi opet demagogija kad bi se spomenule plaće. Da, pa jedva smo dočekali pobjedu na izborima i sad da nemamo plaće i ostale pogodnosti.
Predsjednik tvrdi da nema čarobnih rješenja, točno i ja se slažem, ali banalni troškovi se mogu rezati, pored solidnih plaća. Kad bi sve te troškove anulirali, ne bi trebali ove kozmetike. Recimo ni predsjednik netreba 5 milijuna kuna na godinu. Smanjiti turizam, smanjiti savjetnike. Što će mu recimo savjetnik za ekonomiju. Pa netreba predsjednika učiti ekonomiju a i sa tim znanjem neće ništa posebno pomoći državi. Nema čarobnih rješenja ali zdravorazumskih ima.
Nažalost i to nam neće pomoći, sve dok ne počnemo raditi, supstituciju uvoza, izvoz, riješiti se administracije kao u Estoniji. Troškove staviti u razumne okvire. I stvoriti uvjete za gospodarski rast, ali ne pogodovati svojima, sa kreditima, opraštati dugove, namještati natječaje..... Onda ono koji nisu u talu, nisu kooperativni. Jasno da povlaštenima nije bitna društvena korist nego osobna.
Čega se bojim, Vlada je svedena doslovce na ministarstvo financija, na daj i samo daj. A uvjeti gospodarenja, sad porez ovakav, pa uvjeti onakvi, pa promjena u investicijskom ciklusu. Tko će doći u takav sustav i ostaviti novac. A investitoru je primarna misao zarada. Ne trebamo se lagati.
Kad ćemo imati viziju i strategiju na nacionalnoj razini a ne na partijskoj onda se može nešto dogoditi. A kako se je događalo vidjeli smo u 23 godine.
Jedna ekipa dala si je truda pa su izračunali rast od 90 do 2013 za Sloveniju /40%/, Rumunjska/23%/, Bugarska/30%/, Poljska/93%/ a mi smo udarili čistu desetku, točnije 9,3%. E sad će netko reći, a rat. Točno. A gdje su one uplate, posebno inouplate. Gdje je to bilancirano. Zašto je netko namjerno zaboravio neke račune po Austriji, Luxemburgu, Lichtesteinu .....pa su se poslije rata otkrivali. Kod nekih se pojavio višak imovine. A kako je vuk pojeo magare. Više njih poznajem, jednog posebno. Na pitanje koliko je tog novca došlo i na što je utrošeno. Odgovor, samo lud bi vodio evidenciju u onim vremenima.
Još jedno bilanciranje, uz pomoć političke ekonomije i javnih financija. Od 45 do 90, izgradila se država, krenulo se, nema odmora dok traje obnova. Recimo radnik, ništa nije imao, bio je proleter, pardon bio je vlasnika rada.Dogurao do vlasništva recimo u poduzeću. Sredstva za proizvodnju i predmeti rada. Sada nema poduzeća ali mu je ostao rad. Prokockao je na pola puta sve. Čak i stanove i kuće, neki. I sad se treba obratiti, kome. Pa javnim financijama. Temelj je da svaki porezni obveznik plaća porez državi. Točka, nema više. Da, i ta ista država mora zaštiti poreznog obveznika u svim aspektima njegovog života.
Točka.
T.
Ako nismo u rukometu, ipak smo, provjereno, prvaci u sukobu interesa, aktivnih političara. Zato je bilo mlako od glavne oporbene stranke ako se izuzme meč šogora u saboru. Očito je šogor po partijskoj liniji zadužen za šogora. Pale su neugodne riječi, bez posjete Remetincu do skorojevića. Sama afera prilično je aferična. Pomoćnik nije smatrao da je u sukobu interesa,pa su ga malo nagovarali i onda je na kraju presuđeno. Pored teške situacije u državi sad i još takva afera. Naime zašto nije htio otići sam, vjerojatno je bio uvjeren da je nečime zadužio državu ili nekog u toj državi. Već je konstatirano da je i ministar za odlazak a i moj kolega po radnom mjestu. Ne može to biti priča o sivoj zoni. Ili ima sukoba interesa ili nema. U svakoj ozbiljnoj državi u EU je to kriminal. Točka. Nema više.
Lako kritikovati a kome predati štafetnu palicu, kome? Drugo niz pitanja, osoba na vezi sa EU komisijom i prezentacijom prekomjernog deficita. Što s njom. Kad sam pisao o 3% i 60 %. Sad je to tu. I članak bi mogao završiti sa prognozom za sljedeće dvije godine. Ipak idem dalje.
Kozmetički pokušaji za spas gospodarstva. Ništa od predloženog nije usvojeno. Na veliko sad imamo sveznalica što treba uraditi. Bojim se da je kasno. Moram se ponoviti. Tamo gdje je trebalo rezati nije se a sad se reže gdje ne treba. I to sve neće zadovoljiti EU komisiju, stavili su nas u semestralnu kontrolu. A naši kozmetičari će sve svoje poteze pratiti mjesečno, da budu sigurni koliko će padati BDP. Svojevremeno sam, davno predložio da treba srušiti BDP, sad ćemo tehnikom rutine samo po sebi doći na tu razinu. Predložene mjere uzeće 1% a za drugi % znači ukupno 2%, kandidiram ništa od pokretanja gospodarstva. Opet sam u situaciji da se ponavljam, 3 mjeseca+3 mjeseca. Nema pomaka.
Što je dobro, dobro je da smo konačno odlučili o koncesijama. Nadam se o vodama, voda će ubrzo biti skuplja od nafte. Kad sam kod nafte valjda će MOL nama plaćati barem 12 % za koncesiju kao u Orszag Hungarian a ne 8% kao do sada Hrvatskoj. Kad sam kod MOL-a imamo delirium tremens odnos, preuzeli smo plinski biznis a trošak je MOL-u. Pa se sad i oko toga sudimo. Kad sam kod plina, javna poduzeća, Plinacro je iskazao neku dobit pa nešto i HAC a i za čudo, HR šume. A ostali, recimo JANAF, gdje je on. Fura naftu sim tam a gdje je lovica. Što je sve otišlo u plaćice.
A loše je. Pitali novinari ministra Mrsića da li se ima još gdje uzeti. Odgovara da se je sve iscrpilo. Nije, nisu uzeli kod sebe. Nebrojeno sam puta spomenuo južnu Koreju, već sam sebi blesav. Kao što su krenuli gradonačelnici Metkovića, Omiša.... Ako se nema onda se nema. Točka. Nema više. Ispala bi opet demagogija kad bi se spomenule plaće. Da, pa jedva smo dočekali pobjedu na izborima i sad da nemamo plaće i ostale pogodnosti.
Predsjednik tvrdi da nema čarobnih rješenja, točno i ja se slažem, ali banalni troškovi se mogu rezati, pored solidnih plaća. Kad bi sve te troškove anulirali, ne bi trebali ove kozmetike. Recimo ni predsjednik netreba 5 milijuna kuna na godinu. Smanjiti turizam, smanjiti savjetnike. Što će mu recimo savjetnik za ekonomiju. Pa netreba predsjednika učiti ekonomiju a i sa tim znanjem neće ništa posebno pomoći državi. Nema čarobnih rješenja ali zdravorazumskih ima.
Nažalost i to nam neće pomoći, sve dok ne počnemo raditi, supstituciju uvoza, izvoz, riješiti se administracije kao u Estoniji. Troškove staviti u razumne okvire. I stvoriti uvjete za gospodarski rast, ali ne pogodovati svojima, sa kreditima, opraštati dugove, namještati natječaje..... Onda ono koji nisu u talu, nisu kooperativni. Jasno da povlaštenima nije bitna društvena korist nego osobna.
Čega se bojim, Vlada je svedena doslovce na ministarstvo financija, na daj i samo daj. A uvjeti gospodarenja, sad porez ovakav, pa uvjeti onakvi, pa promjena u investicijskom ciklusu. Tko će doći u takav sustav i ostaviti novac. A investitoru je primarna misao zarada. Ne trebamo se lagati.
Kad ćemo imati viziju i strategiju na nacionalnoj razini a ne na partijskoj onda se može nešto dogoditi. A kako se je događalo vidjeli smo u 23 godine.
Jedna ekipa dala si je truda pa su izračunali rast od 90 do 2013 za Sloveniju /40%/, Rumunjska/23%/, Bugarska/30%/, Poljska/93%/ a mi smo udarili čistu desetku, točnije 9,3%. E sad će netko reći, a rat. Točno. A gdje su one uplate, posebno inouplate. Gdje je to bilancirano. Zašto je netko namjerno zaboravio neke račune po Austriji, Luxemburgu, Lichtesteinu .....pa su se poslije rata otkrivali. Kod nekih se pojavio višak imovine. A kako je vuk pojeo magare. Više njih poznajem, jednog posebno. Na pitanje koliko je tog novca došlo i na što je utrošeno. Odgovor, samo lud bi vodio evidenciju u onim vremenima.
Još jedno bilanciranje, uz pomoć političke ekonomije i javnih financija. Od 45 do 90, izgradila se država, krenulo se, nema odmora dok traje obnova. Recimo radnik, ništa nije imao, bio je proleter, pardon bio je vlasnika rada.Dogurao do vlasništva recimo u poduzeću. Sredstva za proizvodnju i predmeti rada. Sada nema poduzeća ali mu je ostao rad. Prokockao je na pola puta sve. Čak i stanove i kuće, neki. I sad se treba obratiti, kome. Pa javnim financijama. Temelj je da svaki porezni obveznik plaća porez državi. Točka, nema više. Da, i ta ista država mora zaštiti poreznog obveznika u svim aspektima njegovog života.
Točka.
T.
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 02 FEBRUARY 2014 06:09 )
