Divlji kapitalizam
10.03.2014, ponedelek, recimo 6 i 10, duhovna misao. Nisam obratio pažnju tko govori. Posebnu pažnju posvjećujem samo kad govori pater Stanković. Slušam tu homiliju o materijalnom blagostanju i zgrtanju materijalnih dobara a ne vidjeti siromaštvo. Lijepo zbori taj meni nepoznati, a još ljepše završava jutarnju misao. Kako je rekao Isus, oslobodi se svega i pođi samnom. Prekrasna homilija, baš za naše trenutno stanje i vrijeme. Zaista vam kažem prekrasno, novi dan novi tjedan, nadam se radni, prekrasno.
Možda bi još bilo prekrasnije, da je tu homiliju začinio: ono što ste učinili najmanjem učinili ste i meni.
Možda da je u homiliji rečeno, pođimo od sebe.
Eto i ja lijepo započnem i onda sve pokvarim. Mala digresija i sitni osvrt na bratov komentar Okrenimo Hrvatsku. Toliko sam skroman da žena više neće sa mnom odlaziti na društvena događanja, naime često znam bubnuti da meni za cijeli dan dovoljan jedan sendvić, jedna piva i normalnu, pun rezervoar.
Ali dobar uvod u temu. stanje nam je suprotno od očekivanog. Poklopiću se ušima. Zašto, jer sam jedan od katastrofičara, ne sadašnjih i jučerašnjih. Nego od početka, a u početku bijaše riječ. Kad sam vidio da je prvih šest mjeseci bila samo jagma za mjesto i položaj. Izbornim rezultatom najviše je profitirala stranka i njeni članovi, zahvaljujući dobrim pregovaračkim sposobnostima osobe, kojoj su svi ti koje je smjestio i namjestio elegatno okrenuli leđa. Lijepa poruka i dojam o određenom društvenom sloju.
Dok su se natezali ko će gdje zauzeti mjesto, išao je savjet, pod hitno, rezati i samo rezati, srušiti BDP, a najprije napraviti socijalni program. Propustili su i jedno i drugo a za treće nema sreće ni znanja. Industrijska proizvodnja, novo stvorena vrijednost, moj šraf i tako dalje i sve dalje, preko katastrofičara do danas, do predstečajnih nagodbi.
Nije mi jasno zašto to sve pišem, mogao sam samo napisati, divlji kapitalizam, u Lijepoj Našoj. Kakva socijaldemokracija ili ono što piše u Ustavu. Sve mrtvo slovo na papiru, učimo mrtve jezike a život živih ljudi, kao da su mrtvi.
Na žalost nije divlji kapitalizam, pa što je to onda. Podaci iz Statističkog ureda sve govore. O padu BDP-a nema više smisla govoriti, samo bi se ponavljao. Kao sad im raste industrijska proizvodnja / 1 mjesec/. A baza izračuna rasta ???
Dakle 150 000 osoba duguje/ u blokadi je/ oko 540 milijuna kuna, to su oni jadnici koji imaju do 10 000 kuna duga. kartice i komunalije. Sirotinja i nema ništa. Ona je sramota cijelog društva i države. Gdje je taj socijalni plan. Za svjedoka uzimam poštovanog mislioca Konfucija. U državi u kojoj je blagostanje, sramota je biti siromašan a u siromašnoj državi sramota je imati bogate ljude.
Primjer prihodi 1000 kuna, majka i tri kćeri. Na dug od 300 kuna 1100 kn ovrhe. Pune se džepovi odvjetničkim ajkulama. A što tako naporno i prevažno, pregalački rade. Na šprancu u kompjuteru samo mijenjaju ime i prezime, iznos i lupaju print. Sve gotovo za dvije minute. Gdje je tu pravednost i koliko je taj visokoumni rad vrednovan. Da li je to divlji kapitalizam, ne nije.
Ima i drugi primjer, na primjer 2500 osoba duguje 11,9 milijardi kuna ili još zanimljiviji podatak 238 osoba duguje 6,5 milijardi kuna. Što je to? Pa to su vile, viletine bazeni hoteli na pet katova na pomorskom dobru i čekaju legalizaciju. Pa je li to divlji kapitalizam.
Ne, nije. U BDP-u sirotinja sudjeluje sa 1 milijardom a ovi majstori u BDP-u sa 10 milijardi. Što učiniti, sirotinji sve oprostiti, pa kad porezni obveznici mogu majstore financirati onda mogu otpisati dugove onima koji su ispod indexa siromaštva. A majstorima. Ako nekoga zanimaju majstori, sve je to štela, uličnim rječnikom rečeno.
Oni koji su im davali znali su će upasti u te probleme a znali su da će se za takve uvijek naći izlaz. Ruka ruku mije. Vrana vrani ne kopa oči. Tu su banke utopljene do grla a možda i više.
Iako sam u ekonomiju/priučeni ekonomist/ banuo iz strojarstva dobro još pamtim kontni plan. Banke sve to šalju na konto sporna i sumnjiva potraživanja, neće otpisati jer bi bio mogući gubitak, a onda čao velika plaća i basnoslovni bonusi.
Možda bi još bilo prekrasnije, da je tu homiliju začinio: ono što ste učinili najmanjem učinili ste i meni.
Možda da je u homiliji rečeno, pođimo od sebe.
Eto i ja lijepo započnem i onda sve pokvarim. Mala digresija i sitni osvrt na bratov komentar Okrenimo Hrvatsku. Toliko sam skroman da žena više neće sa mnom odlaziti na društvena događanja, naime često znam bubnuti da meni za cijeli dan dovoljan jedan sendvić, jedna piva i normalnu, pun rezervoar.
Ali dobar uvod u temu. stanje nam je suprotno od očekivanog. Poklopiću se ušima. Zašto, jer sam jedan od katastrofičara, ne sadašnjih i jučerašnjih. Nego od početka, a u početku bijaše riječ. Kad sam vidio da je prvih šest mjeseci bila samo jagma za mjesto i položaj. Izbornim rezultatom najviše je profitirala stranka i njeni članovi, zahvaljujući dobrim pregovaračkim sposobnostima osobe, kojoj su svi ti koje je smjestio i namjestio elegatno okrenuli leđa. Lijepa poruka i dojam o određenom društvenom sloju.
Dok su se natezali ko će gdje zauzeti mjesto, išao je savjet, pod hitno, rezati i samo rezati, srušiti BDP, a najprije napraviti socijalni program. Propustili su i jedno i drugo a za treće nema sreće ni znanja. Industrijska proizvodnja, novo stvorena vrijednost, moj šraf i tako dalje i sve dalje, preko katastrofičara do danas, do predstečajnih nagodbi.
Nije mi jasno zašto to sve pišem, mogao sam samo napisati, divlji kapitalizam, u Lijepoj Našoj. Kakva socijaldemokracija ili ono što piše u Ustavu. Sve mrtvo slovo na papiru, učimo mrtve jezike a život živih ljudi, kao da su mrtvi.
Na žalost nije divlji kapitalizam, pa što je to onda. Podaci iz Statističkog ureda sve govore. O padu BDP-a nema više smisla govoriti, samo bi se ponavljao. Kao sad im raste industrijska proizvodnja / 1 mjesec/. A baza izračuna rasta ???
Dakle 150 000 osoba duguje/ u blokadi je/ oko 540 milijuna kuna, to su oni jadnici koji imaju do 10 000 kuna duga. kartice i komunalije. Sirotinja i nema ništa. Ona je sramota cijelog društva i države. Gdje je taj socijalni plan. Za svjedoka uzimam poštovanog mislioca Konfucija. U državi u kojoj je blagostanje, sramota je biti siromašan a u siromašnoj državi sramota je imati bogate ljude.
Primjer prihodi 1000 kuna, majka i tri kćeri. Na dug od 300 kuna 1100 kn ovrhe. Pune se džepovi odvjetničkim ajkulama. A što tako naporno i prevažno, pregalački rade. Na šprancu u kompjuteru samo mijenjaju ime i prezime, iznos i lupaju print. Sve gotovo za dvije minute. Gdje je tu pravednost i koliko je taj visokoumni rad vrednovan. Da li je to divlji kapitalizam, ne nije.
Ima i drugi primjer, na primjer 2500 osoba duguje 11,9 milijardi kuna ili još zanimljiviji podatak 238 osoba duguje 6,5 milijardi kuna. Što je to? Pa to su vile, viletine bazeni hoteli na pet katova na pomorskom dobru i čekaju legalizaciju. Pa je li to divlji kapitalizam.
Ne, nije. U BDP-u sirotinja sudjeluje sa 1 milijardom a ovi majstori u BDP-u sa 10 milijardi. Što učiniti, sirotinji sve oprostiti, pa kad porezni obveznici mogu majstore financirati onda mogu otpisati dugove onima koji su ispod indexa siromaštva. A majstorima. Ako nekoga zanimaju majstori, sve je to štela, uličnim rječnikom rečeno.
Oni koji su im davali znali su će upasti u te probleme a znali su da će se za takve uvijek naći izlaz. Ruka ruku mije. Vrana vrani ne kopa oči. Tu su banke utopljene do grla a možda i više.
Iako sam u ekonomiju/priučeni ekonomist/ banuo iz strojarstva dobro još pamtim kontni plan. Banke sve to šalju na konto sporna i sumnjiva potraživanja, neće otpisati jer bi bio mogući gubitak, a onda čao velika plaća i basnoslovni bonusi.
I opet ću konstatirati da to nije divlji kapitalizam. To je nešto u vezi sa prethodnim člancima.
Kad sam spomenuo RGV. Prvu dvojicu bi preskočio, osebujna ličnost je Vanderbilt. Treći po redu po težini, Za 2007 g imao bi 177 milijardi $. Počeo je kao prijevoznik sa parobrodovima na rijeci, u intermecu kad se brod punio robom i putnicima on je izazivao na boks mečeve. Ukratko osoba veoma dinamična i poduzetna. Ubrzo je shvatio da je napredak tehnološki u željeznici. Postao je kralj željeznice, tu se javlja taj termin divlji kapitalizam. Uništavao je konkurenciju svim sredstvima. Bio je najveći željezničar u USA. Da bi dokinuo konkurenciju kupovao je dionice ali je i jednu dionicu blokirao. Bio je vlasnik jednog mosta koji je spajao Istok i Zapad. Sav promet tim mostom bio je u njegovim rukama, tj na obje obale postavio je po 12 naoružane čuvare. To je u USA bilo moguće, tada, jer je private property svetinja, isto kao i danas. Most više ne. Kod papirnatih dionica malo su ga nasanjkali. Imao je neke partnere, kojima je uručio nogicu, a oni su mu vratili prodajući dionice tako da su ih sami štampali koliko god ih je htio kupiti. Kad mu je postali sumnjivo, bilo je kasno. Oderali su ga 70 milijuna $. Ima i smješna anegtota, u toj transakciji prodavaći. Jedan imao prezime Gould a drugi Fisk. Eto to se može nazvati divlji kapitalizan, Kad su vidjeli greške u sustavu ispravljali su. Isto kao što su Rockefelleru uzeli Standar Oil i splitovali na 34 frme. Tak da je zamalo staroga šlagiralo, a onda, budući je imao pretežito vlasništvo postao najbogatiji zemljanin. I sva trojica su zajedno poslovali, i sva trojica su radili jedan protiv drugog,
Kad sam spomenuo RGV. Prvu dvojicu bi preskočio, osebujna ličnost je Vanderbilt. Treći po redu po težini, Za 2007 g imao bi 177 milijardi $. Počeo je kao prijevoznik sa parobrodovima na rijeci, u intermecu kad se brod punio robom i putnicima on je izazivao na boks mečeve. Ukratko osoba veoma dinamična i poduzetna. Ubrzo je shvatio da je napredak tehnološki u željeznici. Postao je kralj željeznice, tu se javlja taj termin divlji kapitalizam. Uništavao je konkurenciju svim sredstvima. Bio je najveći željezničar u USA. Da bi dokinuo konkurenciju kupovao je dionice ali je i jednu dionicu blokirao. Bio je vlasnik jednog mosta koji je spajao Istok i Zapad. Sav promet tim mostom bio je u njegovim rukama, tj na obje obale postavio je po 12 naoružane čuvare. To je u USA bilo moguće, tada, jer je private property svetinja, isto kao i danas. Most više ne. Kod papirnatih dionica malo su ga nasanjkali. Imao je neke partnere, kojima je uručio nogicu, a oni su mu vratili prodajući dionice tako da su ih sami štampali koliko god ih je htio kupiti. Kad mu je postali sumnjivo, bilo je kasno. Oderali su ga 70 milijuna $. Ima i smješna anegtota, u toj transakciji prodavaći. Jedan imao prezime Gould a drugi Fisk. Eto to se može nazvati divlji kapitalizan, Kad su vidjeli greške u sustavu ispravljali su. Isto kao što su Rockefelleru uzeli Standar Oil i splitovali na 34 frme. Tak da je zamalo staroga šlagiralo, a onda, budući je imao pretežito vlasništvo postao najbogatiji zemljanin. I sva trojica su zajedno poslovali, i sva trojica su radili jedan protiv drugog,
Netko bi možda rekao da je sve to isto, naše stanje i 19 vijek u USA, nije, površno gledano bio je to obrazac zgrtanje imovine Spomenuti su se ponašali nekoretno s malo obzira prema konkurenciji ali su udarili temelj kapitalizma, industrijalizaciji.a bili su široke ruke kao ktitori. Najveći uzlet naše civilizacije je njihovo doba. Treba tu dodati i Forda, Morgana i ostale.
Kod nas, isti je obrazac zgrtanje imovine ali čista grabež, pljačka i jeftina demagogija. Grabež minulog rada i trenutnog nikakvog rasta i tuđe akumulacije. Nikakve industrijalizacije ili skorist zajednici, samo prizemna pljačka.
Rješenje za naše blokirane, zaista je osobni bankrot za siromašne. I taj potez neće poticati potrošnju kako neki misle. Može biti od koristi samo ako će biti prihoda tj ako se zaposle a to opet implicira samo industrijska proizvodnja. Za grabežljive logističare njima prijedlog MMF-a, proširiti poreznu bazu. Uzeti sve što je nelegalno u bilo kojem obliku i malecko uravnotežiti prihodovnu stranu državne kasice prasice. Da konačno oni sa najviše imovine i najviše učestvuju. Na redu su političari. Da ostvare iskrenost svojih izjava prije izbora. Trenutno najjača opozicija, kaže već dugo pripremaju program. Ja im vjerujem, pozorno čekamo , naročito da će donositi uvjete i odluke za male i srednje poduzetnike i da će srednja klasa biti nosioci uzleta i razvoje naše Lijepe Naše. Nadam se da ću to doživjeti, meni ističe vrijeme ali i našoj društvenoj zajednici i našoj samostojnosti.
T
