Divide et impera
Stara izjava kao i najstariji zanat. Čija je ne zna se, kao da je od velikog političara vojnog stratega, julijevca, ratnika. Od svih velikih julijevaca, bili su dvometraši on je jedini imao metar i žilet.Ta izjava je bilo njegovo ubojito oružje. Danas bi nas ovovjekovni jezičari obdarili sa terminom-alat. Mali izlet u naše retoričare, čuo sam da ima i pravna klinika.
Stoga bi mogli imati i kliniku za javne djelatnike. Ideš ga posjetiti, kak je red i nosiš mu par naranči, kad ono, oni u klupama, školskim. I odrađuju alate, recimo latinske. Iako sam bio tehničke struke silom neprilika i ja sam morao učiti deklinacije i ostala veselja kod "Crne Mice" sa varaždinske gimnazije. Ako sam htio s komadom hodati morao sam preslušavati mrtvi jezik. A da bude ravnoteža usklađivali smo sa živom matematikom.
Malo se vratimo u povijest, dvije tisuće godina, imamo aktualnu situaciju. Raspisali se o nekim diplomama, kao da odijelo čini čovjeka. Pa toga je bilo oduvijek na ovim prostorima. A neki se sad čude ko picek glisti. Moram i napraviti razliku između citirane latinike i njezine upotrebe prvotne. To je skup ili sklop raznih vještina za širu upotrebu. Nešto slično kao kod Clausewitza.
Kod nas bi se to moglo prevesti/podijeli pa vladaj/ u doslovnom smislu. Uzmi sve što ti srce želi i uživaj. Ovo uzmi bile bi te famozne diplome. To je isto kao u nekom jednostavnom životu. Nešto se može a nešto ne može. Ili neki mogu a neki ne mogu. Ili točnije netko zna pa njemu dva i djevojka a netko ne zna a zna da ne zna pa onda na poznati način do diplome. Budući sam napravio izlet u prošlost a vidim da se toga nitko nije dosjetio, a ima nas mladića koji još malo pamte iako je pajdaš Alzheimer tu za pomoć.
Naime, poslije rata, II svjetskog, kod nas. Uvaženi lik dobi funkciju a ne zna raditi a nema ni papire. Što sada, pitanje je sad. Ništa. Otvorili veleučilišta, Đuru Đaković-politička škola, pa Viša vojna akademija. Kasnije su dodali još neke a završna je bila Kumrovečka. Zašto da uvaženi ljudi krivotvore diplome kad mogu iz opanaka u akademsku zajednicu.
Siguran sam da bi sad zanimljivo bilo koji su to glavni akteri kak bi amerikanci rekli-.glumci. Mogao bi ih sve pobrojiti ali bi završio tam negdje za prvi travanj onda bi rekli da teram neku kerempuštinu. Je ima ih, ali znam jednog koji u tome nije sudjelovao- Broz. Mada je on imao puno škola, u Moskvi i oko Moskve, ali to nije spominjao. Prilično nedokučivo. Ako tome dodam i mog dedu po majci koji je tvrdio da to nije ista osoba sa kojom je otišao u Galiciju. Prepustio bih to povjesničarima, ali i meni je to čudno, bravar svira klavir, usput je i prvak u sablji za vrijeme KuK. Impresivno.
No da se vratim ovovremenskim diplomama. Meni ne smeta ako je krivotvorena ili plagijat. Recimo, diplomiraš na temu "svadbeni običaji otoka Korčule" i odeš raditi u tajnu službu. To je normalno isto ko izvrsnog fizikalca / ratara/ poslati za atomskog fizičara u Cernu.
A da ja previše ne duljim, da se mene pita ja bi svoje diplome ako bi bile problematične dao na ekspertizu. Ne kod nas, jerbo bi to moglo biti kao sukob interesa, Ne bi ih dao ni susjedima, Slovencima, Talijanima, ne poslao bi ih u Belgiju. Oni su dobrodušni na takve efermene probleme. Recimo kad je već studij u pitanju. Ako se ulovi studenta da vara na ispitu. Elegantno ga zamole da sljedećih pet godina ne dolazi na fax. Neka šiša živicu i uživa. Ako mu dosadi, može u intermezzu položiti vozački. E, nemože i tu se strpi pet godina. Rekao sam ja da ne u EU, ipak je domaće, domaće.
Možda za kraj, da izvučemo neku pouku. Zašto i mi ne bi imali neko veleučilište ala Đuro Đaković, bilo bi društvo zdravije. A možda ga imamo, samo mi toga nismo svjesni.
Petrica
Za pisanije je bio na redu brat, ali smo bacali kocku /alea iacta est/ i ja sam diplomirao, ovaj dobio. Brat će dobiti prigodu da diplomira na akademiku Baletiću i bivšoj ministrici.
Stoga bi mogli imati i kliniku za javne djelatnike. Ideš ga posjetiti, kak je red i nosiš mu par naranči, kad ono, oni u klupama, školskim. I odrađuju alate, recimo latinske. Iako sam bio tehničke struke silom neprilika i ja sam morao učiti deklinacije i ostala veselja kod "Crne Mice" sa varaždinske gimnazije. Ako sam htio s komadom hodati morao sam preslušavati mrtvi jezik. A da bude ravnoteža usklađivali smo sa živom matematikom.
Malo se vratimo u povijest, dvije tisuće godina, imamo aktualnu situaciju. Raspisali se o nekim diplomama, kao da odijelo čini čovjeka. Pa toga je bilo oduvijek na ovim prostorima. A neki se sad čude ko picek glisti. Moram i napraviti razliku između citirane latinike i njezine upotrebe prvotne. To je skup ili sklop raznih vještina za širu upotrebu. Nešto slično kao kod Clausewitza.
Kod nas bi se to moglo prevesti/podijeli pa vladaj/ u doslovnom smislu. Uzmi sve što ti srce želi i uživaj. Ovo uzmi bile bi te famozne diplome. To je isto kao u nekom jednostavnom životu. Nešto se može a nešto ne može. Ili neki mogu a neki ne mogu. Ili točnije netko zna pa njemu dva i djevojka a netko ne zna a zna da ne zna pa onda na poznati način do diplome. Budući sam napravio izlet u prošlost a vidim da se toga nitko nije dosjetio, a ima nas mladića koji još malo pamte iako je pajdaš Alzheimer tu za pomoć.
Naime, poslije rata, II svjetskog, kod nas. Uvaženi lik dobi funkciju a ne zna raditi a nema ni papire. Što sada, pitanje je sad. Ništa. Otvorili veleučilišta, Đuru Đaković-politička škola, pa Viša vojna akademija. Kasnije su dodali još neke a završna je bila Kumrovečka. Zašto da uvaženi ljudi krivotvore diplome kad mogu iz opanaka u akademsku zajednicu.
Siguran sam da bi sad zanimljivo bilo koji su to glavni akteri kak bi amerikanci rekli-.glumci. Mogao bi ih sve pobrojiti ali bi završio tam negdje za prvi travanj onda bi rekli da teram neku kerempuštinu. Je ima ih, ali znam jednog koji u tome nije sudjelovao- Broz. Mada je on imao puno škola, u Moskvi i oko Moskve, ali to nije spominjao. Prilično nedokučivo. Ako tome dodam i mog dedu po majci koji je tvrdio da to nije ista osoba sa kojom je otišao u Galiciju. Prepustio bih to povjesničarima, ali i meni je to čudno, bravar svira klavir, usput je i prvak u sablji za vrijeme KuK. Impresivno.
No da se vratim ovovremenskim diplomama. Meni ne smeta ako je krivotvorena ili plagijat. Recimo, diplomiraš na temu "svadbeni običaji otoka Korčule" i odeš raditi u tajnu službu. To je normalno isto ko izvrsnog fizikalca / ratara/ poslati za atomskog fizičara u Cernu.
A da ja previše ne duljim, da se mene pita ja bi svoje diplome ako bi bile problematične dao na ekspertizu. Ne kod nas, jerbo bi to moglo biti kao sukob interesa, Ne bi ih dao ni susjedima, Slovencima, Talijanima, ne poslao bi ih u Belgiju. Oni su dobrodušni na takve efermene probleme. Recimo kad je već studij u pitanju. Ako se ulovi studenta da vara na ispitu. Elegantno ga zamole da sljedećih pet godina ne dolazi na fax. Neka šiša živicu i uživa. Ako mu dosadi, može u intermezzu položiti vozački. E, nemože i tu se strpi pet godina. Rekao sam ja da ne u EU, ipak je domaće, domaće.
Možda za kraj, da izvučemo neku pouku. Zašto i mi ne bi imali neko veleučilište ala Đuro Đaković, bilo bi društvo zdravije. A možda ga imamo, samo mi toga nismo svjesni.
Petrica
Za pisanije je bio na redu brat, ali smo bacali kocku /alea iacta est/ i ja sam diplomirao, ovaj dobio. Brat će dobiti prigodu da diplomira na akademiku Baletiću i bivšoj ministrici.
