Dodam naslovu, i prazna kasa. Ako se usudim prevesti tu znamenitu izjavu, znači potvrda mojeg izračuna da prije 2020 g. ova zemlja neće vidjeti bolje dane.Da bi potvrda bila jača nešto je o tome pisao i Financial Times nedavno. U tom pismu piše da ćemo tih godina izaći iz krize zahvaljujući nafti i plinu iz Jadrana. Padne mi na pamet glupavo pitanje, a industrijska proizvodnja?  Doduše sve više se javljaju razno razni gurui, eksperti, ekonomski i savjetuju. Sada. Gdje su bili kad je grmilo. A kako izgledaju savjeti. Da se samo moramo zaduživati.
Jasno, rupu od 20 milijardi kuna neće zakrpati proizvodnja. Koje nema. Ima i prijedloga da moramo ulagati u infrastukturu, energetiku, navodnjavanje, prometna rješenja lokalna i širokopojasni internet. / Drezgić/  Izvrsno, samo gdje je tu industrijska proizvodnja?
      Biću slobodan prisjetiti se da sam  predložio da se sruši BDP za 3 %. Kako, pa sve je napisano. Trebalo je samo pratiti igru, pisanje, prijedloge ozbiljne a i kroz sarkazam i ismijavanje domicilne ekonomije. Primjerice, mantra, da se u 2 godine sve ne može popraviti /premijer/. Može, samo treba znati, ko zna njemu dvojka i djevojka. Neznalici, besmrtna sramota. A ako još ima neverovanih Toma, onda zovem u pomoć ministra Grčića. Jada se da nije EU komisija naredila nama da režemo u buđetu. To je ispalo 2,3 % pad BDP-a. A ako dodamo projekciju ino institucija MMF i EK, pad BDP-a do kraja godine 0,6 %, onda je to mojih 3%.
     Uz bedastu primjedbu da sam ja to znao prije 2,5 godine kad je bio aktualan PLAN 21. Sad to više nije važno jer smo postigli što sam predložio i tražio. Uz poraznu činjenicu da nam je proletjelo 2,5 g. Ne u ništa, nego još uvijek tonemo. I to uporno. Vidi 2020 g. 
Ako se vratim na kraj prošlog članka i to uparim sa nekim dužnosnicima iz EU. Ušli smo u EU a od toga nema nikakvih koristi.
      Grčić veselo najavljuje oporavak. Potrošnja raste. Da kupili smo iphone i luksuzne aute. Znaći u javno-državnoj potrošnji. A realni sektor. To ćemo ostaviti unucima, kao i dugove. Ponoviću, sve te pokazatelje možemo staviti mačku o rep, izvoz porastao i proizvodnja. Je kad je osnovica bila manja, prošle godine. A ni više izvučeno iz EU fondova nego uplaćeno, 885 milijuna kuna, čime se hvali Grčić. Njemu na zadovoljstvo zaokružiti ću na 1 cijelu milijardu kuna. I dodati 1 milijardu EUR-a, najmanje zaduženja/opet/. To je naš omjer milijarda za milijardu.
  Opet ću biti osoban i samodopadljiv, pisao sam i te koliko, ne u EU ovakvi kakvi smo i da ćemo plesati po diktatu sirtaki i cirtaki. Naučilo smo plesati i još ćemo. Inače sirtaki je izvrstan ples koji se može plesati, grupno, u paru a najljepše padne kad se samostalno pleše, ko Zorba.
    Pa ne možemo očekivati rast na temelju rasta u EU. Valjda nešto trebamo i sami napraviti, ne čekati rast u EU i pristupne fondove. Točnije prenosi se rast BDP-a od naših partnera, Italije, Austrije, Njemačke i Slovenije. Onda treba jasno reći da smo nesposobni. U strukturi izvoza, što prevladava. Trupci i lohn poslovi-šnajderaj. Treba nam 6% rasta da bude zdravo seljački nula a 7 % da počnemo vraćati kredite i da zaboravimo na EU, OTAN, MMF i Svjetsku banku. Da budemo svoji na svojemu.
Lijepo napisano samo daleko od istine i mogućnosti. Nesposobnost Vlade. Pet dana američkog mediterana, i ne vidjeti predsjednika. Važniji mu je bio New York. Stati pred kameru i uvjerljivo izjaviti da nam treba više solidarnosti. Kome, možda onima u pučkoj kuhinji i koji kopaju po kontejnerima i onima koji jedu pseću hranu. Politički turizam. Koliko je bilo od toga koristi. Recimo Katar, ko će izgraditi terminal ? A kome prodati plin ?. Vjerojatno tu trebaju neki ugovori a ne samo bulazniti o ulaganjima. Dokaz, prošla cijela godina. I ništa. Martin u Zagreb Martin iz Zagreba.
  Ima još važnije. Nered u javnim financijama.Red je uveden za male i nebitne koje se cijedi i uništava.Time se uništava zdravo tkivo gospodarstva. Predstečajnim nagodbama direktno se uzima urednim placima poreza i daje nesposobnima /ne ulazeći u razloge nekompetetnostima/.Recimo spasili 600 radnim mjesta ali cijena je 6000 obrnika zatvorilo obrt. U ekonomiji se to zove strukturne reforme.
   Ima i veći nered u javnim financijama. Neki su se usudili progovoriti ali bez indetiteta / to je slika naše demokracije i nove pravednosti/. Nema isplata za agro proizvode i mlijeko. Ima ali za 6 mjeseci, pa i duže. Imamo zakon za plaćanje u roku 30 dana, eventualno 60 dana. Stalno se saplićemo o Njemačku. O tome sam pisao kad je još postojalo Rimsko carstvo. Ponavljam, u Njemačkoj se plaća u 30 dana, zakašnjenje se kažnjava sa zateznom kamatom i kaznenom kamatom. Doći na crnu listu znači ključ u bravu
   Kod nas, čist obraz. Primjedbe se svode na najvećeg korisnika poticaja u Hrvatskoj. A kako posluje. Uzme robu i distribuira u silan broj svojih trgovina i čeka da mu kupci dođu svaki dan na vrata sa gotovinom. Robu će platiti kad mu se ćefne ili najčešće ponuditi kompenzaciju. Ako netko misli da je problem u zgrtanju u bogatstva. Ne problem je u propadanju proizvodnje i sve većem uvozu jer mi elegatno uništavamo zdravo tkivo gospodarstva. Rad, trud, talent, upornost, marljivost tisuću osoba, strukturnom reformom smo/distribucijom minulog i živog rada/ prebacili u džep par osoba. Koje koriste položajne rente. Javne financije imaju lijek. Progresivni porez.
   Ima još. Neki gurui a i novi ministar upuštaju se u mantru da treba pomoći malima sa predstečajnim nagodbama. Samo si stvarama veći obujam nepotrebnih poslova, uzimaće se opet zdravima, i opet će se pogodovati velikima, umjesto da se uredi plaćanje monopolista i oligarha. Da se ne čudimo zašto smo kao zemlja deseta najlošija privreda i petnaesta najbijednija. To su nam površni problemi. Ne dajbože većeg zla, neka krizica u svijetu, ekonomska ili ratna.   
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 15 Svibanj 2014 15:27 )