Ponavljanje je majka mudrosti. To mi je povijesna genetika ili po prirodi genetika. Samo sam pet puta išao u prvi razred. I onda sam to pravilo primijenio u naslovljenom kupu.
Ponovio sam ga, i za 2014.
Trudio sam se, mučio, tu i tam malo trenirao, liječio ozljede, a i frustracije. Uobičajena misao, kaj je to meni trebalo. Kad sam završio trku, bilo je obećanje, neću više, jer su ponekad bolovi bili nepodnošljivi. Bez pretjerivanja, nakupilo se svakakvih, zdrastvenih problema. Urođenih, koje ima svaka osoba, razlika su, dali su velike ili male. Onih koje godine nose, dosta zarađenih iz mladosti a pod stare dane se ponovo javljaju u najgorem obliku. A najdraže /poticajne/ su mi ozljede koje sam trenutno zaradio. Prevesti u matematički oblik, rezultat je da sam četiri puta bio na Invalidskoj komisiji. Iako sam po oficijelnoj medicini invalid, nisam ja u to povjerovao pa sam išao provjeriti kod alternativnog stručnjaka, kojem nije drugo preostalo da sve to potvrdi. Normalno da mu nisam ništa rekao za nevolje koje imam. Invalidsku penziju nisam uzeo a tko bi mi vjerovao.
Kad se već taj kup dogodio, preostalo mi je da idem na proglašenje kad su me lijepo pozvali.
U 2013
g.na proglašenje u Kamnik sa mnom je išao polubrat. I ovaj puta je htio ići, ali budući mi nije bio od naročite pomoći u toku 2014 osim na triatlonu u Udinama. I tamo ga ne bi bilo da sa mojim šogorom nisu išli na ironman na Sardiniji, pa su me kao došli bodriti. A bili su samo prolazni. Ovaj puta sa mnom je išla unuka a šogor nije dobio pozivnicu jer ga organizator ne poznaje. Prošle godine bio je pozvan od strane organizatora /kolege Kregara/.
Po sunčanom danom 12.10.14. polako dmo turistički krenuli prema Veldenu. Za početak bacili malo oko na stari dvorac Borl, pa poslije na dvorac Ptuj i obnovili neke povijesne činjenice.
Povijesno smo otišli sve do starog Rima kojemu je cesta po kojoj se krećemo bio glavni gospodarsko-vojni autoput istočnih provincija. Dolazio je od Emone/Lj/ do Petovije /Ptuj/ preko Ormoža /preko Drave je bio drveni most/ kroz Aqua Viva /Petrijanec/ do Jalkovca gdje i danas postoji kameni most preko potoka Plitvica. Varaždin je bio tada samo vojnička posada na prelazu Drave. U Maribor smo ušli po staroj cesti, prošli Dobravu. Groblje na kojem su 1179 patnika iz svibnja 1945 a iskopani su na samo 70 metara dužine pancir grabe. U Mariboru smo se slikali pred povijesnim objektom. Kako smo nekoliko puta prelazili Dravu, bila je nezaobilazna tema. Kad sam bio na trci 31.08. u Klagenfutru zbog njezine uloge u mom životu dao sam joj zasluženu emotivnu pažnju.Ostala je njena korisna uloga, daruje puno čiste i najjeftijije energije. Doduše malo je stradala biološka raznolikost a na drugoj smo strani dobili određenu sigurnost od poplava, svjedoci smo promjena klima sa ogromnim količina padalina. Nažalost kod Varaždina više nema najkvalitetnijeg salmonida, po domaćem zvanu glavatica, koju su dolazili i zagrebčani loviti. Nekada, a sad se samo spominje. Uz razne informacije iz razgovora laganom vožnjom došli smo da Prve hidro centrale Fala nazvana po dvorcu Fala. Tu sam pred starom Kaplanovom turbinom teškom 20 tona izloženom uz ceste slikao unuku. Na tom dijelu ima ih tri centrale a prva datira iz /SHS/ Jugoslavije. Prije njih izgrađene su centrale u Austriji. Prošli smo Dravograd i krenuli prema Bleiburgu. Napravili smo nekoliko slika- uslikao sam se u majici bivšeg kluba. Kad sam bio prvi puta na blajburškom polju bilo je staro znamenje koje je postavio Miloš kupivši sam malu parcelicu. Sad su otkupljene još dvije, postavljen novi spomenik i spomenik svećeniku Cecelji. Vidio sam da se prodaje još jedna parcela pa bi se moglo sve lijepo zaokružiti. Iz Bleiburga do Klagenfurta. U šoping. Pa kroz grad do Veldena, opet šoping. Termin za proglašenja se približio pa nismo stigli skoknuti preko brijega /2 km/ da bacimo oko na Dravu.
Proglašenje, vodi kolega Burger iz HSV-a, kao i na svim prethodnima. Prvo su išli mališani a onda odrasle kategorija. M 60 prvo. Prvo mjesto meni. Do zadnje trke na Bledu bilo nas je deset konkurenata. Spalo slovo na jednu knjigu. Dobijem zimsku opremu za bicikl i diplomu. Pa naknadni poziv na postolje, za pokal. Treći poziv na postolje, iznenađujući, za overall plasman, sada treće mjesto. Ispalo da je to treće mjesto bilo nagrađenije od prvog mjesta. I pokal je bio sa imenom i prezimenom. Poslije ceremonije, veoma naporne, bilo mi je previše postolja, kao kad glumce zovu na bis, i tri puta sam mijenjao gornji dio toaleta,košulja pa majica.
Na samom kraju proglašenja stiže i kolega Kokalj, kak se vidi na snimci. Uredno se javio meni, pa sam iz kolegijalnosti pozvao na postolje i usput sam mu ja iščupal ruku. Onda smo se svi zajednički bacili vrlo težak rad, uhvatili smo se ića i pića. Mlađi po sokovima Pago /jedan od sponzora / i ostalih slatkih otrova a strariji su mogli birati između Zweigelta i točenog pivo. Prigodno vino je tradicijsko, dobijeno od austrijskog vinskog majstora Zweigelta koji je križao frankovku i portugisec. Jela je bilo u izobilju a za to su se pobrinuli domaćini iz kluba Sport am Worthersee triathlon na čelu sa kolegom Urs Wernerom. Da je bilo viška jela zaslužan je i Domen Rant. Organizacija halfa u Portožu nije baš dobro prošla pa su državno prvenstvo Slovenci imali u Poreču. Tamo je glavnina završila na dan proglašenja. Bili su u pravo vrijeme na krivom mjestu. Tako da je meni ostalo dosta slastica. Posebno šamrolne i to ne bilo kakve nego dvostruko veće nego kod nas. Zaboravio sam na sportsko ponašanje i mrknuo sam ih šest komada. Kud su samo ih uspio utrpati. Za kraj sam organizirao slikanje organizatora AATC, sa kolegom Kokaljem da ipak ima neku uspomenu na svoje kašnjenje. Unuka je autor svih snimki, jer ove godine nisam se htio osloniti na domaćeg fotografa, da se ne dogodi dogodovština prošleg proglašenja, kad je službeni fotograf malo zavirio u časicu i putem kući promašio potok Snovik. Shodno situaciji malo se smočio kao i kartica pa nisam imao corpus delicti.
Na putu kući rezime, oprema, sportsko-zimska i dva kupa, neočekivani za overall. Na kraju sezone TK Varaždin ima četiri postolja u EU, dva druga i dva treća. Velden, Udine, Gosselsdorf, Klagenfurt. I peto postolje za treće mjesto u overallu AATC-a, od 709 muških triatlonaca u dobnim skupinama, od juniora do M 60. Utrka u Gesselsdorfu pripada KTRV kupu. I taj kup sam osvojio u kategoriji, ali na "crno". To je zatvoreni kup, samo za austrijance. Bodovi su osvojeni /dva druga mjesta i jedno treće/ ali nisu zabilježeni sa štovanjem.
