Dugo nisam ništa napisao, uputio koju sitnu kritiku ili uputstvo za naše trenutno tonuće gospodarstvo. U biti jesam i sve sam bacao u smeće, jer poslije tri godine jednostavno postane svaka dobra namjera s moje strane bezveze. Mogu iz arhive vaditi predviđanja i događanja koja su nas sada snašla. Mogu likovati na točnim prognozama i pljeskati svima nama na stanju gospodarstva kao najgoreg u EU. Mogu se i rasplakati kao ova kišna godina ali od svega toga pomoći nema. Svi su digli ruke od nas i sad se pripremaju diktati, a lijepo su neki /i moja malenkost/ upozoravali da će biti semestralne ocjene.
   Ali, zadnje ponašanje kolege po radnom mjestu, prešlo je dobar ukus. Braniti neobranjeno, to je već ispod svakog zdravog razuma, političke kulture i dobrog građanskog ukusa.
       Nevjerojatno da su nama za gospodarsko posrtanje krivi neki sa područja sjeverne Italije i slab rast u Njemačkoj. Kako patetično, jadno i bijedno, opravdavati svoju nesposobnost i svoje Vlade. Znači biće rasta kod nas ako će biti i kod njih. Pa na licu mu je bilo ispisano bjelodano da ni sam ne vjeruje u svoje riječi. Sjajan alibi da su nam neki drugi krivi što mi tonemo. Između ostalog je rekao da su državu preuzeli u teškom stanju i da je tonula. Zaboravio je svekolikom pučanstvu Hrvatske priopćiti da još uvijek tonemo. I to sasvim solidnom brzinom. Koliko će nas koštati to šegrtovanje. Mala digresija, sjeverna Italija za ispravnu informaciju, potezima Renzija bilježi blagi rast. A kad smo već kod Italije, moje sjećanje bilježi iz doba kad sam bio takoreći klinac, da su im Vlade padale kao zrele kruške. I to u rokovima od par mjeseci do nekoliko dana. Prva pomisao mi je bila što će biti sa tom državom. Ništa, bila je sedma gospodarska sila na svijetu.
   Pa bi stoga ponovio moj prijedlog da se sljedećoj garnituri/ova se drži stolca ko pijan plota/ dade rok od godine dana da pokažu rezultate, jer izlazak iz krize biće filmski hit Nemoguća misija 6 ali bez glumca Tom Cruise. U glavnim ulogama, imaćemo domaće buduće oskarovce.
  Sadašnjost. Od poduzetih akcija i novih najavljenih investicija neće biti neke velike koristi jer tempo propadanja ostataka ostatka privrede biće brže od pokazatelja rasta. Nije se stabiliziralo postojeće stanje u gospodarstvu- a i pitanje kako će i kada profukcionirati tsunami investicije. Glavna gospodarska strategija, ako je u EU rast biće ga i kod nas. Vidi prijedlog rebalansa, predviđena glavna aktivnost EU fondovi. Na vrbi svirala. Neznanje i neinvetivnost. Nesposobnjaci se uvijek oslanjanju na druge. A gdje je naša bazna industrija, agrar propada /koliko smo poticaja ulupali/ a sve više uvozimo, stočarstvo propalo, uvoznog mlijeka ko šodra u Dravi. Najgore što nismo samodostatna država. Moramo si za sva vremena utuviti u glave da rasta u EU da zadovolji naš izlazak iz krize neće biti. Pisao sam da netrebamo ići u EU pod uvjetima kakvima smo išli, ali sve su partije glasno podvikivale Europa, Europa. Zašto, jer se uhlebljenima širila baza za uhljebljivanje a sve drugo od koristi bili je zadnje na priotetni listi. Ima država u EU koje sasvim lijepo gospodarski stoje i imaju sasvim zadovoljavajući odnos sa EU. Oduvijek sam smatrao i nisam to jednom napisao da bi za naš rast trebao biti bačen pogled na bivši SSSR. Ono što možemo na taj prostor prodati, u EU nećemo nikada. Konačno i sada je to potvrdila i Mađarska koja sasvim solidno koristi poslovne veze sa Rusijom. A mi smo ispali guske u magli.
    Treba imati na umu da nas neće iz gliba izvući nikakav rast od statističke greške, oko 0-1 %. Pa kad bi i EU rasla od 3% to ne znači da bi mi to mogli fasovati. Našim svim stručnjacima dati na znanje da sami moramo kreirati rast i to najmanje od 7 % po mojem starom izračunu. A da je to samo pusti sanak za sve naše vidovite makroekonomiste.
     Zašto sanak, pa zato što svi bulazne samo o nekim investicijama, kojih nema, jer investitori /pošteni/ previše znaju o nama da se upustili u bilo kakvu avanturu. Drugi pusti sanak izvoz u EU, a tehnološki-strojno smo zastarjeli, pa kako onda biti dobavljač njojzi.
Prognoza, kada će se vlast mijenjati imaćemo negativni rast BDP-a.
 Nagradno pitanje, stručnjacima, da li je moguć rast BDP-a bez investicija.
Za proračun, svaki tjedan, novi izračun jedan. Gdje uštedjeti. Pa prvo se rješiti starih kredita sa 6-9% kamata, zamijeniti sa 3% koliko se je nudilo. I pitanje je, dokle će ih biti.
   Dalje, agencije, otpremnine, mobiteli na trošak države ???, free razgovori. Mediji pišu o raznim VIP uslugama. Izgubi posao pa ga premjeste na drugi posao, gdje opet radi štetu, peglanje kartice, free prevozi za radnog vremena a i poslije njega, plaćanje raznih tečajeva za stjecanje vještina za državni posao. Recimo stranog jezika, znanje koje su trebali donijeti na radno mjesto. Politički turizam. Najgljuplje odluke, uđbenici svima. Pogodovanje kroz PR- pajdašima. Intelektualne usluge. Zapošljavanje koruptivno, izmišljati radna mjesta za podobne. Zato je administracija impotetna. Pogodovanje kod dodjele poslova, razni modeli da se nešto ne može u sustavu države -ali se može u privatnom aražmanu, u fušu. Plaće. Sabor, popravljaju i  prepljavljaju zakone po nekoliko puta. Prvi dan jesenskog zasjedanja, neki još na godišnjem. U petak skoro nema nikog jer su imali neodložne poslove. Kakva pravna sramota, budući gradonačelnik Hrvatske, ne može biti ni u zatvoru a ni na poslu, pa gdje će biti na kraju. Plaćamo bivšeg i sadašnjeg predsjednika koji su čisto protokolarni. Konačno urediti državu i njezinu regionalnu administraciju. Socijalu urediti, radno sposobni na socijali trebaju raditi a političarima minimalac, svima dok BDP ne poraste na 4%.
   Ekonomska stanje države je pregalaštvo politike.
 T