Triatlon klub Varaždin

   Jutro 23.05. kišno, čuje se kako vani lijeva kiša, nema potrebe gledati kroz prozor da se vidi kakvo je vrijeme. Bacio sam pogled na norvešku stanicu, mjesto događanja Wolsberg, kiša, temperatura za vrijeme utrke 11 stupnjeva. Kud ćeš ljepših uvjeta. Auto pun opreme a i odlučnosti da se ne osvrćem na uvjete za vrijeme utrke. Maribor, Dravograd, Wolsberg, nikad nisam tako brzo prošao Sloveniju, kao vrućim nožem kroz maslac. Pod takvim prolomom oblaka tko će stajati na cesti i mjeriti brzinu. Loši uvjeti za vožnju ali bi si zaželio da svaki put bude tako kišno jer se baš ne moram držati ponekad mučna ograničenja od 30 km na sat.
   Wolsberg, gradić od 25 000 stanovnika, na veliku žalost budućeg gradonačelnika Hrvatske može se slobodno nazvati metropolom. Na osnovu uređenosti, komunalnih usluga, gospodarstva ali i sportskih uvjeta. Ako bi bio zločest, spram onoga kada on stalno uvjerava, bulazni i lupeta o nekakvoj metropoli, onda neka ide pogledati kao izgledaju prave "Svetice". Sportski dio grada, sve na jednom mjestu, atletski stadion, teniski tereni, 4 nogometna igrališta i tri bazena, olimpijski, bazen sa skakaonicom i 25 metarski. Sva tri bazena  su od prokroma, vanjska. Voda je grijana na 24 stupnjeva. Na osnovu tih  opipljivih pokazatelja izgleda gradića, slobodnu volju prepuštam zamisli kakav je ostatak metropole Wolsberg. A što nema, nema fontana i nema bokova i puteva. U Wolsbergu je komunalno pravilo da je centar jednak periferiji, a ne Potemkinovo selo. Kiša me podsjetila da svi imaju vodovod, dok se u našoj razvikanoj metropoli neka gradska područja guše u smetju i nemaju vodovod. Najvažnije su fontane.                                                                                                                                                                    Za utrku su spustili vodu na 18 stupnjeva jer je zrak bio 11 stupnjeva. Po ITU pravilima trka se ne bi održala. Sportski dojam nije bio realan, triatlonci se zagrijavaju i trkačaju po zelenoj površini oko bazena a publika mrgodnih pogleda pod kišobranima, zimske jakne, neki i sa zimskim kapama, očekujući početak trke.
    Kao i svaki triatlon počelo je plivanjem, nastavilo se plivanjem na biciklu a po vremenskim uvjetima kišnim isto je bilo na trčanju. Poslije trke nije se bilo potrebno istuširati, te radnje bili smo oslobođeni nemilosrdno upornom kišom. Za kraj, samo su hrabri nastupili i završili utrku. Još jedna medalja za Varaždin i bodovi u KTRV.  Za mene prva zlatna u KTRV kupu i prva zlatna za klub HSV Klagenfurt od mene ove godine. Druga utrka i druga medalja.
 T