Rano krećem iz Vžd, 3 sata, po GPS-u treba 4 sata vožnje, za 230 km. Čeka me mučna trka /vožnja/ kroz Sloveniju. Prosjek 50 km/h. Vozim, ispred mene mjesec, nikad veći i sjajniji. Prijeđem granicu kod Zavrča. Za probu gasim svjetla, okolina izgleda kao da je dan. Mogu se čitati novine. Moj noćni partner, vodi me točno do Faakera. Ujutro me otpratio a na večer... .  Idem na triatlon koji se čekira u 6 i 30. Kad nas ima preko 1000. 9 baterija. Nas Mastera najviše. Mjesto se može svrstati u selo ali nema se dojam provincije, nego metropole. Registracija je u dvorani 30x30 m i još toliko montažne površine, ukupno za 2000 ljudi. U tom centru Arnietz biće 17.09 moje proglašenje.
  Startna linija, dužine, samo 20 m. Gungula i tučnjava na startu, pazim na chip. Jezero kažu 23,5 stupnjeva, pa ne treba neopren. Trka u 9 izdanju i prvi put bez neoprena. Voda je čista, nije tamne boje kao ostala gorska jezera. Ima boju mora. Sunce sja. Plivamo i pokušavamo držati pravac. Struje su jake kao na dionici Šilo-Cikvenica, čas poravnavam lijevo, pa onda desno. Za ukupan dojam fali još samo morski cucak.
 Prva bova odvojila se od sidrišta i nosi ju struja. I bez sata je očito da se je plivačka dionica odužila. Izlaz iz vode. Prvi prolaz se mjeri na 50 m a tranzicija je na samo 1 km udaljena. Montažni most izgrađen preko ceste samo zbog nas. Vrijeme moje iz vode do bicikla ravno 5,11 minuta. Bic staza pitomija od Kraigera, gdje ima uspon od 30 stupnjeva, tu su prepolovnjeni. Tri kruga, nema drafta. Dve opomene, dva žuta, diskvalifikacija. Jedna opomena, 2 minute penalty box. Dobio sam samo usmenu, presporo sam preticao. Na 9,4 km skoro nemoguće od 559 startera a da nisi u nečijoj zavjetrini. 5 sudaca jurca po cesti. Trkačka staza, 2 kruga, prvo uzbrdo onda nizdrdn. Gadna vručina i gadna sparina. Desetoro odustalo. I to sve prekaljeni triatlonci u godinama. Precjenili se, cijelu godinu su se pripremali, neki nisu ni bili na jednoj trci ove godine. Ispred mene doslovce se srušio domaći triatlonac /1963/. Organizacija je odlična tako da je trkačka staza pokrivena sa volonterima i ubrzo je stigla Hitna koja je bila nedaleko. Nastavim dalje trčkarati kad osjetim lagani dodir na ramenu i pozdrav, poznati glas. Stigao me je Mitja Dečman. Nastavimo zajedno, prebiremo po triatlonskim pričama. Njemu se nikud ne žuri. Pametno. Njemu zadnji krug trčanja, meni još jedan. Na Bledu će biti drugačije uloge, ja i dalje starter, on glavni sudac. Tako da ću u 14 dana imati tri olimpijska. Za ovu trku biće dovoljno peto i šesto mjesto u kategoriji da zadržim ukupno drugo mjesto u KTRV.u
  I tako nas je bilo samo četvorica. Stoga nemam se kuda žuriti. No izgleda da me je neki kukac fpičil i nanižem trojicu mladića. I kak to obično biva, uvjeti su bilo loši da i ja ne napravim iz gotove trke veresiju, smanjim tempo. Ima još dana za megdana. Kao što se moglo primjetiti, odlična organizacija, majice nema, ima sportsockne, sa logom trke. Ali su bogate nagrade, za postolje a tu je i tombola. Bogata. Prva nagrada, Merida, 2800 €. Odnio Talijan. 
  Na olimpijskom 526 startera i 33 štafete, ostali na kraćim distancama 317,  i razna godišta aquatlona oko 500.
Kod Zavrča dočekao me je jutrošnji partner, opet ispred mene. Nikad veći i sjajniji, zovu ga i krvavi...
video
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 10 SEPTEMBER 2015 21:37 )