Triatlon klub Varaždin

     Kao i na Faaker idem rano, poslije 5 sati. Iako mi je trka u 13 i 50, a do Bleda mi treba 3 sata, Idem ranije da zauzmem dobro mjesto za parking. Odmah do tranzicije, budući pada kiša, ako ga ne ulovim na asfaltu ima još jedan parking u blizini ali taj je na livadi a kiša lije pa lije. Nisam bio jedini koji si je zaželio komocije. Parking dupko pun. Iskoristio sam jedno poznanstvo i dobio mjesto za invalida, što u stvari jesam, malo u tijelo malo u glavu.
     Dolaskom, redom se pozdravljam sa domaćinom, Kregar, pa partner sa trčanja u Faakeru, Dečman. I onda moj veliki konkurent, još veći prijatelj, Roman. Koji za trku donio nešto za pokušinu, jer na 05.09 ima rojsni dan. A tu je i šampion u AATC-u kupu, Bojan Trojar, koji mi uredno poslije svake trke pošalje fotke. Ima i naših, Rivalovci, Živković, Žic-Solis. Ja na trci nisam naš. Od kluba sam prijavljen pod zastavom Austrije.
     Plivanje bez neoprena, 22,5 stupnjeva. Voda nije toliko čista kao u Faakeru. Što smo bili bliže sredini jezera to je voda bila sve toplija. Jer se sva silna kiša slijeva potocima u jezero pa su obalne vode hladnije. Kregar tvrdi da je to najljepša trka sa odličnim skokovima / 2 kruga plivanja/. Pale su mi naočale kod skoka tri puta sam ih porihtaval. Uvjeti za trku veoma teški, bic staza baš pred tranzicijom, ima "S" zavoj poslije spusta, pa su tu padovi i kad je suho. Ovaj puta nije bilo ni jednog, jer su se svi taj dio provezli penzionerski. Zrak je bio 16 stupnjeva. Neugodno za bic, ugodno za trčanje. U kategoriji Roman je uspio doći ispred mene, a ja sam bio odmah iza njega, kao na fotki.
T
slika