Malo sam nespretno završio zadnji članak. A namjera mi je bila, u stilu: nije rima ali štima.
Da spojim Frankesteina sa Wittgensteinom. Frankenštajn, Witgenštajn. Paše. Nije mi bila namjera uvrediti poznatog filozofa, suvremenika mog pradjeda, pa čak su i susjedi po rođenju.
   Wittgenstein je otac, ako ih sve stavimo pod zajednički nazivnik, analitičke filozofije. E, to fali kod našeg F. a i sada spasioca, kako ga je ministrica nazvala, sveti Ante /Ramljak/ 
I, ako netko misli da ja želim da nam padne Vlada, vara se. To je sve virtualna konstrukcija, najnovija kovanica iz USA, alternativna istina. 
Jedina istina je da Pada Vlada. U vojsci sam imao zamjenika, bio je dosta nespretan a zvao se Vlada. U Hrvatskoj bi ga zvali Vlado.
  A koja je prava istina, idem se pomoliti svetom Marku. Neka pomaže. Ne na Vinicu /zaštitnik mjesta/, koja mi je najbliže, 15 km, već kod zaštitnika Venice. 
Poznato je da sam /17.03/ malo polomio rebra, od 12 uspio sam 8 slomiti. Ko za inat, uvijek dođem na ultrazvuk kod liječnice sa kojom se znam od malena. To su bile njezine riječi da sam ih uspješno slomio, za svaki slučaj da potvrdim nezgodu, dva rebra sam na dva mjesta slomio. Kažu. Od viška glava ne boli.
  Međutim, nije percepcija u rebrima, nego je bila zakazana utrka triatlona u Cavallino /Venecija/. Jadan ja jadujem u krevetu, a liječnik internista me sluša. Malo me čudno pogledao, ne dolazi u obzir kaže, to neće moći proći. O traumalotolizima da ne spominjem. 45 dana strogog mirovanja, za takve ozljede slijedi 3 mjeseca mirovanja.
Nažalost, moja deviza je nema odmora dok traje obnova. 
   Stoga 22.04 krenem na zadatak, prvo do sv. Marka a onda na triatlon u Cavallino.