Subota, 05.05 vozim se bicom zabranjenom zonom po gradu, poslovno. Ničim izazvanim dođem pred zgradu Županije. A ono niodkuda neki štandovi. Bacim pogled, izložene neke delicije, penzići kruže i čeznutljivo bacakaju poglede. Ja neformalno parkiram plavu pticu /malu/ a formalno zapitam kaj se nudi. Nudili su se domaći kolači od eko domaće uzgojenih žitarica.  
     Međutim, nisam baš bio previše oduševljen ponuđenim. A povezanost sa politikom dalo mi je naznaku da uđem u dvorište Županije. I nisam se prevario u procjeni, naiđem na udrugu Hajdina, sve od reda curice, obučene u narodnu nošnju, Zbelava-Kneginec /Andrija ll- svi junaci nikom ponikoše/.
    Nisam nikom poniknuo, nego sam odmah navalio u razgovor sa zgodnim prezentericama i uzgred sa guštom mljackao gibanicu. Zanatski urađenu od hajdinskog brašna, domaćeg ne kineskog. Bilo je tu još mnogo hranjiva od koščićnog ulja i hajdine.  
     Marko Polo je otkrio Kinu, a Kina je otkrila Hrvatsku.
  I tako ja pohvalio sve što se dalo pohvaliti. Upoznao sam predsjednicu, koja je rekla da će poslati mail, da ih pohvalim.
Nije se javila, ali eto malecko sam se odužio.