Vozim auto po ulici Via Aurelija, još jednom okolo Rima i prođem pored rampe Vatikana. Šest puta sam prelazio granicu između Vatikana i Rima. Vidjeti Rim pa umri, prošao sam 5 brežuljaka od 7. Osjetio sam dodir mojeg velikog fana Julije Cezara.
  Ironija prirode i paradoks, veliki vojskovođa, od svih Julijevaca dvometraša u obitelji, a on je bio visok metar i žilet a znao je osobno ulaziti u borbu. Grande srce. 
Skrenem na Auto stradu Azzurra i pokušam u mislima zamisliti njegovu najpoznatiju bitku sa Galima. Vojnički genij demostrirao u opsadi Alesije, dvostruka opsada i porazio dvostruko brojnijeg protivnika. /I to, kada su Rimljani redali poraz za porazom od Gala. Alesi, sve je bilo na kocki, nešto kasnije za Julija, Rim i ondašnji svijet  bilo je i " kocka je bačena"./
     U presudnom trenutku kad su već Rimljani gubili bitku, uletio je Julije u najtežem dijelu bojišta sa svojom hrabrošću i maćem u borbu. Vratio je Galima za sramni poraz prije nekih 4 stoljeća, kad su se preostali Rimljani sklonili na Kapitol. Po noči su Gali napravili žive ljestve, penjali se jedan drugom na leđa i tako svladali visinu stijena. Netko od Gala je naletio na guske, a one su velike gakalice i tako legenda kaže da su Rim spasile guske. Probuđeni Rimljani odbili su napad.
   Vozim prema Pisi iako sam trebao ići do Napulja. Nažalost, Slovenski partner trebao je hitno neke nosaće i tako sam morao skratiti Italiju.
Pisa, ništa posebno osim pijanog tornja, Tore pendete, to je odvojeni zvonik od susjedne katedrale, kao da želi od nje pobjeći. Toranj sa katedralom daje jedan poseban kolorit i nestvarnu arhitekturnu kompoziciju u odnosu okoline.
      Zašto moja Canossa, bila je moja noga bosa, napatio sam se u 54 sata, samo sam 7 sati spavao. Do Venecije jedna trka, triatlon u Veneciji i onda jurnjava, bez da sam i pola sata odvojio da nešto pojedem.
Doduše sve se događalo po vručini za razliku prave Canosse, kad je Henrich lV iz Mainza došao po zimi i mrazu bos po oprost od Grgura Vll. Međusobno su se po nekoliko puta detronizirali, a taj put je trebao sve izgladiti. Legenda tvrdi da je pred dvorcem gdje bio papa, Henrich 3 dana bos čekao da ga ovaj primi. Na tom susretu su se izmirili jer se car pokajao i zamolio za oprost. No papa je kasnije malčice pretjerao pa ga je Henrich smjenio i postavi svog papu.
   Došao sam doma i spreman sam za ponovi prelet do Ankarana, ali neću ići ni preko Zagreba, ni Trsta a ni preko Stambola.