Krenuo sam u 7 sati po sunčanom vremenu a ispred Rijeka magla i kiša. Na Pasjaku me mlađahna plavica maltretirala. Kuda idem, pita me. Ja namjerno samo kažem, u Italiju. Pa izađi iz auta, pa uđi, pa pokazuj auto. Pita me imam li što za prijaviti. Prazan auto, opet me pita da li imam što za prijaviti. Iznerviran pitanjima, odgovorim da imam zlato. Malo me je gledala, nije bila sigurno da li je dobro čula, Da, imam zlatne medalje. Tražila prometnu dozvolu, a da je zatražila vozačku bilo bi cirkusa. Istekla mi je u 5 mjesecu a ja u pola godine prošao pola EU. Srečković.
Za kraj me opet pitala kuda idem. U Italiju. 
 Vozim se prema Kozini, onda mi sine. Lovili su ekipu /mojih godišta/ za dragulje, Pink Panter, a šef im je uljovljen pri nama, par dana ranije.        
      Svečanost AATC ove godine zapalo je Italiju, klub CUS Udine. Na Martinje u 14 sati, restorante Los Camapanelas u Nimisu /Udine/, 
Po uobičajenoj talijanskoj neodgovornosti, laganini, uspjeli smo dobiti mjesta u 15 sati. Lagani ručak, sa laganim starim vinima, serviranje malo čudno. Kad smo ispraznili tanjure, umjesto deserta, dobili smo salatu. 
    Promocija i dodjela nagrada bila je na terasi restorana, vani, nekima je bilo prohladno, vidljivo na slici.
Dobio sam za prvo mjesto, sportsku opremu, koju već imam. Uporni pratitelj u sezoni na natjecanjima, dr. Enrico Carella je došao na vrijeme ali je poslije pola sata oprostio sa mnom i otišao natrag u Trst, ogorčen na traljavost organizatora. 
  Moj poseban gost na fotografiji, apsolutni svjetski prvak sa Hawaii, Miro Kregar. 
     Kako je na sastanku sportskih klubova kod gradonačelnika Varaždina, došlo do neprimjerenog i primitivnog ispada, na moje rezultate i hvaljenjem triatlonske lige na Aqucytiju, ustao sam u obranu, ne sebe nego istinu.
   Prvi sam Varaždinec koji je krenuo sa triatlonom na Bledu. Sa Kregarom sam utvrdio između 1980-82g. Osim toga ima još živih svjedoka da smo na Dravi 70-tih izvodili kvadratlon i triatlon, dakle multisport za koji tada nismo znali ime. U isto vrijeme su krenuli u San Diegu /John Colins-Navy comodor/ sa novim triatlonom.
A što se tiče, Aqua ligu sam ja prvi organizirao. Prije toga sam osnovao klub TK Varaždin,sa Kramarićem i mojim sinom.
   Godinama se širi priča da osvajam AAT cup jer sam jedini u kategoriji. Može se dogoditi da budem sam ali rijetko, na moju žalost. Primitivci koji se služe tim pričama, nisu nijednom bili sa mnom na trci AATC ili KTRV kupa unatrag 10 godina, a to je otprilike 150 trka, A sigurno znaju da sa bio sam u kategoriji.
  Za razliku od njih ja sam triatlonski sudac. Te sveznalice, sve znaju, no kako postaviti bicikl u tranziciji i sa koje strane dolazi oprema, to im je špansko selo.  Dakle o osnovama triatlona nemaju pojma a ciljano pljuju po drugima. Primjer je ove godine sa Ironman Hawaii gdje su Hiromu Inada 85+, priznali titulu svjetskog prvaka /jedini u kategoriji/ a nije imao limit. Race 16 sat 55minuta.
Eto ja još uvijek imam na svim trkama limit. Od sedam trka, 6 puta prvi, drugi u Veneciji, prvi u Klagenfurtu-diskvalifikacija zbog pogrešnog preticanja.