105 i 106

       Kažu da je petek svetek. Meni je stvarno bio. Sezona je završila bogato. Jedino nisam zaključao feštu nego sam prerano otišao iz WiFi towera. Možda je bila i to sretna odluka. Gucnuo sam samo dvije pive. I krenem ja domu svom. Kući pjevajući. Međutim do tog WiFi može se doći samo jednom ulicom i jednom izaći iz centra Klagenfurta. 

    Zaribano kao u Varaždinu. Kad promašiš ulicu ili nema mjesta za parking onda si osuđen voziti se sve okolo naokolo da bi došao na željeno mjesto. Tako izađem iz ulice Bahnhof i za 50 m odmah lijevo u ulicu Gabelsberger. Tri trake su i ja sam izgleda prebrzo dve presjekao i počnem sanjati da sam već na izlazu iz grada kad u nutarnjem retrovizoru spazim vatromet plavih svjetala. Pomislim prelijepi gradski raskras. Ja vozim dalje ali svjetla me prate. Jebote pa to mi je policija na leđima. Propisno upalim desni žmigavac i ugasim motor. Otvorim vrata da moguće alkoholne pare izađu. Dođe mladi pajkić i počne čavrljati na njemačkom. Ljubazno ga zamolim ako je moguće na engleskom. Pita me za dozvole i dali sam auslander. Ne nisam nego triatlonac a to se i sam uvjerio vidjevši obješen dres HSV. Pita me da li sam pio. Jesam: one beer. Budem puhao?  Može. Starog lisca bi ulovio. Dva puta sam prekratko puhnuo. Objašnjava mi da moram puhati dok on ne kaže Stop. OK. Uzmem 5 kubika friškog zraka i puhnem ih u dreger. Bulji u njega, have a nice day i gute riese.

    Eto, to je bio prvi subotnji sretan događaj. Poslije laganog odmora skoknem na Zimsku ligu Prelog. 105 trka. Uz jezero, po asfaltu u lice sjevernjak. Poslije kuhano vino. 
U nedjelju na adventsku trku, na Čevo. Svaki trkač donio je ukrasnu kuglu i ukrasio bor uz križ na vrhu Čeva. Uvjeti, prekrasni. Vjetra nema ali ima snijega, blata, bljuzge a najviše padova. Izgledamo kao pajceki u blatu. Gore teško a dolje najbolje zvati HGS. Laci i ekipa za ovaj puta su pripremili domaće kobasice i Aničine štrukle. Po izboru kuhani čaj, kuhano vino a najbolje je išla sirova graševina. Kupanja nije bilo u Bednji jer je nabujala pa sam sa Pericom demostrirao pred mladićima, kupanje u snijegu. 
 Uspio sam se spustiti bez HGS do nizine i dovršiti 106 trku ove godine. Ukupan dojam kao u pjesmi koju je često moja generacija slušala od Iana Durya.