3.Biljski triatlon

Jutro tmurno,15.05.2010,a tako se i osjećam.Nisam meteopat,no nisam baš dobro,možda što sam jučer ranije otišao s rođendana unuke,ušla u 12 g.A bilo je lijepih izvedbi na klaviru od unuke,za što je zaslužan drugi deda,ugodno društvo,dobra atnosfera,a možda je kriva fina torta od ćerke.Spakiram se,familiju u kabinu za Osijek,a bic u gepek.Ubrzo do Koprivnice,počela sitna kiša,tmurni osjećaj je dolazak u Koprivnicu,tu je bio sabirni logor Danica.Prvotno je bio ustaški a poslije je bio jugoslavenski.I jedni i drugi punili su ga sa nevinim ljudima,bez pravde.Put od Danice pa do Osijeka budi u meni uvijek posebne osjećaje,sa posebnim poštovanjem prema toj cesti,vozim njom.Svaki put javi mi se želja da i ja njom pješačim,kao i oni koji su bili na Križnom putu.Jedan od tih nevoljnika bio je i moj otac,doduše sam si je kriv.ne zato što je bio domobran/pisar/,već zato što je došao dokumenat od Glavnog štaba s potpisom Broza 15.09.0944 g.u kojem je naznačeno da oni koji nisu okrvarili ruke neka slobodno prijeđu u partizane.On nije,mnogi jesu,imao je drugi plan,otići doma.To je bila loša odluka jer se 12.05.1945 po proglasu morao javiti na stadion Slavije/danas Varteks/-logor.Bila je selekcija neprijateljske vojske,svi sa činovima potrpani u kamione i završili “pancir”rovovima uz obale Drave.Ostali na Križni put.Tragedija tih Hrvata i njihova kalvarija nije završila pravnom satisfakcijom,nitko do danas za to nije odgovarao.No u moru kojekakvih svinjarija na Križnom putu,poznato da je bilo izvođenja iz kolona,noćna obraćunavanja,a i oni slabi,bolesni,koji su zaostali,više se u koloni nisu vraćali.Zauvijek su zaostali.Svjedočim putem riječi svog oca/malo tog je pričao/da su ih preuzimale razne jedinice na određenim etapama puta,time je pružena prilika velikom broju neljudi da se iživljava i proređuje te jadnike.Ali nisu svi bili isti,na jednoj etapi preuzeli su ih Crnogorci,vodio ih je major na bijelom konju.Naredio je da se postroje i počeo govor riječima:Gospodo zarobljenici,vi morate ispuniti dug prema državi i narodu protiv kojeg ste se borili,svaka nepošlunost kažnjava se smrću.a sada ćemo utvrditi brojno stanje,dobićete dovoljno hrane i vode a za one koji nisu u stanju hodati za njih ćemo uzeti zaprežna kola da se odmore.Tako po pričanju mog oca,nijedan zarobljenik nije falio kod primopredaje.Kad se spomenula hrana,bacim pogled na dnevnik/imam vrijedne knjige ali taj dnevnik je relikvija i malo ga je ljudi vidjelo/ koji je potajice vodio moj otac od 12.05.45 do 12.06.45.po izlasku iz logora.Dnevna porcija nekakva juha i jedan kruh na 28 ljudi u boljim danima kruh na 20 ljudi.Kolona nije išla samo Podravskom magistralom,nego su ih vodili i uokolo,pa se nakupilo 550 km od Vžd do Osijeka,a u povratu su imali etapu preko Voćina.Bilo je sela i mjesta gdje su muškarci u tišini nijemo stajali a žene su se usudile bacati hranu u kolonu,a bila su mjesta gdje je pokraj ceste na bijelim plahtama bila izložena hrana samo za gledanje.Bilo je suludih akcija,ukrasti pred čuvarima tu hranu.Dogovor je bio da se   napravi dijagonalni prolaz u koloni,otac brzih nogu se zaletio uzeo kruh i uskočio natrag u kolonu,da nekom kruh i da zauzme mjesto u koloni /četverored/.Da,uspio je ali i protivnička strana je imala majstora koji ga je uočio i za nagradu je dobio kolcem po leđima i kad je zamahnuo drugi puta,srećom po nevoljnika se spotaknuo a otac je zaostajao u koloni,dok su drugi punili njegovo mjesto,a kolcolomac je pratio hod kolone i tako ga izgubio.Nekakva sretna zgodba a mogao je zaraditi i metak.

Virovitica,kiša sad već ljeva,a u neku ruku mi je drago da idem na triatlon da ne gledam komemoraciju na Bleiburgu,to mi je uvijek bilo teško gledati,zbog te silne tuge i nezadovoljstva da se ispuni forma-pravde,ne zaboravljajuć sve one žrtve Jasenovca a i varaždinskih Židova u Jadovnom za koje se zna.A ja bih posvedočio za one za koje se nezna i nikad se neće znati a otrgnute su iz zaborava.Otac je po izlasku iz logora Danica došao u kasarnu Novi Varoš/poslije su ju preimenovali u Jalkovečkih žrtava i opet neka slučajnost ta se je kasarna osvajala 1991 g.nasuprot moje kuće.Netreba posebno spominati da nisam bio pobjegulja./Poslije 4 g. rata dobio je 4 g. Zadra u JNA,pa se zaposlio u Kalniku.Politička odluka bila je da se u Koprivnici prenese proizvodnja pekmeza,a kao prvi predsjednik Radničkog savjeta i rukovoditelj strojarstva u Kalniku on je tu odluiku i proveo.Opet neka koincidencija,Koprivnica-Danica.Ubrzo napušta Kalnik i 1956 g.otvora obrt.1958 g.ide u Maribor u Jeklotehnu u nabavu,točnije u Tezno i vodi mene sa sobom.Prvi puta sam vidio veliku halu sa metalima i razrogačenih očiju gledao okomito uskladištene šipke raznim materijala.Kasnije se Jeklotehna preselila u Hoče/ogroman kompleks,znao sam se šaliti kada sam dolazio u svojstvu predstavnika GK Međimurje da će se prevrnuti Maribor koliko je tu tisuća tona  željeza.A ostali smo i dalje poslovni partneri kad sam ja krenuo o poduzetničke vode 1989.   Zašto je u koincidenciji,Tezno ,Jeklotehna,vezano je još uz jednu osobu,mog prijatelja,koji više nije sa nama.Bio je njihov menađer terenac,Feher Jože iz Lendave,Mađar,duša od čovjeka.Reklo bi se da smo bili takva ekipa u GK da nije mogao bez nas,volio je život,a dolazio je i kad je znao da neće bog zna što prodati,a naša druženja bila bi solidna beletristika.

Tezno,značajno po tome što se napravilo raskršće,pa se više ne mora voziti u Austriju kroz Maribor,nego se baš u Teznom skrene desno.Odlučili su,da prije Teznog iz smjera Ptuja u mjestu Dobrova naprave spoj sa autoputem Šentilj-Ljubljana.Kad su počeli radovi naišli su na djela iz 45 g.Otprilike pred raspad Juge.Jednog dana išli smo zajedno Jože i ja poslovno u Jeklotehnu,on je vozio svojim novim mercedesom/jer ja sam imao Yugo koji neće dugo,tako sam mu tepao/.Poslovni dio smo po starom dobrom običaju obavili na obostrano zadovoljstvoa otišli u mjesto zadovoljstva Habakuk.Bili smo na odlasku kad su navratili neki iz Jeklotehne i kažu nam da idu u Dobrovu,da su tamo nešto iskopali.Najkraće,po dolasku,okupila se oveća grupa ljudi,novinari,kamere.Nazočni forezičar objašnjava da su sondirali 300 m “pancir” kanala/njemački tenkovi su ih koristili/ i našli ljudske ostatke.Centralni događaj,između ostalih,po tvrdnjama doktora nađen je skelet žene i ženskog djeteta,još su žicom bili vezani na rukama.Eto što je djelo ljudske vrste,tko su te jadnice bile i tko ih može oplakati.Nijemo smo svi gledali u te skelete i danas ih vidim,otišao sam sa tog mjesta gorkog i trpkog dojma sa osjećajem vlastite krivnje jer sam vezan prirodnim zakonima sa osobama koje su o učinile.Nažalost ova slova mi ne donose neko olakšanje,ali dužnost je da se to posvedoći.Nemože se oprati ruje kao Poncije Pilat.

Osijek,ostavim svoje,Bilje,9 sati,putem sam zagubio vrijeme,zbog silne kiše ljudi su oprezno vozili.Ostalo mi je toliko da se prijavim,već se je zatvarala tranzicija,bez zagrijavanja i jedva sam pred sam start uspio navući neopren uz pomoć Žic-Solisa.Sedam mjeseci nisam plivao,pustio sam da se ramena odmore.Do prve bove je bilo dobro,javilo se desno rame a i ritam mi je pao pa sam pojačao nogama,a one su još pamtile Žrnovnicu od prije šest.Isto kao i prošle godine,plivajući prema drugoj bovi ušao u šaš,istjerao jato pataka,oko bove i kraj plivanja no nisam se mogao popeti na ponton.Zahvaljujući kolegi Bijuku i još jednom mladiću koji su me izvukli iz vode,uspio sam doći u tranziciju.E sad teži dio triatlona,izaći iz neoprena,pa obući čarape a vreme teče.Poslije trke pita me Željko Lukina koliko sam plivao.Kažem,nisam siguran,prolazeći pored služ..sata od kiše sam vidio brojke 23 ili 33.Ma daj kakvih 33 min.valjda,23 min.Ajde pričekajmo rezultate,bilo je 19 min i 23 sek.Najbolje da poslušam savjet Željka koji kaže da što manje trenira plivanje da je bolji.Od sad pa nadalje ne treniram plivanje.Vraćam se na trku,vozim bic,prođem 3 km još nemam dogovor sa nogama,noge fuć,na 5 km popravlja se ritam i ubrzavam bez obzira na kišu,hladnoću i neku prekodunavsku košavu.Čini mi se da po ITU pravilima trebalo prekinuti trku,jer kad sam dolazio zadnja temperatura u Osijeku bila je 12 stupnjeva, ispod 13 vanjske se trka prekida na 750 m plivanja i ako je voda je ispod 19 stupnja.No meni nisu smetale te temperature i kiša,čak mi je odgovaralo,jer kad je hladno ne bole me koljena a drugo,zrak je negativno ionizirajući i potpuno čist.Pa ovo su super uvjeti,prema 1944 g.kad sam morao plivati preko Drine na minus 10 stupnjeva.Okretište i sad uživaj,vjetar u leđa.Na polaganju vozačko ispita,rekli su da kojom brzinom ideš uzbrdo,tom istom nizbrdo.Tako sam ja vozio natrag prema Bilju,pa bic rezulat malčice nikakav,ali brate na trčanju sam rastrgao nove tenisice,postigao sam vrijeme  14:01.57 a to je sedmo vrijeme svih vremena u Hrvatskoj na 5 km.Od sad na dalje nema plivanja,samo trening na 1 km,da uđem na tu tablicu i da istisnem Nebojšu/10 i 11/ koji se hvali da ga još ima u tablicama.Cilj,zadnji,nisam odustao,ostao živ i neozljeđen.

Na organizaciji se mora poraditi,na edukaciji nekih takmičara a i sudaca,da oni koji su još na stazi ne ozljede.Proglašenje,Osijek,do familije,a vraćam se samo sa kumom.Nepoznanica jer  hrvatska gramatika ne prepoznaje spol.

T.P.

links