7. Supetarski triatlon
Nedjelja ujutro,rano,krenuo na najdražu i najljepšu trku,nema ništa ljepše kad se ubiješ da se uspneš samo 260m nad morem do Škripa,ali zato ga raspališ natrag.Najdalje za putovati,pa tu vremensku distancu skratim misaono, poslovnim rješenjima,ponekad obiteljski odnosi ali trenutno je hit tranzicijska dijalektika.
Još nije kraj,mislim na godinu,neskromno ću reči da sam u svemu bio u pravu.Od prijedloga 26.02.2010.o putu u Rusiju/4 dana kasnije premijer je otišao do Putina/ i po lovicu u Chase-Morgan bank,ministar se vratio sa 6,75% kamate jer samuraji su tražili 9% .
Potvrda je i došla od Svjetske banke i krajne vrijeme da se obratima MMF,jer ništa posebno od nas ne traži već da smanjimo mirovine i plaće a otpilimo parazitskih povlaštenih 180 000 neradnika a dobivaju pozamašne mirovine.A za uzvrat dobićemo 18 miljardi kuna,taman da i nešto lovice ostane i za triatlon.
Pa ako se neko pita zbog čega toliko o ekonomija,jednostavno i Cameron i Obama se zahvaljuje na svakom pametnom savjetu. Nije to nešto novoga,to se koristi u svim ljudskim djelatnostima,dužni smo biti od koristi društvu. To je bilo zapisano na vratima Perzepolisa prije 2500 g. p K. Na žalost razrušio ga Aleksandar,iako je grad imao 18 m visoke zidove i više vojnika od Aleksandra /30 000/. Osvojio ga držeći se savjeta Aristotela i oca Filipa II-nema tako visokog zida koji magarac natovaren sa zlatom nemože preskočiti. Tako, nije bio samo okrutan borac na Bukefalu/zapis govori da je bio ogroman konj/,već je bio i osvajač sa prozaičnim metodama.
U povijesti ljudske aktivnosti najviše se savjetima okoristio Henri Ford,revolucionarni tvorac pokretne trake,a plaćao je za svaku ideju 2 $ koja se ubacivala u sandučić na ulazu u tvornicu a godišnja plaća VKV radnika je bila 825 $. To je značilo da spretan inovator mogao zaraditi nekoliko godišnjih plaća. Ako je ideja bila za razradu više se plačalo.Najbolji model auta TIN LIZl koštao je 1913 9000 $ a 1916 već 360 $.
Kako idem starom cestom ,sad sam u Oštarijama,domaći sir za moje domaće gurmane,malo Lika,malo Knin,pa eto Splita,taman na trajekt. Slučaj je htio da smo zajedno išli na Supetar,Gobin i ja a tako smo se i vraćali bez da smo se dogovorili.
Na toj trci sam kao doma,svaki metar staze znam,ali ima jedna novotarija,plivamo u samoj lučici.Zašto ? Organizator tvrdi da je ujutro more izlazilo na mol/bura/. Meni odgovara stara varijanta,otvoreno more,što je gore to je bolje,neki se malčice uplaše. Znači neću ništa ušičariti na plivanju što je i tako bilo. Zadnji sam od zadnjeg,prvi krug dobar a u drugom jedna prednja peraja je više smetala nego koristila,srećom kadeti su startali iza nas pa se baš nije vidjelo moje brzinsko plivanje. Desetak su me preplivali ali sam im to ubrzo vratio na bicu do njihovg okretišta, a onda na naše sprint okretište. Eto prigode da se pokaže SCOT koliko vrijedi /imao je Kukoč pravi da mu se pari da će biti dobra trka/. Uzbrdo prema Škripu juri Scot da sam morao i prikočiti,jer ko će mi virovat,no pređem jednog a na okretištu drugog triatlonca,a sad veselje do zavoja/padavičara/,došao sa 60 km/sat ali blago ga prolazim,netreba furešte plašiti,kad je nadolazeći u brig Poljak 2007 g. pustio volan auta i skočio ženi u krilo,jer sam prešao na njegovu stranu. Spustim se do mora na nultu nadmorsku visinu još jedan zavoj s ograničenjem na 40 km a ja 60,prikočim i prokližem,eto zamalo pada,istog trenutka sam se prisjetio Johna Kocinskog koji je vozio motor proklizavajuće kroz zavoje,kao da vozi auto,po meni najbolji motorista do sada,kakav Rossi.
Na 15 km nesnosni bolovi u “križevcima”,to je danak za jurnjavu u brig i tvrdi bic,jer na Meridi je sve pod amortizerima.Eto sad na položenoj dionici nisam u stanju voziti ni 30 km/sat,ubrzo će me stići jer bol se širi u kuk. Spas,tranzicija. Prvi krug trčanja,dolazim polako k sebi,postajem ubrojiv. Kragić mi se opasno približio na nekih 50 m,u drugom krugu razmak sam postavio na 300 m. Pobjednik ,Petković,iako sam na bicu vidio sasvim drugačiji poredak,jedne godine bio je isto čudan slučaj.
Proglašenje,Kragić drugi ja do njega,pobjedniku lovor ali sam vijenac dao Kragiću jer ga je zaslužio,ove godine otpilio je 4 maratona i 3 polumaratona i nešto sitniša. Dok sam ja zadnji polumaraton imao na Proljetnom na Jarunu 2005,zanemarim onog na triatlonu 2008 u Poreču “Marijan Pedišić”,službeni maraton nikad osim onih ubitačnih marševa u JNA,krenulo 300 a stiglo u vremenu 7. U triatlonu mi ide trčanje a obična trka prava muka. Na slici se vidi da mu dobro stoji ko i Dioklecijanu iako ga u Splitu nisu priznali sa njegovim lancunom. Tribalo ga platit 500 kn.
Ima i par zanimljivosti,u kategoriji V-1 nije bilo nikog,takmičara iz pet stranih dražava,jedna djevojka iz Australije i na svih sedam triatlona bio je Čeh,Jaromir Širuček.Možda da se spomene i činjenica da turistčki djelatnici baš i nisu euforični,jer prevladava potrošnja,kruh i pašteta. A koliko je na to utjecala izmjena klijentele,neznam,ali znam da više nema špalira i glasnog bodrenja na trkačkoj dionici,sad sam čuo samo ruski i mađarski jezik,dok još prije tri godine bio je urnebes od Nijemaca i Engleza. Znali su nas podržati.Da,sad na šetnici se nitko nije maknuo,moralo se zaobilaziti .
Poslije proglašenja nezaboravan event,ples,klopa za careve. Delicije,pasta sir,pasta meso,pomidorom,pa kozice,školjke,perdoći,pa prstaci, pice, pomfri, čevapi,
Bruxelles netreba,ali uzmimo liziku od MMF.