Povratak u budućnost
Slušajući i gledajući festival demagogije, dobio sam jak i snažan prirodni poriv na povraćanje. Prezentacija novog financ ministra je krivac u oluji mojeg probavnog trakta. Uspio sam izdržati 10 minuta do kretenskog odgovora premijera na pitanje o bežaniji iz države u kojoj teče med i mlijeko. Citiram: moramo biti ponosni da naši odlaze van raditi jer se tako priznaju naši stručnjaci. To je ugrađeno u EU protokole, slobodan protok radne snage, kapitala, roba…..
Majstor demagogije i opsjenarstva, zasipa izvrnutim činjenicama koje može plasirati svojima ali ne i znalcima i slobodno mislećima. Što je iritantno. Dakle odgojiš ga, zaškoluješ, cijepiš protiv raznih bolesti, dobije specijalizaciju i radno iskustvo i onda mu kažeš. Nemam tu radnog mjesta i sreće za tebe to je samo za odabrane i poslušne a ti potraži sreću pod nekim drugim suncem. Po premijerovoj “ađendi”- slobodnom protoku radne snage. A česta ađenda je. Nama je narod dao povjerenje i mi vladamo.
Točno, 16 % biračkog tijela im je dala vlast. Ima i glupo pitanje. Zašto slobodan protok radne snage svake godine ne ulazi u Hrvatsku od recimo 40 000 stručnjaka.
A naši stručnjaci najviše rade kao konobari i na sličnim poslovima. Istovremeno uvozimo strane konobare. I premijer si umišlja da će se oni vratite. Ponudu za povrat od 200.000 kuna nitko ne želi. O toj promašenoj ideji više se ne hvali.
Savjet premijeru, daj to odmah onima koji još nisu otišli. Poznata je činjenica da su mnogi rasprodali sve u Hrvatskoj i otišlo sa cijelom obitelji. Premijer nema ideju kako zatražiti regresivno sredstva uložena za te koji grade socijalizam u drugim državama.
Da izbjegnem povraćanje, pobjegnem i ja od te demagoške kloake u svoj kamp. Plavu pticu parkiram u sjenovitu garažu. Putem do kampa na livadi naletim na travu Marijine suze. Trava koja izumire i dok sam se ja radovao da imam sreću vidjeti tu ljepotu prirode. Digresija, moj otac je tom travom zatražio ruku i srce moje majke. U tom trenutku ogroman obad se naslađivao mojom krvlju. Kako je prošao. Ostao je trag. U kampu, prvo zagrlim svoju bukvu i povratim psihičku i fizičku ravnotežu. Ubrzo se vratila moja bliskost sa prirodom i izoštrili se iskonski osjeti.
Prvo skupim lišće oko ložišta da ne zapalim šumu. Bilo je jakog vjetra. Napravim kolce za prokrom peć i zapalim vatricu. Naredim sve za pečenje i obiđem po šumi ako ima koja gljiva. Suho je ko barut pa se našla samo jedna krasnica. Od somuna sam napravio big max burger. Zaboravio samo od doma uzeti rikulu pa sam u zamjeni u šumi našao regačicu, sljubio sa dva para kobasica, paradajzom i sve prelio muštardom. Vratim se da pokupim smokve /jedna 14 deka a 4 pola kile/, prije nego ih kosovi posvoje. Plantaža banana zaostala, trebali bi biti visina od 3 metra.