Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti
Taj dan je po gregorijanskom kalendaru /5.8/ određen kao dan Snježne Gospe. Po legendi je pao snijeg na brijeg- Eskvilin s kapelom Santa Maria Maggiore, danas crkva sa najvišim zvonikom u Rimu. Tako su i domaći, opet po legendi pada snijega, nazvali crkvicu u Belcu BDM Snježne Gospe.
Svake godine imam zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu da ispunim obećanje samom sebi. Moja majka nikad ga nije propustila. Zadnjih godina nemam sreće da idem na isti dan kad idu varaždinci /krivac je triatlon/ pa kad mi dopusti termin odem na MB a ove godine sam krenuo u Belec.
Razlog da odem u Belec da obavim zavjet, usput napravim trening a posebno zbog same crkvice. A i rođendan mi je. Mala crkvica sa cintorijem ali najbogatija sa oltarima. Pet. Prekrasno umjetnički nakićena, ne samo oltarima nego i freskama pa nema ni milimetar golog zida. Kad bi joj unutrašnjost izravnali u plošnost dobili bi umjetničku sliku.
Tako sam joj slikao unutrašnjost s lijeva na desno, sa korom i propovjedaonicom.
Dan nije prošao bez proštenja i kramara, koji su me odmah “napali” a da još nisam se spustio sa bica. Nudili su ikonu BDM badava ali uz određeni prilog.
Istog trenutka sam sjetio vidjevši i ostale sa galanterijom kako je znao reči moj otac: kad bedak ima peneze, kramari trže.
Duhovno okrepljen, zadovoljivši vizualnu radoznalost a onda okrepljem pohanom šniclom koju sam sam pohao u kukuruznom brašnu. Sve zalijano sa Gösserom kojeg sam dobio od HSV kluba.