Sport od petka do nedjelje
Petak. Malo treninga, malo šumskih plodova. Šuma se prosušila. Daždevnjak više nema. Po kiši su obavili posao, sex. Sada mama nosi mlade u sebi do iduće godine. Početak nije bio obećavajući. Prvo je bila golubača i edulis, pravi vrganj i dalje ništa. Onda krenem u drugi becirk. Naletim na čopor mačaka. I sve krene na bolje. Slinavke koje su izašle ispod komada betona. Gljiva kad izlazi u njoj je par tisuća tona pritiska. Drugih gljiva ovaj puta ko šodra u Dravi i to mnogih vrsta. I onda nagrada za ugođaj oka a navečer se jelo sa jajima kao kod grofa Marcusa Bombellesa. Imao je prvi auto u Hrvatskoj. Starome su morali svako jutro napraviti vrganje sa jajima i obavezna je morala biti blagva. Vrganj je gnjecav dok pečena blagva pod zubima hrska. Moja šuma nekad je bila njegova. Nađem žutonog vrganja. Istovremeno me u krajičak oka ubode crveni klobuk. Ah, opet crvena krasnica. Na berem ih jer su gorke. Ili je možda muhara. Nije nema bijele pjege. I krenem da vidim koja je to gljiva. Bio sam ugodno iznenađen, blagva, jarko crveni klobuk. Nedaleko bila još jedna ali narančaste boje. Iz porodice Amanita, vrhunska gljiva. U blizina bila je najotrovnija rođakinja, zelena pupavka. Ne pomaže ni medicina u trenu odu bubrezi i jetra. Obje su iz Amanita i sve rastu iz bijelog jajeta.