Štefanje
Štef je bio iznenađen. Nazvah ga na mobitel da mu čestitam. Viknem: Hanibal ante portas. A on meni. Nisam Ante a još manje Hanibal. I tako je počelo veselje. Tradicionalno uobičajeno čestitanje za Štefanje i Božić. Po starim navadama i regularama, udri po tradicionalnoj hrani i ostalim delicajama. Došao sam prerano pa sam glavnu kuharicu zamolio da mi pripremi omiljeno zimsko domaće jelo. Krvavice sa kiselim zeljem, pire krumpir, salata, mlečec i čičoka te dobio makovicu jer kukuruzni kruh još bio u krušnoj peći. Sve smo zalijevali sa silvancem.
Tako smo sportski proslavili Štefa i Božić. Nije moglo bez politike. Pa se društvo empatijski sjetilo Banovine i opravdanja premijera. Poslije 2 godine se prisjetio da obnova ide loše i katastrofalno. Pa On je glavni krivac jer je on instalirao nesposobne / Horvat / i dugoprstiće postavio na ta mjesta. Doveo je Paladina, ništa manje nesposobnog. 9 mjeseci ništa. Čovjek koji o građevini nema pojma. Jedini doticaj sa njom mu je IGH preko sumnjivog mešetarenje. Kupio dug za trice i kučine a prodao po basnoslovnoj cijeni. I to po pisanju novinara kupljeno i prodano istoj firmi. Navodno po tome nešto radi USKOK.
A sad osobno iskustvo i profesionalno o građenju. Da premijer prestane pričati gluposti o rokovima i da obnova ide dobro.
Otac i ja stavili smo kuću pod krov za 2 mjeseca. Visoki rohbau. Ugrađena stolarija. Iako smo znali sami uvesti centralno i vodu, uzeli smo majstore. Ja sam postavio zidne i podne pločice, komplet kupaonu i izolirao potkrovlje a fasadu / 3 strane/ završio sa dva zidara iz GK Međimurja. Na pročelje kuće zazidao sam fasadnu ciglu, sve sam. Dogovorio sam prvotno da mi rade 2 zidara iz GK Zagorje. Kad sam vidio šlamperaj najurio sam ih. Uzeo sam godišnji i za 14 dana je bilo dovršeno. Otac je dovodio majstore zidare da pogledaju posao koji sam radio samo 3 puta u životu. Prvi, zadnji put i nikad više.
To je bio osobni podvig. A profesionalni, spasio sa GK Međimurjem Zimsku olimpijadu u Sarajevu 84. Na natječaju su sve objekte prigrabile beogradske firme /Udarnik, Prvi partizan…/ kak je bio trend u Yugi. 3 mjeseca do početka 6 hotela nisu ni pipnuli. Onda su Branko Mikulić i braća Hamdije vrisnuli i bez natječaja dobili smo svih 6 hotela. Direktor me poslao dekretom u Sarajevo i Visoko /kompletna kanalizacija/ za koordinatora nabave svih materijala. Nisam brinuo za radnike, hranu i spavanje. Predali smo objekte sa teh. pregledom i postali najpoznatija građevinska firma u Yugi. Kad sam odlazio poslovno u Beograd, sva vrata su mi bila otvorena. U vojno brodogradilište Beograd ulazio sam kao u Ivekov Konzum. Firma gdje mnogi visoko rangirani političari nisu imali pristup. Bio sam na brodu lovcu na podmornice, građen za Gadafija.
Izgradili smo u mojoj ulici kuću tuto kompleto za jednog velikog centralaša. Za mjesec dana ključ u ruke. Kakvih jebenih 2 godine Banovine i 6 kućica. U Zagrebu u 3 godine nula, ništa, zero. Mi u 3 mjeseca 6 hotela.
Savjet premijeru, neka gleda N1 što mu stradali poručuju a ne uhljebnički HRT.
A da ne završi sve tako sumorno ipak su ovo dani darivanja pa sam i ja dobio darove. Posebni darak, malog bucmastog brzog ko munja jer mu svaki čas nagazim na neku capicu. Hodam ko po jajima, stalno moram gledati u svoje noge. Mali je star 50 dana. Border collie. Pametno dijete i već sam mu podijelio neke vještine. Aport.