Pas i planina
Nedjelja, 4 sata, biološki sat me probudio. Napravim svu pripremu. Moja oprema i za psa. Za njega obavezno voda. Njuški će biti prvi puta malo veća kilometraža i to brdska. Prvi puta osjetiti će pravu i surovu prirodu. Snijeg i sjeverac. U 6 smo pod planinom. Samo 7 auta, neki su od posade RTV odašiljača. Uzimam vodu za doma a on se ludira sa snijegom. Krenemo prema vrhu cestom. Nadam se da nam neće trebati usluge HGSS-a kao prije nekoliko dana kad su imali dvije intervencije.
Jedini i prvi smo na cesti. Dvojac i planina. Snijeg visine 10 cm. Njuška se ponaša ko živo srebro. Sve ga zanima. Prati sve i lijevo i desno a njuška uvijek pri tlu. Usput uzima često snijeg tako da sam ja bez veze nosio njemu vodu. Pravi izdanak Anadolijske visoravni.
Mladi pas pa nismo išli do vrha, visina snijega sve veća. Poslije 7 km okrenemo preko Mrzljaka po strmijoj stazi natrag. I tu smo prvi prošli. Snijeg i do pola metra. Sjeverna strana a sjeverac brije. Temperatura -1 a osjet -5 stupnjeva. Ima starog snijega, sa novim napadalim na mjestima pola metra. Dok se mučimo sa snijegom sjetim se zgode kad sam radio u GK Međimurju.
Poslovođa Mujo, stručan i veliki zajebant otišao na godišnji u Bosnu i poslao telegram u kadrovsku. Snijeg pao, ja ostao. Kadrovik ljudina i zajebant, kocka mu uništila obitelj i život, šalje Muji odgovor. Godišnji ti ističe, otkaz stiže. Mujo šalje odgovor. Snijeg gazim, odmah dolazim. Sa sjetom se sjećam vremena kad smo bili najpoznatija građevinska firma Jugoslavije. 12 000. Gdje su nakon 33 godina.
Vratili smo se pred ručak. Obojica pod tuš. Njuška se cijelo popodne družila sa svojom posteljom.