Kros triatlon Varaždinske Toplice

Za praznik rada,umjesto hedonizma,patnja.
U konačnici dosta mi je roštilja,bijelo,pa crveno meso,pa ražanj,a nabosti se može puno toga. Doduše delicija na roštilju u alu foliji-krumpir sa vrganjima nije na odmet.
Sa provokativnim mislima odvezem se u Varaždinske Toplice,kao klinac,ako nismo otvarali plivačku sezonu na Dravi onda smo na starom vanjskom bazenu 5×8  m,kad još hotela Minerva nije bilo.
Izgradio Minervu,GK Međimurje,firma davno uništena a ja na mjestu događanja,kao povijesni svjedok graditelja.
Na prijavi sretnem Sašu Stojanovića i s njegovim pitanjem da li još vozim isti bic,mislio je na Meridu i zajednički nastup na Vrunnigu. Sa Vrunniga smo se u Toplicama našli četvoro,Vlasta i Krešo Jurlin,Saša i ja, a jedini sam bio od prisutnih na Extremnog duatlona Grožnjan-Livade. Zadnjih godina taj se duatlon upitomio pa više nema vožnje kroz tunele i preko mostova širine dva metra a bez ograda i provalija ispod samo 50 m. To je trasa nekadašnje uskotračne pruge Parenzana.
A Vrunniga više nema jer je ukinut zbog sigurnosti. Imao sam prigodu na spustu napraviti premet sa bicom ravno u škrapu,bez posljedica, u drugom krugu sam sjedio na zadnjem kotaču pa nisam ponovio egzibiciju. Bic staza bila slika krajobraza Venere.
A kros triatlon počeo je plivanjem u nutarnjem bazenu. Voda kipuća,u stazi osmero,pustio sam sve da krenu ispred mene,nikud mi se žuri,usput su me par puta preplivali i zadržao fenjer iz vode,do tranzicije. Na prvom bregu ulovim mladića i jurnem uzbrdo polaku gurajući bic. Nisam imao hrabrosti biti na bicu jer sam teško ozljedio aduktor pa sam ispao kukavica pred samim sobom. Sljedila je nizbrdica ali ne ko na Vrunnigu,osim jednog blatnog dijela gdje mi je neko doviknuo,samo se spusti. Nisam ga vidio koji je to veseljak bio,a mogao sam se spustiti ali sam mogao i promašiti usku stazu pa ostati bez tenisica,ko će ih izvaditi iz blata ili nedajbože da uletim ja u blato a Velog Jožu su poslali u rezalište. Još krug na bicu,taj sam hrabrije odvozio,čak i uspone i onda na trčanje.
Demonstrirao sam trčanje-indijansko,kao što je opisano u Winnetou lll od Karla Maya i stigao na cilj. Falilo mi je barem još jedan krug trčanja,za ugođaj dana.
Zahvala svim navijačima na bodrenju,kad si ozljeđen,onda su u strahu velike oči.
Uljepšao sam si dan i učinio ga ugodnim,po nekoj analogiji onda sam ga nekom učinio suprotnim,no najvažnije da se nisam utopio,nisam sam se teže ozljedio,stigao sam živ na cilj i došao u ponedjeljak ujutro doma.
Na pitanje domačih kako je bilo na trci,odlično,more je bilo toplo,klopa dalmatinska,pozdravlaju vas splitovci i tako.
A izdajnička lista rezultata sa krosa,pa danas je sve moguće,neko je pobrkao liste iz te dve trke i ja sam se našao na krivoj.
Na kraju,trka je bila dobro organizirana,pregledna bic staza,oznake i suci dobro postavljeni i možda da je bio klasični kros,lakše bi ga prošao,nisam ja više za jurnjavu.
Posebna pohvala ide kolegi Mikašeku koji je obogatio stranicu Saveza sa fotkama s krosa. Zaledio je trenutak impresije za povijest.
Do sljedeće trke ostajte mi svi zdravi,imam samo jednu želju,da sam zdrav.